"Sine čovječji, govori sinovima svoga naroda i reci im: 'Ako na neku zemlju dovedem mač, a narod te zemlje uzme jednoga čovjeka iz svoje sredine i postavi ga sebi za stražara,
"Sine čovječji, govori sinovima svoga naroda i reci im: 'Ako na neku zemlju dovedem mač, a narod te zemlje uzme jednoga čovjeka iz svoje sredine i postavi ga sebi za stražara,
i vidi mač kako dolazi na zemlju, zatrubi u rog i upozori narod
Onaj tko čuje zvuk roga, a ne prihvati opomenu, pa dođe mač i odnese ga, njegova će krv biti na njegovoj glavi.
Čuo je zvuk roga, ali se nije opomenuo, njegova će krv biti na njemu; a onaj tko se opomene, spasit će svoj život.
A ako stražar vidi da dolazi mač i ne zatrubi u rog, te narod ne bude opomenut, pa mač dođe i uzme koga od njih, taj je uzet zbog svojega bezakonja, ali njegovu ću krv tražiti iz ruke stražara.
Onaj tko čuje zvuk roga, a ne prihvati opomenu, pa dođe mač i odnese ga, njegova će krv biti na njegovoj glavi.
Ako se ko čuvši trubu ne uzme na um, i mač došavši pogubi ga, krv će njegova biti na njegovoj glavi.
וְשָׁמַע הַשֹּׁמֵעַ אֶת קוֹל הַשּׁוֹפָר וְלֹא נִזְהָר וַתָּבוֹא חֶרֶב וַתִּקָּחֵהוּ דָּמוֹ בְרֹאשׁוֹ יִֽהְיֶֽה
ve./sha.Ma' ha./sho.Me.a' 'et- Kol ha./sho.Far ve./Lo' niz.Har va./Ta.Vo' Che.rev va./ti.ka.Che./hu da.M/o ve./ro.Sh/o Yih.Yeh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I čuje onaj koji čuje zvuk roga, a ne opomene se, i dođe mač i uzme ga, krv njegova na glavi njegovoj bit će."
1. onaj koji čuje Izvornik: הַשֹּׁמֵעַ [ha.sho.Me.a'] Gramatika: Određeni član spojen s participom aktivnim u Qal biniyanu od korijena 'shama' (čuti). Djeluje kao imenica koja označava vršitelja radnje (slušatelja). Značenje: Odnosi se na osobu koja je fizički primila poruku i čula zvuk upozorenja. Predstavlja pojedinca koji je svjestan Božje opomene, no puko slušanje još ne jamči spasenje.
2. roga Izvornik: הַשּׁוֹפָר [ha.sho.Far] Gramatika: Imenica muškog roda jednine s određenim članom 'ha'. Označava ovnov rog koji se na drevnom Bliskom istoku koristio kao puhački instrument. Značenje: Šofar u biblijskom kontekstu često označava poziv na uzbunu, najavu opasnosti i rata. Teološki predstavlja Božje proročko upozorenje narodu o nadolazećem sudu koje preko proroka (stražara) dopire do naroda.
3. opomene se Izvornik: נִזְהָר [niz.Har] Gramatika: Glagol u Niphal biniyanu (pasivno-povratno stanje), perfekt u trećem licu jednine. Potječe od korijena 'zahar' koji znači prosvijetliti, opomenuti ili upozoriti. Značenje: Niphal oblik naglašava da osoba neposredno prima, interiorizira i primjenjuje upozorenje na sebe. Razlikuje se od samog slušanja jer uključuje voljnu odluku pojedinca da reagira na ozbiljnost prijetnje.
4. i uzme ga Izvornik: וַתִּקָּחֵהוּ [va.ti.ka.Che.hu] Gramatika: Waw konzekutivni vezan na Qal imperfekt trećeg lica jednine ženskog roda (zbog imenice 'herev' / mač, koja je ženskog roda), uz pronominalni sufiks za treće lice muškog roda (njega). Značenje: Izraz snažno personificira mač (Božji sud) kao izvršitelja presude koji neumoljivo dolazi i oduzima život onome tko se odbio pokoriti zadanom upozorenju.
5. krv njegova na glavi njegovoj Izvornik: דָּמוֹ בְרֹאשׁוֹ [da.M.o be.ro.Sh.o] Gramatika: Imenice 'dam' (krv) i 'rosh' (glava) s prijedlogom 'be' (na/u) te pronominalnim sufiksima trećeg lica muškog roda (njegova/njegovoj). Značenje: Snažan biblijski idiom koji označava potpunu osobnu odgovornost za vlastitu smrt i propast. Krivnja za izgubljeni život pada isključivo na njega, čime je glasnik (prorok/stražar) pravno i duhovno oslobođen svake odgovornosti.
Ovaj stih iz Knjige proroka Ezekiela (Ezekiel 33:4) klasičan je tekst koji postavlja teološko načelo osobne odgovornosti. Kroz snažnu vojnu metaforu o stražaru koji puše u šofar kako bi upozorio grad na napad, Bog ilustrira specifičnu ulogu proroka. Prorokova je dužnost i odgovornost samo i jedino oglasiti se, no na svakom je pojedincu životna odluka kako će na tu prenesenu poruku reagirati.
Stih iznimno oštro razlikuje puko slušanje ušima od stvarnog usvajanja upozorenja srcem. Ako pojedinac svojevoljno ignorira Božju opomenu te zbog toga strada, posljedice njegove neposlušnosti u potpunosti padaju na njega samoga. Ova poruka ističe Božju pravednost: On iz Svoje milosti pravovremeno daje upozorenje, ali poštuje slobodnu volju čovjeka, ostavljajući svakome da sam snosi posljedice vlastitih izbora.