Ukrasila si se zlatom i srebrom, a odjeća ti bijaše od finoga lana, svile i veza. Jela si fino brašno, med i ulje. Postala si nadasve lijepa i napredovala do kraljevstva.
Ukrasila si se zlatom i srebrom, a odjeća ti bijaše od finoga lana, svile i veza. Jela si fino brašno, med i ulje. Postala si nadasve lijepa i napredovala do kraljevstva.
Tvoje se ime pronese među narodima zbog tvoje ljepote, jer ona bijaše savršena u Mome Veličanstvu koje stavih na tebe — riječ je Gospodina Jahve.
Pouzdala si se u svoju ljepotu i bludničila zbog svoga imena. Izlijevala si svoja bludništva na svakog prolaznika i bila njegova.
Uzela si od svojih haljina, načinila sebi šarene uzvišice i na njima bludničila, što ne dolazi i neće biti.
Uzela si svoje ukrase od Moga zlata i Moga srebra, koje sam ti dao, i načinila sebi muške kipove te s njima bludničila.
Pouzdala si se u svoju ljepotu i bludničila zbog svoga imena. Izlijevala si svoja bludništva na svakog prolaznika i bila njegova.
Ali se ti osloni na ljepotu svoju, i prokurva se s glasa svojega, te si prosipala kurvarstvo svoje svakome koji prolažaše, i bivala si njegova.
וַתִּבְטְחִי בְיָפְיֵךְ וַתִּזְנִי עַל שְׁמֵךְ וַתִּשְׁפְּכִי אֶת תַּזְנוּתַיִךְ עַל כָּל עוֹבֵר לוֹ יֶֽהִי
va./tiv.te.Chi ve./ya.fe.Ye/kh va./tiz.Ni 'al- she.Me/kh va./tish.pe.Khi 'et- taz.nu.Ta.yi/kh 'al- kol- o.Ver lo/v- Ye.hi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pouzdala si se u ljepotu svoju i bludničila si zbog imena svoga i izlijevala si bludništva svoja na svakog prolaznika, njegovo (da) bude."
1. I pouzdala si se Izvornik: וַתִּבְטְחִי [va.tiv.te.Chi] Gramatika: Glagol 'batah' (pouzdati se) u Qal imperfektu s waw konsekutivnim, drugo lice jednine ženskog roda. Waw konsekutivni ovdje označava narativnu prošlost ili logičan slijed radnje. Značenje: Izražava osjećaj potpunog oslanjanja i lažne sigurnosti. Ovdje ironično ukazuje na to da se Jeruzalem (personificiran kao žena) oslonio na vlastite darove umjesto na Boga koji mu ih je dao.
2. u ljepotu svoju Izvornik: בְיָפְיֵךְ [ve.ya.fe.Ye.kh] Gramatika: Imenica 'yofi' (ljepota) s prijedlogom 'be' (u) i pronominalnim sufiksom za drugo lice jednine ženskog roda (tvoja). Značenje: Ljepota Jeruzalema ovdje je rezultat Božjeg ukrašavanja i blagoslova iz prethodnih stihova istog poglavlja. Tragedija leži u tome što taj Božji dar postaje predmetom idolopoklonstva umjesto razlogom za zahvalnost.
3. i bludničila si Izvornik: וַתִּזְנִי [va.tiz.Ni] Gramatika: Glagol 'zanah' (bludničiti) u Qal imperfektu s waw konsekutivnim, drugo lice jednine ženskog roda. Značenje: U proročkoj književnosti ovo je najčešća i najoštrija metafora za duhovno idolopoklonstvo i političke saveze s poganskim narodima. Njome se označava kršenje ekskluzivnog saveza, odnosno duhovnog braka s Jahvom.
4. zbog imena svoga Izvornik: עַל שְׁמֵךְ ['al- she.Me.kh] Gramatika: Prijedlog 'al' (na, nad, zbog) uz imenicu 'shem' (ime, slava, reputacija) s pronominalnim sufiksom ženskog roda. Značenje: Fraza ukazuje na to da je Jeruzalem koristio svoj stečeni ugled, slavu i Božji renome za privlačenje političkih i religijskih saveznika. Njihovo ime postalo im je izvor oholosti koja ih je navela na nevjeru.
5. i izlijevala si bludništva svoja Izvornik: וַתִּשְׁפְּכִי אֶת תַּזְנוּתַיִךְ [va.tish.pe.Khi 'et- taz.nu.Ta.yi.kh] Gramatika: Glagol 'shafakh' (proliti, izliti) s waw konsekutivnim i oznakom akuzativa 'et', uz imenicu 'taznut' (bludništvo) u množini sa sufiksom. Značenje: Glagol izlijevanja slikovito opisuje neumjerenost, rasipništvo i besramnost u grijehu. Jeruzalem se neselektivno davao drugima, potpuno rasipajući svoje duhovne i materijalne darove.
6. na svakog prolaznika Izvornik: עַל כָּל עוֹבֵר ['al- kol- o.Ver] Gramatika: Prijedlog 'al' (na, prema) uz riječ 'kol' (svaki, sav) i particip aktivni glagola 'avar' (proći, prolaziti). Značenje: Naglašava potpunu neselektivnost i degradaciju naroda u duhovnom smislu. Poput besramne žene na putu, Jeruzalem je olako prihvaćao bogove, kultove i običaje apsolutno svih okolnih naroda koji bi naišli.
Ovaj stih iz Knjige proroka Ezekiela (16,15) jedna je od najsnažnijih proročkih osuda Jeruzalema, izrečena putem oštre metafore duhovne prostitucije. Bog podsjeća narod da je sva njihova slava i ljepota zapravo Njegov nezasluženi dar, ali su oni te darove prisvojili kako bi se uzdignuli i odmetnuli od Njega. Pouzdavanje u vlastitu privlačnost i snagu umjesto u Stvoritelja koji im je to podario dovelo je do teškog moralnog i duhovnog pada.
Umjesto da njihova slava ('ime') bude na Božju hvalu, postali su sredstvo zavođenja i sklapanja kompromisa – kako političkih tako i religijskih – sa svakim tko bi naišao. Stih dramatično prikazuje samu prirodu grijeha oholosti: on uzima Božje blagoslove, pretvara ih u idole za vlastito veličanje i na kraju dovodi do potpunog poniženja i degradacije onoga koji se u te darove pouzdao.