Neka ne prilaze mrtvom čovjeku da se ne onečiste; samo za oca i za majku, za sina i za kćer, za brata i za sestru koja nije imala muža, smiju se onečistiti.
Neka ne prilaze mrtvom čovjeku da se ne onečiste; samo za oca i za majku, za sina i za kćer, za brata i za sestru koja nije imala muža, smiju se onečistiti.
A nakon njegova čišćenja, odbrojit će mu sedam dana.
A na dan svoga ulaska u Svetište, u unutarnje predvorje, da služi u Svetištu, prinijet će svoju žrtvu za grijeh, riječ je Gospodina Jahve.
I to će im biti baština: Ja sam baština njihova; i posjeda im nećete dati u Izraelu: Ja sam posjed njihov.
Oni će jesti prinosnicu, žrtvu za grijeh i žrtvu za prijestup, i sve zavjetovano u Izraelu bit će njihovo.
A na dan svoga ulaska u Svetište, u unutarnje predvorje, da služi u Svetištu, prinijet će svoju žrtvu za grijeh, riječ je Gospodina Jahve.
I u koji bi dan ušao u svetinju, u trijem unutrašnji, da služi u svetinji, neka prinese žrtvu za grijeh svoj, govori Gospod Gospod.
וּבְיוֹם בֹּאוֹ אֶל הַקֹּדֶשׁ אֶל הֶחָצֵר הַפְּנִימִית לְשָׁרֵת בַּקֹּדֶשׁ יַקְרִיב חַטָּאתוֹ נְאֻם אֲדֹנָי יְהוִֽה
u./ve./yOm bo.'/O 'el- ha./Ko.desh 'el- he./cha.Tzer ha./pe.ni.Mit le./sha.Ret ba./Ko.desh yak.Riv cha.ta.T/o ne.'Um 'a.do.Nai Yah.weh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I u dan ulaska njegova u svetinju, u dvor unutarnji, za služiti u svetinji, prinijet će žrtvu za grijeh svoju, izjava je Gospodina Jahve."
1. ulaska njegova Izvornik: בֹּאוֹ [bo'o] Gramatika: Infinitiv konstruktni glagola korijena בוא (bo') u Qal formi, sa sufiksom 3. lica jednine. Izražava vremensku zavisnu radnju i prijelaz iz jednog stanja u drugo. Značenje: Naglašava kritičan trenutak prijelaza fizičke i duhovne granice između svjetovnog i posvećenog prostora. Ulazak pred Boga nosi sa sobom golemu odgovornost i zahtijeva pomnu pripremu.
2. u svetinju Izvornik: אֶל הַקֹּדֶשׁ ['el- haqqodesh] Gramatika: Imenica od korijena קדש (q-d-sh) s određenim članom (ha-) i prijedlogom 'el (k, u). Označava posebno izdvojeno, sveto područje. Značenje: Svetinja ovdje predstavlja prostor potpune odvojenosti za Boga, obilježen Njegovom prisutnošću i apsolutnom nepristupačnošću bilo kakvoj grešnosti ili nečistoći.
3. za služiti Izvornik: לְשָׁרֵת [lesharet] Gramatika: Infinitiv konstruktni glagola korijena שרת (sh-r-t) u Piel (intenzivnoj) formi, s prijedlogom lamed (za, da bi) koji ukazuje na svrhu. Značenje: Ovaj izraz specifično označava čast liturgijskog i kultnog služenja koje leviti i svećenici obavljaju pred Bogom. Za razliku od profanog rada (avad), ovo je uzvišeno dvorjenje Najvišega.
4. prinijet će Izvornik: יַקְרִיב [yaqriv] Gramatika: Glagol korijena קרב (q-r-b, biti blizu) u Hifil (kauzativnom) obliku, imperfekt 3. lica jednine. Doslovni smisao je 'učinit će da se približi'. Značenje: U biblijskom poimanju, žrtvovanje u osnovi predstavlja 'približavanje' dara (i samoga prinositelja) Bogu radi uspostavljanja zajedništva i mira. Svećenik je aktivni posrednik ovog zbližavanja.
5. žrtvu za grijeh svoju Izvornik: חַטָּאתוֹ [chattato] Gramatika: Imenica od korijena חטא (ch-t-a, promašiti cilj) sa sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Označava žrtvu okajnicu. Značenje: Odnosi se na specifičnu krvnu žrtvu koja upija grijeh i čisti nečistoću. Ovdje je ključno da i izabrani, posvećeni svećenik mora okajati vlastiti grijeh prije nego što uopće može posredovati za narod. Imena: - Jahve [יְהוִֽה / Yahweh (u tekstu vokalizirano kao Yehowih)] (ostalo) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Ime dolazi od arhaičnog oblika hebrejskog glagola 'hawah' (biti, postati). U ovom stihu, budući da dolazi odmah nakon titule Adonai (Gospodin), masoreti su ime vokalizirali samoglasnicima riječi Elohim (Bog) kako bi se pri čitanju izbjeglo ponavljanje 'Adonai Adonai'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3:14 ime se tumači rečenicom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Bit ću koji bit ću), čime tekst ukazuje na vječnu egzistenciju Boga i Njegovu spasonosnu prisutnost.
Ovaj stih iz Ezekielovog viđenja budućeg Hrama (Ez 44:27) beskompromisno naglašava apsolutnu Božju svetost i najviše standarde čistoće koji se očekuju od onih koji mu služe. Čak i legitimni svećenik, prije nego što pristupi u unutarnje dvorište kako bi obavljao svoju liturgijsku, svetu dužnost, ima obvezu prinijeti žrtvu okajnicu za vlastiti grijeh. Ta praksa duboko svjedoči o temeljnoj i trajnoj ljudskoj nesavršenosti pred licem savršeno čistog Boga, bez obzira na svećenički rang ili nasljedno pravo.
Teološka poruka je jasna: pristup Božjoj prisutnosti nikada se ne smije uzimati zdravo za gotovo niti ga itko posjeduje kao vlastito pravo. Služiti u svetinji predstavlja iznimnu privilegiju koja se ostvaruje tek kroz prethodno priznanje vlastite grešnosti i traženje pomirenja. Svečani završetak, 'izjava je Gospodina Jahve', djeluje kao neporecivi božanski pečat koji uspostavljenom redu daje konačni autoritet, potvrđujući da Hram može biti mjesto dodira neba i zemlje samo onda kada se bespogovorno poštuju Božji uvjeti čistoće i svetosti.