I dođe k meni Riječ Jahvina:
I dođe k meni Riječ Jahvina:
Sine čovjekov, upravi svoje lice prema sinovima Amonovim i prorokuj protiv njih.
I reći ćeš sinovima Amonovim: "Čujte riječ Gospodina Jahve! Ovako govori Gospodin Jahve: Zato što si rekla 'Aha!' nad Mojim Svetištem jer je oskvrnjeno, i nad zemljom Izraelovom jer je opustošena, i nad domom Judinim jer su otišli u progonstvo,
Zato te, evo, Ja predajem u posjed sinovima Istoka. Oni će u tebi smjestiti svoje tabore i postaviti u tebi svoja prebivališta. Oni će jesti tvoje plodove i oni će piti tvoje mlijeko.
Učinit ću Rabu pašnjakom za deve, a sinove Amonove počivalištem za stado, i znat ćete da sam Ja Jahve.
I reći ćeš sinovima Amonovim: "Čujte riječ Gospodina Jahve! Ovako govori Gospodin Jahve: Zato što si rekla 'Aha!' nad Mojim Svetištem jer je oskvrnjeno, i nad zemljom Izraelovom jer je opustošena, i nad domom Judinim jer su otišli u progonstvo,
I reci sinovima Amonovijem: čujte riječ Gospoda Gospoda; ovako veli Gospod Gospod: što si govorio: aha! za svetinju moju, što se oskvrni, i za zemlju Izrailjevu, što opustje, i za dom Judin, što otide u ropstvo;
וְאָֽמַרְתָּ לִבְנֵי עַמּוֹן שִׁמְעוּ דְּבַר אֲדֹנָי יְהוִה כֹּה אָמַר אֲדֹנָי יְהוִה יַעַן אָמְרֵךְ הֶאָח אֶל מִקְדָּשִׁי כִֽי נִחָל וְאֶל אַדְמַת יִשְׂרָאֵל כִּי נָשַׁמָּה וְאֶל בֵּית יְהוּדָה כִּי הָלְכוּ בַּגּוֹלָֽה
ve./'a.mar.Ta li/v.Nei a.Mon shim.'U de.var- 'a.do.Nai Yah.weh koh- 'a.Mar 'a.do.Nai Yah.weh ya.'An 'a.me.Re/kh he.'Ach 'el- mik.da.Sh/i khi- ni.Chal ve./'el- 'ad.Mat Yis.ra.'El ki na.Sha.mah ve./'el- beit ye.hu.Dah ki ha.le.Khu ba./go.Lah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reći ćeš sinovima Amona čujte riječ Gospodina Jahve ovako kaže Gospodin Jahve zato što si rekla Aha na svetište moje jer je oskvrnjeno i na zemlju Izraela jer je opustošena i na kuću Jude jer su otišli u progonstvo."
1. zato što si rekla Izvornik: יַעַן אָמְרֵךְ [ya.'An 'a.me.Re/kh] Gramatika: Veznik 'ya'an' (zato što, budući da) uz infinitiv konstruktni glagola 'amar' (reći) sa sufiksom 2. lica jednine ženskog roda. Ženski rod odnosi se na personificirani narod ili zemlju Amon. Značenje: Uvodi razlog božanskog suda nad Amoncima. Bog ih ne kažnjava zbog izravnog vojnog napada, već zbog njihovog nutarnjeg stava i izgovorenih riječi zlobnog likovanja.
2. Aha! Izvornik: הֶאָח [he.'Ach] Gramatika: Interjekcija (uzvik) koja izražava radost, iznenađenje, porugu ili zlobno likovanje. Značenje: Predstavlja zlobno zadovoljstvo Amonaca dok su svjedočili propasti Izraela i uništenju Hrama. Ovim uzvikom pokazuju mržnju prema Božjem narodu i nedostatak ikakvog suosjećanja za tuđu nesreću.
3. svetište moje Izvornik: מִקְדָּשִׁי [mik.da.Sh/i] Gramatika: Imenica 'mikdash' (svetište, sveto mjesto) izvedena iz korijena q-d-sh (sveto, odvojeno), s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine ('moje'). Značenje: Naglašava Božju osobnu povezanost s Hramom u Jeruzalemu, kojeg su Babilonci upravo razorili. Bog poručuje da se ruganje Njegovom svetom mjestu tiče izravno Njega samoga.
4. je oskvrnjeno Izvornik: נִחָל [ni.Chal] Gramatika: Glagol 'chalal' (obesvetiti, profanirati) u nifal perfektu, 3. lice jednine muškog roda. Nifal ovdje označava pasivnu radnju (biti oskvrnjen, profaniran). Značenje: Padom pod babilonsku vlast svetište gubi svoju svetu odvojenost i postaje obično, profano mjesto prepušteno uništenju. Za okolne pogane to je bio očit znak navodne Božje nemoći.
