Stavih prsten na tvoj nos, naušnice na tvoje uši, a krunu ljepote na tvoju glavu.
Stavih prsten na tvoj nos, naušnice na tvoje uši, a krunu ljepote na tvoju glavu.
Ukrasila si se zlatom i srebrom, a odjeća ti bijaše od finoga lana, svile i veza. Jela si fino brašno, med i ulje. Postala si nadasve lijepa i napredovala do kraljevstva.
Tvoje se ime pronese među narodima zbog tvoje ljepote, jer ona bijaše savršena u Mome Veličanstvu koje stavih na tebe — riječ je Gospodina Jahve.
Pouzdala si se u svoju ljepotu i bludničila zbog svoga imena. Izlijevala si svoja bludništva na svakog prolaznika i bila njegova.
Uzela si od svojih haljina, načinila sebi šarene uzvišice i na njima bludničila, što ne dolazi i neće biti.
Tvoje se ime pronese među narodima zbog tvoje ljepote, jer ona bijaše savršena u Mome Veličanstvu koje stavih na tebe — riječ je Gospodina Jahve.
I razide se glas o tebi po narodima radi ljepote tvoje, jer bješe savršena krasotom mojom, koju metnuh na te, govori Gospod Gospod.
וַיֵּצֵא לָךְ שֵׁם בַּגּוֹיִם בְּיָפְיֵךְ כִּי כָּלִיל הוּא בַּֽהֲדָרִי אֲשֶׁר שַׂמְתִּי עָלַיִךְ נְאֻם אֲדֹנָי יְהוִֽה
va/i.Ye.tze' la/kh shem ba./go.Yim be./ya.fe.Ye/kh ki ka.Lil Hu' ba./ha.da.R/i 'a.Sher- Sam.ti 'a.La.yi/kh ne.'Um 'a.do.Nai Yah.weh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I izađe tebi ime među narodima po ljepoti tvojoj, jer savršen on u veličanstvu mome koje stavih na tebe, izjava Gospodina Jahve."
1. I izađe tebi ime Izvornik: וַיֵּצֵא לָךְ שֵׁם [vayyetze lakh shem] Gramatika: Glagol 'vayyetze' (izađe) je u Qal imperfektu s waw-konsekutivnim, što označava nastavak naracije. U kombinaciji s prijedlogom 'lakh' (tebi) i imenicom 'shem' (ime), tvori hebrejski idiom za stjecanje slavne reputacije. Značenje: Ukazuje na to da se slava Jeruzalema proširila daleko i široko među poganskim narodima. Njegova reputacija, međutim, nije rezultat vlastitog truda ili vrlina, već proizlazi iz onoga što je učinjeno za nju.
2. među narodima po ljepoti tvojoj Izvornik: בַּגּוֹיִם בְּיָפְיֵךְ [baggoyim beyofyeykh] Gramatika: Riječ 'baggoyim' sadrži neodvojivi prijedlog 'be' (među) i određeni član ispred imenice u množini. 'Beyofyeykh' se sastoji od prijedloga 'be' (po/zbog), imenice 'yofi' (ljepota) i posvojnog sufiksa drugog lica jednine ženskog roda. Značenje: Strani narodi prepoznali su izvanrednu, gotovo nadnaravnu ljepotu naroda (simboliziranog kao žene/kraljice). To stvara snažan kontrast s njezinim počecima kao odbačenog djeteta, naglašavajući dramatičnu preobrazbu.
3. jer savršen on Izvornik: כִּי כָּלִיל הוּא [ki kalil hu'] Gramatika: Veznik 'ki' ovdje ima kauzalno značenje (jer/budući da). 'Kalil' je pridjev koji znači 'potpun' ili 'savršen', dok se zamjenica 'hu' (on) gramatički odnosi na imenicu ljepota (yofi), koja je u hebrejskom muškog roda. Značenje: Ljepota Božjeg naroda opisana je kao apsolutna, besprijekorna i bez ikakvog nedostatka. Ovdje se ukazuje na stanje cjelovitosti koje odražava savršenstvo samog Stvoritelja, a ne ljudsko postignuće.
4. u veličanstvu mome koje stavih na tebe Izvornik: בַּֽהֲדָרִי אֲשֶׁר שַׂמְתִּי עָלַיִךְ [bahadari 'asher samti 'alayikh] Gramatika: Imenica 'hadar' (veličanstvo, raskoš) nosi sufiks prvog lica jednine ('moje'). Glagol 'samti' je u Qal perfektu prvog lica jednine (stavih), praćen prijedlogom sa sufiksom za drugo lice ženskog roda. Značenje: Ovo je srž teološke poruke stiha: izvor savršene ljepote izabranog naroda isključivo je Božja milost. Bog ih je doslovno zaodjenuo u svoje vlastito veličanstvo, pokazujući da je njihova slava potpuno darovana.
5. izjava Gospodina Jahve Izvornik: נְאֻם אֲדֹנָי יְהוִֽה [ne'um 'adonay Yahweh] Gramatika: Imenica 'ne'um' (izjava, Božja riječ) nalazi se u konstruktnom stanju, usko vezana za titulu i božansko Ime. U tekstu je 'Jahve' vokalizirano kao 'Jehovih' kako bi se čitalo 'Elohim' (jer mu prethodi Adonaj). Značenje: Ova završna formula daje apsolutni autoritet svemu prethodno izrečenom. Potvrđuje da je uzvišenje i preobrazba djelo suverenog Boga koji za tu preobrazbu jamči vlastitim imenom i karakterom. Imena: - Jahve [יְהוִֽה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Onaj koji daje postojanje Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog korijena הָיָה (hayah) ili arhaičnijeg הָוָה (hawah), što znači 'biti' ili 'postojati'. Većina stručnjaka smatra da je oblik kauzativnog imperfekta (Hif'il) - 'Onaj koji uzrokuje da bude'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3:14 ovo se ime objašnjava i povezuje s glagolskom frazom 'Ehyeh asher ehyeh' (Ja sam koji jesam), čime se ističe Božje nepromjenjivo biće i Njegova trajna prisutnost sa svojim narodom.
Ovaj stih predstavlja teološki i poetski vrhunac Božjeg opisa Njegove milosti prema Jeruzalemu u 16. poglavlju knjige proroka Ezekiela. Tekst nedvosmisleno otkriva da slava, ugled i savršena ljepota koju je grad (odnosno narod) zadobio nisu njegova inherentna svojstva, već izravna posljedica toga što ga je Bog zaodjenuo vlastitim veličanstvom. Glavna poruka naglašava da su istinska ljudska slava i duhovna ljepota u potpunosti posuđene – one su nezasluženi darovi božanske ljubavi, a ne rezultat ljudskog truda ili posebnosti.
Tragedija koja slijedi u nastavku ovog proročkog poglavlja proizlazi upravo iz zaborava te ključne istine. Kada narod zaboravi izvor svojih blagoslova i tu posuđenu božansku raskoš pretvori u izvor oholosti i idolopoklonstva, darovi milosti postaju propast. Stoga stih predivno, ali i dramatično, sažima trajnu napetost između Božje neizmjerne ljubavi koja uzvisuje odbačene te grešne ljudske sklonosti da Njegove darove prisvoji u sebične svrhe.