Ustah i izađoh u dolinu. I gle, ondje stajaše Slava Jahvina, kao Slava koju vidjeh uz rijeku Kebar, te padoh na svoje lice.
Ustah i izađoh u dolinu. I gle, ondje stajaše Slava Jahvina, kao Slava koju vidjeh uz rijeku Kebar, te padoh na svoje lice.
Duh uđe u mene i postavi me na noge. Progovori sa mnom i reče mi: "Uđi i zatvori se u svoju kuću.
A ti, sine čovječji, gle, stavit će na tebe užad i svezati te njome, te nećeš izlaziti među njih.
Jezik ću tvoj prilijepiti uz tvoje nepce te ćeš onijemjeti i nećeš im biti čovjek koji ukorava, jer oni su dom pobune.
A kad ti Ja budem govorio, otvorit ću tvoja usta i ti ćeš im reći: 'Ovako govori Gospodin Jahve: Tko sluša, neka čuje, a tko odustaje, neka odustane, jer oni su dom buntovnički.'
A ti, sine čovječji, gle, stavit će na tebe užad i svezati te njome, te nećeš izlaziti među njih.
Jer, sine čovječji, evo, metnuće na te uzice, i svezaće te njima, i nećeš izlaziti među njih.
וְאַתָּה בֶן אָדָם הִנֵּה נָתְנוּ עָלֶיךָ עֲבוֹתִים וַאֲסָרוּךָ בָּהֶם וְלֹא תֵצֵא בְּתוֹכָֽם
ve./'a.Tah ven- 'a.Dam hi.Neh na.te.Nu 'a.Lei./kha a.vo.Tim va./'a.sa.Ru./kha ba./Hem ve./Lo' te.Tze' be./to.Kha/m
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ti, sine čovjeka, gle, staviše na tebe užeta i svezaše te njima, i nećeš izaći u sredinu njihovu."
1. sine čovjeka Izvornik: בֶן אָדָם [ven 'adam] Gramatika: Imenička sintagma u vezanom stanju (status constructus), gdje je imenica 'ben' (sin) u odnosu s imenicom 'adam' (čovjek, čovječanstvo). Značenje: U Knjizi proroka Ezekiela ova se fraza koristi više od devedeset puta. Njezina je primarna svrha istaknuti prorokovu smrtnost, krhkost i slabost u snažnom kontrastu s Božjom transcendencijom i nedokučivim veličanstvom.
2. gle Izvornik: הִנֵּה [hinneh] Gramatika: Pokazna partikula (demostrativni uzvik) koja skreće pozornost na ono što neposredno slijedi. Često uvodi važnu izjavu ili iznenadnu radnju. Značenje: Služi za usmjeravanje prorokove i čitateljeve pažnje na dramatičnu promjenu okolnosti. Naglašava neposrednost i ozbiljnost situacije u kojoj se prorok zatekao.
3. staviše Izvornik: נָתְנוּ [natnu] Gramatika: Glagol iz korijena N-T-N (dati, staviti), u Qal perfektu, 3. lice množine. Uz partikulu 'hinneh' često izražava sigurnu i neposrednu budućnost (takozvani proročki perfekt). Značenje: Ukazuje na neprijateljsko djelovanje drugih prema proroku, prikazujući ga kao pasivnog primatelja tuđih radnji. Naglašava neizbježnost patnje koja dolazi od buntovnog naroda.
4. užeta Izvornik: עֲבוֹתִים ['avotim] Gramatika: Imenica muškog roda u množini, nastala od jednine 'avot' (uže, konopac, isprepletena vrpca). Značenje: Simbolizira sputanost, zarobljeništvo i otpor okoline. Metaforičko (ili doslovno) vezivanje debelim užadima predstavlja sputavanje proroka kako bi se ugušilo njegovo javno djelovanje.
5. i svezaše te Izvornik: וַאֲסָרוּךָ [va'asarukha] Gramatika: Glagol iz korijena '-S-R (vezati, svezati, zarobiti) u Qal perfektu, 3. lice množine. Sadrži sufiks 2. lica jednine (tebe) i prefiks veznik 'vav' (i). Značenje: Predstavlja potpuno oduzimanje prorokove slobode kretanja i javnog istupanja. Njegovo 'zarobljeništvo' jasan je odraz tvrdokornosti naroda koji želi ušutkati Božjeg glasnika.
6. u sredinu njihovu Izvornik: בְּתוֹכָֽם [betokham] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, usred) spojen s imenicom 'tavekh' (sredina) i pronominalnim sufiksom 3. lica množine (njihovu). Značenje: Označava zajednicu naroda i javni društveni život. Nemogućnost izlaska usred naroda označava prisilno povlačenje proroka i prekid komunikacije s onima kojima je poslan.
Ovaj stih iz Knjige proroka Ezekiela (3,25) opisuje dramatično ograničavanje prorokove slobode kao posljedicu tvrdokornosti i otpora naroda. Bog unaprijed upozorava Ezekiela na duboko neprijateljstvo izraelske zajednice, koje je izraženo kroz snažnu sliku vezivanja užetom i prisilne fizičke izolacije. Vezivanje ovdje predstavlja simboličku, a po nekim tumačima i doslovnu, spriječenost proroka da slobodno govori i kreće se među svojim sunarodnjacima, budući da oni tvrdoglavo odbijaju prihvatiti njegovu opomenu i poruku.
Istodobno, sputanost Ezekiela služi i kao svojevrstan performativni znak samome narodu. Njegova privremena šutnja i nemogućnost izlaska "u sredinu njihovu" utjelovljuju božansku odluku da zbog narastajućega grijeha Bog narodu uskrati svoju Riječ. Na taj način prorokova osobna patnja i izolacija postaju živo proročanstvo koje zorno oslikava prekid odnosa i potpunu odvojenost između svetog Boga i buntovnog izraelskog naroda.