I dođe k meni Riječ Jahvina:
I dođe k meni Riječ Jahvina:
Sine čovječji, u čemu je drvo vinove loze bolje od svakoga drugog drveta, lozina grana koja je među šumskim drvećem?
Uzima li se od njega drvo da se načini kakvo djelo? Ili uzimaju od njega klin da na njega objese kakvu posudu?
Evo, predan je vatri da izgori; oba mu kraja vatra proždrije, a sredina mu izgorje. Hoće li valjati za posao?
Sine čovječji, u čemu je drvo vinove loze bolje od svakoga drugog drveta, lozina grana koja je među šumskim drvećem?
Sine čovječji, šta je drvo od loze vinove prema svakom drugom drvetu, ili loza vinova prema drveću u šumi?
בֶּן אָדָם מַה יִּֽהְיֶה עֵץ הַגֶּפֶן מִכָּל עֵץ הַזְּמוֹרָה אֲשֶׁר הָיָה בַּעֲצֵי הַיָּֽעַר
ben- 'a.Dam mah- yih.Yeh 'etz- ha./Ge.fen mi./kol 'Etz ha./ze.mo.Rah 'a.Sher ha.Yah ba./'a.Tzei hai./Ya.'ar
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sin čovjeka što biva drvo loze od svakog drva grane koje biva u drveću šume"
1. sin čovjeka Izvornik: בֶּן אָדָם [ben- 'a.Dam] Gramatika: Imenička sintagma u vezanom stanju (status constructus) gdje druga imenica stoji kao genitiv prve. Značenje: Ovo je karakterističan način na koji Bog oslovljava proroka Ezekiela. Naglašava prorokovu ljudskost, prolaznost i smrtnost u dubokom kontrastu s božanskom transcendencijom onoga koji mu govori.
2. što biva Izvornik: מַה יִּֽהְיֶה [mah- yih.Yeh] Gramatika: Upitna zamjenica 'mah' (što) povezana uz glagol 'hajah' (biti) u imperfektu trećeg lica jednine. Konstrukcija jasno uvodi retoričko pitanje. Značenje: Postavlja pitanje o inherentnoj vrijednosti ili prednosti trsa pred drugim drvećem. Pitanje izravno implicira jasan, niječan odgovor - trs nema apsolutno nikakvu vrijednost sam po sebi.
3. drvo loze Izvornik: עֵץ הַגֶּפֶן ['etz- ha./Ge.fen] Gramatika: Status constructus koji spaja opću imenicu 'drvo' s određenom imenicom 'loza' koja sa sobom nosi određeni član. Značenje: Naglasak se ovdje stavlja isključivo na materijal (drvo), a potpuno ignorira plod (grožđe). Loza, koja inače predstavlja blagoslov i rodnost, ovdje se promatra kroz svoju krhku i beskorisnu fizičku građu.
4. od svakog drva Izvornik: מִכָּל עֵץ [mi./kol 'Etz] Gramatika: Prijedlog 'min' (od) upotrijebljen je u komparativnom smislu, spojen s 'kol' (sve) i općom imenicom 'drvo'. Značenje: Služi za usporedbu drveta vinove loze s drugim vrstama drveća kako bi se ocijenila njezina korisnost kao materijala. Time se oštro iskazuje inferiornost loze u odnosu na šumsko drveće.
5. grane Izvornik: הַזְּמוֹרָה [ha./ze.mo.Rah] Gramatika: Imenica u jednini s određenim članom. Doslovno označava izdanak, orezanu mladicu ili viticu vinove loze. Značenje: Simbolizira onaj divlji dio trsa koji se najčešće kida jer ne donosi plod ili smeta. Snažno ističe beskorisni aspekt loze u onim trenucima kada ona ne ispunjava svoju jedinu izvornu svrhu.
6. u drveću šume Izvornik: בַּעֲצֵי הַיָּֽעַר [ba./'a.Tzei hai./Ya.'ar] Gramatika: Prijedlog 'b' (u, među) nalazi se ispred množine imenice 'drvo' u statusu constructusu s određenom imenicom 'šuma'. Značenje: Šumsko drveće (poput hrastova i cedrova) bilo je cijenjeno zbog čvrstoće, veličine i upotrebljivosti u graditeljstvu. Ono ovdje stvara snažan i otrežnjujuć kontrast sa slabašnim, kvrgavim drvetom loze.
Ovaj stih (Ezekiel 15:2) postavlja temelj za snažnu i pomalo ironičnu proročku alegoriju o Izraelu. Dok se izraelski narod u biblijskoj tradiciji redovito oslikava kao plemenita vinova loza od koje se očekuje bogat urod pravednosti i vjernosti, Bog u ovom viđenju u potpunosti ignorira njezine plodove. Umjesto toga, Njegovo se pitanje fokusira isključivo na 'drvo loze', propitujući time njezinu objektivnu korisnost i praktičnu iskoristivost biljke kada bi je usporedili s monumentalnim, čvrstim drvećem iz šume.
Glavna poruka slike je otrežnjujuća: drvo trsa nema apsolutno nikakvu intrinzičnu vrijednost. Krhko je, kvrgavo, meko i potpuno neupotrebljivo za izradu namještaja, alata ili za bilo kakvu gradnju. Jedina svrha i stvarna vrijednost loze leži isključivo u njezinu rodu. Ako ne donosi plodove za koje je stvorena, ona postaje suvišna i njezina je jedina preostala namjena vatra, što u proročkom kontekstu nedvosmisleno predstavlja skori sud nad Jeruzalemom. Ovom slikom Bog jasno upozorava svoj narod da ih puko izabranje i povijesno podrijetlo neće spasiti ako prestanu donositi duhovne plodove i izgubiti svoju svrhu.