Desete godine, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana u mjesecu, bi mi upućena Riječ Jahvina:
Desete godine, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana u mjesecu, bi mi upućena Riječ Jahvina:
Sine čovječji, upravi svoje lice prema faraonu, kralju Egipta, i prorokuj protiv njega i protiv cijeloga Egipta.
Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo Me protiv tebe, faraone, kralju egipatski, veliki zmaju koji ležiš usred svojih rijeka, koji reče: "Moja je rijeka i ja sam sebe načinio."
Stavit ću kuke u tvoje čeljusti i prilijepiti ribe tvojih rijeka uz tvoje ljuske. Izvući ću te iz sredine tvojih rijeka, i sve ribe tvojih rijeka koje će prionuti uz tvoje ljuske.
Sine čovječji, upravi svoje lice prema faraonu, kralju Egipta, i prorokuj protiv njega i protiv cijeloga Egipta.
Sine čovječji, okreni lice svoje prema Faraonu caru Misirskom, i prorokuj protiv njega i protiv svega Misira.
בֶּן אָדָם שִׂים פָּנֶיךָ עַל פַּרְעֹה מֶלֶךְ מִצְרָיִם וְהִנָּבֵא עָלָיו וְעַל מִצְרַיִם כֻּלָּֽהּ
ben- 'a.Dam sim pa.Nei./kha 'al- par.'Oh Me.lekh mitz.Ra.yim ve./hi.na.Ve' 'a.La/v ve./'al- mitz.Ra.yim ku.La/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"sin čovjeka postavi lice tvoje na faraona kralja Egipta i prorokuj na njega i na Egipat svega"
1. sin čovjeka Izvornik: בֶּן אָדָם [ben- 'a.Dam] Gramatika: Imenička sintagma u konstruktnom stanju. Riječ 'ben' znači sin, a 'adam' čovjek, čime se dobiva doslovni izraz 'sin čovjeka'. Značenje: U knjizi proroka Ezekiela ovo je standardni Božji naziv za proroka. Naglašava njegovu ljudsku krhkost i smrtnost u potpunom kontrastu s Božjim veličanstvom i transcendencijom.
2. postavi lice tvoje Izvornik: שִׂים פָּנֶיךָ [sim pa.Nei./kha] Gramatika: Imperativ drugog lica jednine glagola 'sum' (postaviti) praćen imenicom 'panim' (lice) u množini, koja nosi pronominalni sufiks drugog lica jednine. Značenje: Radi se o idiomatskom izrazu koji označava usmjeravanje pune pažnje, odlučnosti ili izricanje neprijateljskog stava i osude. Prorok svojim usmjerenjem predočava neizbježnu Božju nakanu.
3. i prorokuj Izvornik: וְהִנָּבֵא [ve./hi.na.Ve'] Gramatika: Veznik vav ('i') direktno je spojen s imperativom nifal glagolskog debla čiji je korijen n-v-' (prorokovati). Značenje: Ova riječ označava prorokov aktivni zadatak i sudjelovanje. Prorok ne samo da naviješta budućnost, nego samim činom izgovaranja Božje riječi pokreće njezino ostvarenje u povijesti.
4. na njega Izvornik: עָלָיו ['a.La/v] Gramatika: Prijedlog 'al' (na, nad, prema) spojen sa sufiksom trećeg lica jednine muškog roda. Značenje: Označava direktnu usmjerenost proroštva protiv vladara. U ovom specifičnom proročkom kontekstu, prijedlog 'al' poprima snažno adverzativno značenje ('protiv').
5. svega Izvornik: כֻּלָּֽהּ [ku.La/h] Gramatika: Imenica 'kol' (sve, cjelina) sa sufiksom trećeg lica jednine ženskog roda. Sufiks ženskog roda odnosi se na Egipat, jer su imena zemalja u hebrejskom ženskog roda. Značenje: Naglašava apsolutnu sveobuhvatnost Božjeg suda. Osuda neće zahvatiti samo faraona kao vođu, već doslovno cijelu zemlju bez iznimke. Imena: - Faraon [פַּרְעֹה / par.'Oh] (osoba) Znači: velika kuća Tvorba: Riječ potječe od staroegipatskog 'pr-ꜥꜣ' što je izvorno označavalo kraljevsku palaču ili dvor. Od razdoblja Novog kraljevstva to postaje metonimija i uobičajena titula za samog egipatskog vladara.
- Egipat [מִצְרָיִם / mitz.Ra.yim] (zemlja) Znači: dvije tjeskobe / dvije utvrde Tvorba: Dolazi od semitskog korijena m-tz-r koji znači granica, utvrda ili tjeskoba. Sufiks '-ayim' je oznaka za dual, što povijesno reflektira drevnu podjelu na Gornji i Donji Egipat.
Ovaj stih (Ezekiel 29:2) predstavlja klasičan uvod u proroštvo protiv stranih naroda, u ovom slučaju usmjereno protiv egipatskog carstva. Obraćanje 'sine čovječji' jasno podcrtava krhkost i smrtnost proroka Ezekiela u usporedbi sa suverenim Bogom koji mu daje autoritet za poslanje. Takav izraz stvara snažan kontrast s nadolazećom osudom upućenom najmoćnijem ljudskom vladaru.
Nalog proroku da 'postavi lice' prema faraonu snažan je proročki čin koji označava početak izravne božanske konfrontacije. Iako su egipatski faraoni sami sebe smatrali božanstvima, ovaj stih teološki naglašava da apsolutni suverenitet nad ljudskom poviješću pripada isključivo izraelskom Bogu Jahvi. Njegov sud je sveobuhvatan, te jednako obuhvaća obožavanog vođu kao i cjelokupan teritorij moćnog carstva.