I reče mi: "Sine čovječji, sve Moje Riječi koje ti govorim primi u svoje srce i čuj svojim ušima.
I reče mi: "Sine čovječji, sve Moje Riječi koje ti govorim primi u svoje srce i čuj svojim ušima.
I idi, pođi k izgnanicima, k sinovima svoga naroda, te im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod', poslušali oni ili odbili."
Tada me duh podiže i začuh iza sebe glas silne tutnjave: "Blagoslovljena Slava Jahvina iz Njegova mjesta!"
I zvuk krila bića koja su se dodirivala, zvuk kotača uz njih te zvuk velike tutnjave.
Duh me podiže i uze, te pođoh ogorčen u žaru svoga duha, a Ruka Jahvina bijaše snažna na meni.
Tada me duh podiže i začuh iza sebe glas silne tutnjave: "Blagoslovljena Slava Jahvina iz Njegova mjesta!"
Tada podiže me duh, i čuh za sobom glas gdje se silno razliježe: blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova;
וַתִּשָּׂאֵנִי רוּחַ וָאֶשְׁמַע אַחֲרַי קוֹל רַעַשׁ גָּדוֹל בָּרוּךְ כְּבוֹד יְהוָה מִמְּקוֹמֽוֹ
va./ti.sa.'E./ni Ru.ach va./'esh.Ma' 'a.cha.Ra/i Kol Ra.'ash ga.Dol ba.Rukh ke.Vod- Yah.weh mi./me.ko.M/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I podiže me duh i čuh iza sebe glas tutnjave velike: Blagoslovljena slava Jahvina iz mjesta njegova."
1. i podiže me Izvornik: וַתִּשָּׂאֵנִי [vatisa'eni] Gramatika: Vav konsekutivni s imperfektom glagola 'nasa' (podići, nositi) u Qal deblu, 3. lice jednine ženskog roda uz pronominalni sufiks 1. lica jednine. Značenje: Označava iznenadnu, snažnu božansku intervenciju kojom Duh preuzima potpunu kontrolu nad prorokom i premješta ga u novu dimenziju objave.
2. duh Izvornik: רוּחַ [ruach] Gramatika: Imenica ženskog roda u apsolutnom stanju. Osnovno značenje je vjetar, dah ili duh. Značenje: Odnosi se na Božjeg Duha koji u Ezekielovoj knjizi djeluje kao dinamična sila koja fizički i duhovno pokreće, osnažuje i inspirira proroka za službu.
3. glas tutnjave velike Izvornik: קוֹל רַעַשׁ גָּדוֹל [kol ra'ash gadol] Gramatika: Konstruktni lanac (smikhut) u kojem je 'kol' (glas, zvuk) povezano s imenicom 'ra'ash' (potres, buka, tutnjava) i opisnim pridjevom 'gadol' (velik). Značenje: Izraz 'ra'ash' često prati starozavjetne teofanije (Božja ukazanja). Zvuk ukazuje na strahovitu snagu i potresnu stvarnost Božje prisutnosti koja radikalno mijenja okruženje.
4. blagoslovljena Izvornik: בָּרוּךְ [barukh] Gramatika: Pasivni particip glagola korijena b-r-k u Qal deblu, u muškom rodu (budući da je riječ 'kavod' u hebrejskom muškog roda). Značenje: Doksologija ili usklik hvale koji prepoznaje i slavi Božju svetost. Implicira da je jedina ispravna i prirodna reakcija stvorenja na Božju objavu potpuno obožavanje.
5. slava Jahvina Izvornik: כְּבוֹד יְהוָה [kevod Yahweh] Gramatika: Konstruktno stanje (smikhut) imenice 'kavod' (slava, čast, težina) i Božjeg osobnog imena. Značenje: Predstavlja vidljivu manifestaciju Božjeg veličanstva i prisutnosti. U Ezekielovoj knjizi, Božja slava je središnji teološki koncept; ona napušta Hram i odlazi u progonstvo sa svojim narodom.
6. iz mjesta njegova Izvornik: מִמְּקוֹמֽוֹ [mimekomo] Gramatika: Prijedlog 'min' (od/iz) spojen s imenicom 'makom' (mjesto) i posvojnim pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Ukazuje na izvorište Božje objave, Njegovo nebesko prijestolje ili svetište. Naglašava da Bog, iako se objavljuje u tuđini, zadržava svoje suvereno i sveto obitavalište nad svime. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Ime je najvjerojatnije izvedeno iz starohebrejskog glagolskog korijena h-v-h (הוה) ili h-y-h (היה) koji znači 'biti' ili 'postati', možda u kauzativnom smislu. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 tekst objašnjava značenje Božjeg imena izrazom 'Ehjeh ašer ehjeh', što se prevodi kao 'Ja sam koji jesam' ili 'Bit ću koji ću biti'.
Ovaj stih iz Ezekielove knjige (Ezekiel 3,12) opisuje snažno mistično i proročko iskustvo u kojem proroka doslovno i duhovno podiže Božji Duh. Zvuk 'velike tutnjave' i uzvišeni usklik hvale služe kao uvod u teofaniju, manifestaciju Božje moći, koja Ezekiela priprema za tešku proročku zadaću među prognanicima u Babilonu.
Teološki gledano, ovaj redak nosi duboku poruku nade i suvereniteta: 'slava Jahvina' nije fiksirana ili zarobljena unutar zidova jeruzalemskog Hrama, nego je živa, dinamična i prisutna čak i u stranoj, poganskoj zemlji progonstva. Bog ostaje apsolutni Vladar na 'mjestu svojem' s kojega se spušta u stvarnost svoga naroda, pokazujući da Njegova milost i vladavina nadilaze sve geografske i političke granice.