A uz potok, na obali njegovoj s jedne i s druge strane, rast će svako stablo za hranu. Lišće mu neće uvenuti i plod mu neće nestati. Svakoga će mjeseca donositi rani plod jer njegove vode izlaze iz Svetišta. Plod će njegov biti za hranu, a lišće njegovo za lijek.
Ovako govori Jahve Gospod: "Ovo je granica po kojoj ćete baštiniti zemlju za dvanaest Izraelovih plemena; Josipu dva udjela.
Baštinit ćete je, svaki jednako kao njegov brat, onu za koju podigoh Svoju ruku da ću je dati vašim očevima, i ova će vam zemlja pripasti u baštinu.
A ovo je granica zemlje za sjevernu stranu: od Velikoga mora, putem Hetlona do ulaza u Sedad.
Hamat, Berota i Sibrajim, koji su između granice Damaska i granice Hamata, te Srednji Haser, koji je uz granicu Haurana.
Baštinit ćete je, svaki jednako kao njegov brat, onu za koju podigoh Svoju ruku da ću je dati vašim očevima, i ova će vam zemlja pripasti u baštinu.
Naslijedićete je kako jedan tako drugi, za koju podigoh ruku svoju da ću je dati ocima vašim; i pripašće vam ta zemlja u našljedstvo.
וּנְחַלְתֶּם אוֹתָהּ אִישׁ כְּאָחִיו אֲשֶׁר נָשָׂאתִי אֶת יָדִי לְתִתָּהּ לַאֲבֹֽתֵיכֶם וְנָפְלָה הָאָרֶץ הַזֹּאת לָכֶם בְּנַחֲלָֽה
u./ne.chal.Tem 'o.Ta/h 'ish ke./'a.Chi/v 'a.Sher na.Sa.ti 'et- ya.D/i le./ti.Ta/h la./'a.vo.tei./Khem ve./Na.fe.Lah ha./'A.retz ha./Zot la./Khem be./na.cha.Lah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I baštinit ćete nju, čovjek kao brat njegov, za koju podigoh ruku svoju da dam nju očevima vašim, i past će zemlja ova vama u baštinu."
1. i baštinit ćete Izvornik: וּנְחַלְתֶּם [u.ne.chal.Tem] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 2. lice množine muškog roda. Prefiks 'vav konsekutivni' mijenja značenje perfekta u futur/imperfekt. Značenje: Označava trajno i legitimno zaposjedanje zemlje. Ne radi se o pukom osvajanju snagom oružja, već o primanju nasljedstva koje Bog dodjeljuje svom narodu.
2. čovjek kao brat njegov Izvornik: אִישׁ כְּאָחִיו ['ish ke.'a.Chi.v] Gramatika: Idiomatska fraza koja funkcionira kao prilog načina ili pridjevna oznaka jednakosti. Značenje: Fraza doslovno znači 'svaki jednako' i naglašava potpunu ravnopravnost pri podjeli Obećane zemlje. U Ezekijelovoj eshatološkoj viziji sva plemena imaju jednak udio, čime se ispravljaju povijesne nejednakosti.
3. podigoh ruku svoju Izvornik: נָשָׂאתִי אֶת־יָדִי [na.Sa.ti 'et- ya.D.i] Gramatika: Glagol 'nositi/podignuti' (nasa) u Qal perfektu 1. lica jednine, uz oznaku akuzativa ('et) i imenicu 'ruka' s prisvojnim sufiksom. Značenje: Podizanje ruke je klasični biblijski antropomorfizam i idiom za polaganje svečane zakletve. Bog podsjeća na svoj neopozivi saveznički zavjet koji je dao patrijarsima.
4. da dam nju Izvornik: לְתִתָּהּ [le.ti.Ta.h] Gramatika: Qal infinitiv konstrukt glagola 'dati' (natan) s prijedlogom 'lamed' (za/da) koji izražava namjeru, te sufiksom 3. lica jednine ženskog roda. Značenje: Sufiks 'nju' odnosi se na zemlju (eretz), koja je u hebrejskom ženskog roda. Izražava krajnju svrhu Božje zakletve - zemlja je Njegov suvereni i milosni dar narodu.
5. i past će Izvornik: וְנָפְלָה [ve.Na.fe.Lah] Gramatika: Qal perfekt glagola 'pasti' (nafal), 3. lice jednine ženskog roda, uz 'vav konsekutivni' koji ga prebacuje u futur. Značenje: Glagol 'pasti' se u kontekstu podjele zemlje odnosi na bacanje ždrijeba (goral). Zemlja će im 'pasti u dio' kroz Božju providnost i vodstvo, a ne prema ljudskim preferencijama.
6. u baštinu Izvornik: בְּנַחֲלָֽה [be.na.cha.Lah] Gramatika: Imenica ženskog roda 'baština/naslijeđe' uz prijedlog 'bet' (u/kao). Korijen je (nachal), isti kao i kod prvog glagola u stihu. Značenje: Ponavljanje istog korijena na početku i na kraju stiha stvara inkluziju (okvir). Time se zaokružuje i snažno naglašava misao o zemlji kao trajnom, neotuđivom obiteljskom i nacionalnom nasljedstvu danom od Boga.
Ovaj stih (Ezekijel 47:14) predstavlja snažnu poruku nade i obnove narodu koji se nalazi u babilonskom prognanstvu, obećavajući im povratak i ponovnu podjelu Obećane zemlje. Bog snažno potvrđuje svoju apsolutnu vjernost drevnom zavjetu ('podigoh ruku svoju') koji je dao patrijarsima (Abrahamu, Izaku i Jakovu), jamčeći da će se Njegova riječ ostvariti unatoč trenutnom sužanjstvu i gubitku domovine.
Posebnost ove nove, eshatološke podjele zemlje očituje se u principu 'čovjek kao brat njegov', što nalaže savršenu jednakost i ravnopravnost među Izraelovim plemenima. Zemlja se više ne dijeli prvenstveno prema brojnosti stanovništva ili povijesnom utjecaju, već svaki dio zajednice prima jednako vrijedan Božji blagoslov. Korištenje terminologije nasljedstva (glagol 'baštiniti' i imenica 'baština') zajedno sa simbolikom ždrijeba ('past će') podsjeća čitatelja da zemlja nije ljudsko vlasništvo koje se može svojatati, već sveti dar nad kojim Izraelci imaju uživalačko pravo isključivo zahvaljujući nezasluženoj Božjoj milosti.