Početna ›

Ezekiel 9,10 — Knjiga proroka Ezekiela

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A dok su oni udarali, ja preostadoh, padoh na svoje lice i zavapih: "Jao, Gospodine Jahve! Zar Ti uništavaš sav ostatak Izraela izlijevajući Svoj Gnjev na Jeruzalem?"

Tada mi reče: "Bezakonje doma Izraelova i Judina neizmjerno je veliko; zemlja se napunila krvlju, a grad je pun izopačenosti, jer rekoše: 'Jahve je ostavio zemlju i Jahve ne vidi.'

A ni Moje se Oko neće sažaliti i neću se smilovati; njihove ću postupke oboriti na njihovu glavu."

I gle, čovjek obučen u lan, kojemu je pisaći pribor bio za pojasom, vrati odgovor: "Učinio sam sve kako si mi zapovjedio."

Biblija

A ni Moje se Oko neće sažaliti i neću se smilovati; njihove ću postupke oboriti na njihovu glavu."

Daničić-Karadžić

Zato ni moje oko neće žaliti, niti ću se smilovati; put njihov obratiću na glavu njihovu.

Original

וְגַם אֲנִי לֹא תָחוֹס עֵינִי וְלֹא אֶחְמֹל דַּרְכָּם בְּרֹאשָׁם נָתָֽתִּי

Izgovor

ve./Gam- 'a.Ni lo'- ta.Chos 'ei.N/i ve./Lo' 'ech.Mol dar.Ka/m be./ro.Sha/m na.Ta.ti

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I također ja, neće žaliti oko moje i neću poštedjeti, put njihov na glavu njihovu dao sam."

Analiza

1. neće žaliti oko moje Izvornik: לֹא תָחוֹס עֵינִי [lo' tachos 'eini] Gramatika: Glagol 'tachos' je 3. lice jednine ženskog roda imperfekta glagola 'chus' (sažaliti se, žaliti), koji se slaže s imenicom ''ayin' (oko) ženskog roda. Imperfekt ovdje izražava konačnu i odlučnu namjeru u budućnosti. Značenje: Biblijski idiom u kojem oko predstavlja izvor suosjećanja i emocija. Bog ovime naglašava da Njegov pogled na njihova gnusna djela isključuje svaku mogućnost sažaljenja ili ublažavanja presude.

2. i neću poštedjeti Izvornik: וְלֹא אֶחְמֹל [velo' 'echmol] Gramatika: Spoj veznika 'vav' (i) te negacije 'lo' uz 1. lice jednine imperfekta (Qal) glagola 'chamal' (štedjeti, smilovati se). Značenje: Snažan paralelizam s prethodnim izrazom koji podcrtava neizbježnost kazne. Milost je potpuno iscrpljena zbog dugotrajne i nepopravljive ustrajnosti naroda u zlu i idolopoklonstvu.

3. put njihov Izvornik: דַּרְכָּם [darkam] Gramatika: Imenica 'derekh' (put, staza, način) sa sufiksom 3. lica množine za posvojnost (-am). Značenje: U hebrejskoj misli 'put' označava cjelokupni moralni život, ljudska djela i životne izbore. Ovdje se ukazuje na njihov sustavni, grešni način života koji izravno priziva osudu.

4. na glavu njihovu Izvornik: בְּרֹאשָׁם [berosham] Gramatika: Prijedlog 'be' (na/u) spojen s imenicom 'rosh' (glava) i posvojnim sufiksom 3. lica množine (-am). Značenje: Fizička slika i metafora retributivne pravde gdje krivnja doslovno pada na počinitelja. Ovaj idiom označava preuzimanje pune odgovornosti i trpljenje teških posljedica za vlastite grijehe.

5. dao sam Izvornik: נָתָֽתִּי [natati] Gramatika: Glagol 'natan' (dati, staviti, predati) u 1. licu jednine perfekta Qal konjugacije. Značenje: Korištenje perfekta za budući događaj, poznato kao proročki perfekt, naglašava apsolutnu sigurnost Božjeg suda. Radnja je toliko sigurna i neizbježna da Bog o njoj govori kao da se već neopozivo dogodila.

Zaključak

Ovaj stih (najčešće asociran uz Ezekielovu viziju Božjeg suda nad Jeruzalemom, usp. Ez 9:10) predstavlja jedan od najsnažnijih izraza božanske retributivne pravde u Starom zavjetu. Kroz dvostruko negiranje milosrđa ('neće žaliti oko moje' i 'neću poštedjeti'), tekst dočarava trenutak u kojem je Božja strpljivost potpuno iscrpljena zbog kumulativnih grijeha naroda. Kazna koja slijedi nije opisana kao proizvoljan ili afektivan izljev božanskog gnjeva, već kao moralna nužnost koja strogo odgovara naravi počinjenih zlodjela.

Teološki naglasak leži na vizualnoj metafori u kojoj Bog stavlja 'njihov put na njihovu glavu'. Ovo je jasan izraz biblijskog principa lex talionis, odnosno zakona pravedne naknade, prema kojem neokajani grijeh nužno nosi sjeme vlastite propasti. Bog u svojoj suverenoj pravdi ne izmišlja novu muku za grešnike, već jednostavno dopušta da zlo koje su sami odabrali i činili postane instrumentom njihove vlastite osude.