Spasit ću vas od svih vaših nečistoća, dozvat ću žito i umnožiti ga, te neću na vas pustiti glad.
Spasit ću vas od svih vaših nečistoća, dozvat ću žito i umnožiti ga, te neću na vas pustiti glad.
Umnožit ću plod drveta i urod polja, kako više ne biste trpjeli sramotu gladi među narodima.
Sjetit ćete se svojih zlih putova i svojih djela koja nisu dobra, te ćete se gnušati sami nad sobom zbog svojih bezakonja i svojih gadosti.
Ja to ne činim radi vas, objava je Gospodina Jahve, neka vam bude znano. Stidite se i sramite zbog svojih putova, dome Izraelov.
Ovako govori Jahve Gospod: "U dan kad vas očistim od svih vaših bezakonja, napučit ću gradove i ruševine će biti izgrađene.
Sjetit ćete se svojih zlih putova i svojih djela koja nisu dobra, te ćete se gnušati sami nad sobom zbog svojih bezakonja i svojih gadosti.
I opomenućete se zlijeh putova svojih i djela svojih koja ne bjehu dobra, i sami ćete sebi biti mrski za bezakonja svoja i za gadove svoje.
וּזְכַרְתֶּם אֶת דַּרְכֵיכֶם הָרָעִים וּמַעַלְלֵיכֶם אֲשֶׁר לֹֽא טוֹבִים וּנְקֹֽטֹתֶם בִּפְנֵיכֶם עַל עֲוֹנֹתֵיכֶם וְעַל תּוֹעֲבֽוֹתֵיכֶֽם
u./ze.khar.Tem 'et- dar.khei./Khem ha./ra.'Im u./ma.'a.lei./Khem 'a.Sher lo'- to.Vim u./ne.ko.to.Tem bi/f.nei./Khem 'al 'a.vo.No.tei./Khem ve./'Al to.'a.Vo.tei./Khem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sjetit ćete se puteva svojih zlih i djela svojih koja (su) ne dobra i gnušat ćete se u licima svojim nad bezakonjima svojim i nad gadostima svojim."
1. I sjetit ćete se Izvornik: וּזְכַרְתֶּם [u.zekhar.tem] Gramatika: Veznik vav i glagol (zakar) u Qal perfektu, 2. lice množine. Takozvani 'vav konsekutivni' prebacuje radnju iz prošlosti u budućnost, čime izražava sigurno proročanstvo. Značenje: U biblijskoj misli sjećanje nije samo kognitivna aktivnost pamćenja činjenica, već dinamičan proces koji vodi do djelovanja. Ovdje Božja milost izaziva sjećanje koje rezultira dubokim i spasonosnim pokajanjem.
2. puteva svojih zlih Izvornik: דַּרְכֵיכֶם הָרָעִים [dar.khei.khem ha.ra.'im] Gramatika: Imenica 'derekh' (put) u množini sa sufiksom 2. lica množine, praćena pridjevom 'ra' (zao) s određenim članom koji se slaže s imenicom. Značenje: Metafora 'puta' u Svetom pismu označava cjelokupan način života, navike i moralno usmjerenje. Zli putevi predstavljaju životne izbore naroda koji su bili dijametralno suprotni Božjem savezu i uputama.
3. i djela svojih Izvornik: וּמַעַלְלֵיכֶם [u.ma.'al.lei.khem] Gramatika: Veznik vav i imenica 'ma'alal' (djelo, praksa, postupak) u množini, sa sufiksom 2. lica množine. Značenje: Riječ se u proročkoj literaturi gotovo redovito koristi s negativnim predznakom za označavanje samovoljnih, grijehom ispunjenih navika i praksi naroda koje su uvrijedile Boga.
4. i gnušat ćete se u licima svojim Izvornik: וּנְקֹֽטֹתֶם בִּפְנֵיכֶם [u.ne.qo.to.tem bi.f.nei.khem] Gramatika: Glagol 'qut' ili 'naqat' u Nifal perfektu, 2. lice množine s vav konsekutivnim, uz prijedlog 'be' i imenicu 'panim' (lice). Frazem doslovno znači 'gaditi se u vlastitom licu'. Značenje: Ovo je idiom za duboki samoprijezir, gađenje i neizmjerni sram samim sobom. Prikazuje vrhunac pravog pokajanja kada čovjek počinje sagledavati vlastiti grijeh s istim gađenjem s kojim ga vidi i Bog.
5. gadostima svojim Izvornik: תּוֹעֲבֽוֹתֵיכֶֽם [to.'a.vo.tei.khem] Gramatika: Imenica 'to'evah' (gnusoba, gadost) u množini, s pronominalnim sufiksom 2. lica množine. Značenje: To je jedan od najjačih starozavjetnih izraza za idolopoklonstvo i tešku moralnu izopačenost. Označava prakse koje su kultno, etički i ontološki potpuno neprihvatljive i odbojne svetom Bogu.
Ovaj stih iz Knjige proroka Ezekiela (36:31) donosi duboki teološki uvid u narav istinskog pokajanja. Kontekst stiha je ključan: ovo samoprepoznavanje i duboko gađenje nad vlastitim grijesima ne događa se pod prijetnjom Božje kazne, već neposredno nakon što Bog svojom milošću narodu daje 'novo srce i nov duh'. Paradoksalno, tek kada narod spozna nezasluženu Božju milost i oproštenje, u stanju je iskreno i s gađenjem sagledati težinu vlastitog prijašnjeg idolopoklonstva i zla.
Stih time oslikava dinamiku duhovne obnove u kojoj Božja dobrota vodi do pokajanja (kako kasnije formulira i apostol Pavao u Rimljanima 2:4). Novo, 'mesnato' srce ne briše memoriju na prošlost, nego tu prošlost napokon vidi u pravom svjetlu Božje svetosti. Rezultat je duboki sram i samoprijezir zbog prijašnjih zlodjela, što postaje trajni osigurač poniznosti spašenog i obnovljenog naroda.