5. je opustošena Izvornik: נָשַׁמָּה [na.Sha.mah] Gramatika: Glagol 'shamem' (biti pust, opustošen, zapanjen) u nifal perfektu, 3. lice jednine ženskog roda (slaže se s imenicom 'zemlja' koja je ženskog roda). Značenje: Opisuje potpuno razaranje i posljedičnu depopulaciju Obećane zemlje nakon pada pod Babilonce. Iznenadni očaj i praznina Izraela bili su glavni razlog amonskog hvalisanja i sreće.
6. u progonstvo Izvornik: בַּגּוֹלָֽה [ba./go.Lah] Gramatika: Prijedlog 'be' (u/na) s inkorporiranim određenim članom (zajedno 'ba'), te imenica 'golah' (izgnanstvo, progonstvo, prognani narod) od korijena g-l-h (otkriti, ići u izgnanstvo). Značenje: Odnosi se na povijesni događaj babilonskog sužanjstva koji je označavao gubitak domovine i državnosti, predstavljajući vrhunac nacionalne tragedije judejskog naroda. Imena:
- Amon [עַמּוֹן / a.Mon] (narod) Znači: pripadnik (moga) naroda, srodnik Tvorba: Ime je izvedeno od korijena 'am' koji znači 'narod' ili 'srodnik' s dodanim patronimičkim sufiksom '-on'. Tekst objašnjava: Prema Postanku 19:38, Lotova mlađa kći nazvala je svog sina, plod incestuoznog odnosa s ocem, Ben-Ami ('sin mog naroda'), što stoji kao temelj naroda Amonaca.
- Jahve [יְהוִה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, On uzrokuje da postoji Tvorba: Božansko Ime (Tetragram) izvedeno je od glagolskog korijena h-y-h (biti, postojati). Masoreti su ga u ovom stihu vokalizirali prema imenu Elohim (zato se čita 'Jehvih') kako bi se izbjeglo uzastopno čitanje 'Adonaj Adonaj'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3:14 Bog se objavljuje Mojsiju riječima 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh), izravno objašnjavajući svoje Ime kao Vječno Postojanje.
- Izrael [יִשְׂרָאֵל / Yis.ra.'El] (narod) Znači: Bog se bori, On se bori s Bogom Tvorba: Tvoreno je od glagolskog korijena s-r-h (boriti se, ustrajati) i teoforičkog elementa El (Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32:28 stoji da je ime dano s objašnjenjem: 'Jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si'. Promjena imena: Ranije ime bilo je Jakov (hebr. Ya'aqov, s korijenom 'aqev - peta), promijenjeno u Izrael kao znak novog identiteta i osobnog pobjedničkog blagoslova nakon noćne borbe s Bogom u Penuelu.
- Juda [יְהוּדָה / ye.hu.Dah] (narod) Znači: Neka (Bog) bude hvaljen, Hvaljen Tvorba: Ime potječe od glagolskog korijena y-d-h u hifilu, što znači 'zahvaljivati, hvaliti, slaviti', te vjerojatno sadrži skraćeni oblik božanskog imena na početku. Tekst objašnjava: U Postanku 29:35, Lea rađa svog četvrtog sina i radosno izjavljuje: 'Ovaj put hvalit ću Jahvu', te mu zbog toga nadjene ime Juda.
Ovaj stih iz proroka Ezekiela (25:3) predstavlja snažnu Božju osudu zlobnog likovanja (tzv. Schadenfreude) nad tuđom nesrećom. Bog izriče sud nad Amoncima ne zato što su vojno napali Judejce, već zato što su se s krajnjim cinizmom i porugom (uzvikom 'Aha!') odnosili prema razaranju jeruzalemskog Hrama, opustošenju izraelske domovine i tragičnom odlasku židovskog naroda u babilonsko sužanjstvo. Njihova radost zbog propasti Izraela izazvala je izravan Božji odgovor.
Teološki gledano, ovaj redak otkriva da je Bog duboko poistovjećen sa svojim narodom i svojim Svetištem – napad ili ismijavanje Njegovog naslijeđa tretira kao ismijavanje Njega samoga. Iako je Bog iskoristio Babilonce kako bi disciplinirao Judu zbog grijeha i otpadništva, to nipošto nije dalo pravo susjednim narodima da se naslađuju patnjom Izraelaca. Bog se time pokazuje kao apsolutni i pravedni suveren koji bdije nad svim narodima na zemlji i ne tolerira zlobnu oholost.