A ti, ako opomeneš pravednika da ne griješi i on ne sagriješi, zacijelo će živjeti jer je opomenut, a ti si spasio svoju dušu.
A ti, ako opomeneš pravednika da ne griješi i on ne sagriješi, zacijelo će živjeti jer je opomenut, a ti si spasio svoju dušu.
Ondje na meni bijaše Ruka Jahvina, te mi On reče: "Ustani, izađi u dolinu i ondje ću govoriti s tobom."
Ustah i izađoh u dolinu. I gle, ondje stajaše Slava Jahvina, kao Slava koju vidjeh uz rijeku Kebar, te padoh na svoje lice.
Duh uđe u mene i postavi me na noge. Progovori sa mnom i reče mi: "Uđi i zatvori se u svoju kuću.
A ti, sine čovječji, gle, stavit će na tebe užad i svezati te njome, te nećeš izlaziti među njih.
Ustah i izađoh u dolinu. I gle, ondje stajaše Slava Jahvina, kao Slava koju vidjeh uz rijeku Kebar, te padoh na svoje lice.
I ustavši otidoh u polje, a gle, slava Gospodnja stajaše ondje kao slava koju vidjeh na rijeci Hevaru, i padoh na lice svoje.
וָאָקוּם וָאֵצֵא אֶל הַבִּקְעָה וְהִנֵּה שָׁם כְּבוֹד יְהוָה עֹמֵד כַּכָּבוֹד אֲשֶׁר רָאִיתִי עַל נְהַר כְּבָר וָאֶפֹּל עַל פָּנָֽי
va./'a.Kum va./'e.Tze' 'el- ha./bik.'Ah ve./hi.neh- sham ke.Vod- Yah.weh 'o.Med ka./ka.Vod 'a.Sher ra.'I.ti 'al- ne.har- ke.Var va./'e.Pol 'al- pa.Na/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ustah i izađoh u dolinu i gle tamo slava Jahvina stoji kao slava koju vidjeh uz rijeku Kebar i padoh na lice svoje"
1. i ustah Izvornik: וָאָקוּם [va'akum] Gramatika: Glagol od korijena 'qum' (ustati), Qal imperfekt 1. lice jednine s waw-konsekutivnim. Waw-konsekutivni sintaktički pretvara oblik u perfekt, označavajući neprekinuti narativni slijed prošlih radnji. Značenje: Izražava trenutnu, neoklijevajuću i poslušnu reakciju proroka Ezekiela na Božju zapovijed. Prorok napušta svoje dotadašnje stanje i fizički se premješta na mjesto susreta.
2. u dolinu Izvornik: הַבִּקְעָה [habiq'ah] Gramatika: Imenica ženskog roda 'biq'ah' s određenim članom 'ha', obično uz prijedlog 'el' označava smjer (prema/u). Riječ označava široku dolinu ili ravnicu okruženu uzvisinama. Značenje: Dolinu ovdje predstavlja mjesto osame i izdvojenosti od žamora babilonskih prognanika. To je izolirani prostor predviđen za intiman, neometan susret proroka i Boga.
3. slava (Jahvina) Izvornik: כְּבוֹד [kevod] Gramatika: Imenica muškog roda 'kavod' u status constructus (vezanom stanju) koje označava pripadnost (slava koga/čega). Značenje: Osnovni korijen riječi znači 'biti težak' ili 'imati težinu'. Teološki označava vidljivu, svjetlosnu manifestaciju Božje prisutnosti, moći i apsolutnog suvereniteta nad stvorenjem.
4. stoji Izvornik: עֹמֵד ['omed] Gramatika: Glagol 'amad' (stajati), Qal aktivni particip muškog roda jednine. U kontekstu naracije izražava trajnu radnju (stajaše). Značenje: Ova riječ prikazuje Boga koji je već prisutan i čeka proroka na dogovorenom mjestu. Slika 'stajanja' naglašava Božju stabilnost, namjeru i spremnost na komunikaciju.
5. i padoh na lice svoje Izvornik: וָאֶפֹּל עַל פָּנָֽי [va'epol 'al-panai] Gramatika: Frazem koji se sastoji od glagola 'nafal' (pasti) u Qal imperfektu s waw-konsekutivnim, te imenice u množini ('panim' - lice) s prijedlogom i prisvojnim sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Standardni biblijski odgovor čovjeka na teofaniju (Božje ukazanje). Čin potpunog fizičkog kolapsa izražava duboko strahopoštovanje, poniznost te svijest o ljudskoj grešnosti pred božanskom svetošću. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji biva ili Onaj koji uzrokuje postojanje. Tvorba: Smatra se da potječe od semitskog korijena 'hvh' ili 'hyh' (biti, postati) u kauzativnom (uzročnom) obliku. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime frazom 'Ehejeh ašer ehejeh' (Ja sam koji jesam).
- Kebar [כְּבָר / keVar] (rijeka) Znači: Veliki kanal ili Velika rijeka. Tvorba: Dolazi iz akadskog jezika gdje riječ 'kabaru' znači 'biti velik, masivan'. Radilo se o naru kabbaru, poznatom velikom plovnom i irigacijskom kanalu blizu drevnog grada Nipura u Babiloniji.
Ovaj stih je duboki teološki iskaz o Božjoj sveprisutnosti (omniprezentnosti) i neograničenosti. Bog Izraela nije statičan niti je vezan samo za razoreni jeruzalemski Hram. Njegova 'kavod' (teška, impresivna slava) može se u potpunosti manifestirati usred poganske babilonske ravnice, među prognanicima. Vidjevši istu viziju koju je ranije iskusio, Ezekiel dobiva potvrdu da ga Bog nije napustio ni u izgnanstvu.
Prorokova reakcija – trenutačna poslušnost u odlasku u dolinu i naknadno padanje na lice u apsolutnom strahopoštovanju – demonstrira ispravan stav sluge prema Suverenu. Ezekielov pad nije izraz straha od kazne, već preplavljenosti svetošću; on tako prepoznaje veličinu Onoga tko ga poziva u tešku proročku službu i predaje mu se u potpunosti.