I dođe k meni Riječ Jahvina:
I dođe k meni Riječ Jahvina:
Sine čovječji, prorokuj protiv proroka Izraelovih koji prorokuju i reci prorocima koji proriču iz svojega srca: "Čujte Riječ Jahvinu!
Ovako govori Gospodin Jahve: Jao bezumnim prorocima koji idu za svojim duhom, a ništa nisu vidjeli!
Kao lisice u ruševinama postadoše tvoji proroci, Izraele.
Niste uzašli na proboje niti ste podigli zid za dom Izraelov, da opstane u boju u dan Jahvin.
Ovako govori Gospodin Jahve: Jao bezumnim prorocima koji idu za svojim duhom, a ništa nisu vidjeli!
Ovako govori Gospod Gospod: teško ludijem prorocima koji idu za svojim duhom a ništa nijesu vidjeli.
כֹּה אָמַר אֲדֹנָי יְהוִה הוֹי עַל הַנְּבִיאִים הַנְּבָלִים אֲשֶׁר הֹלְכִים אַחַר רוּחָם וּלְבִלְתִּי רָאֽוּ
koh 'a.Mar 'a.do.Nai Yah.weh Ho 'al- ha./ne.vi.'Im ha./ne.va.Lim 'a.Sher ho.le.Khim 'a.Char ru.Cha/m u./le./vil.Ti ra.'U
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovako reče Gospodin Jahve: Jao nad prorocima bezumnim koji idu za duhom svojim i (za onim što) ne vidješe."
1. Gospodin Jahve Izvornik: אֲדֹנָי יְהוִה ['a.do.Nai Yah.weh] Gramatika: Titula 'Adonai' (Gospodar) ovdje je spojena s tetragramom JHVH. Zbog toga što se tetragram iz poštovanja redovito čitao kao 'Adonai', u ovakvim dvostrukim konstrukcijama JHVH se vokalizira samoglasnicima za 'Elohim' (Bog), pa se čita 'Adonai Elohim'. Značenje: Izraz naglašava apsolutni suverenitet, moć i autoritet Boga. U kontekstu stiha, On je taj koji kao vrhovni sudac izriče konačnu i pravednu presudu nad lažnim vođama.
2. Jao nad prorocima Izvornik: הוֹי עַל הַנְּבִיאִים [Ho 'al- ha.ne.vi.'Im] Gramatika: Usklik 'hoy' uz prijedlog 'al (na, nad) uvodi sudbeni pravorijek ili tužaljku. Imenica 'nevi'im' nosi određeni član, čime se nedvosmisleno ukazuje na točno određenu i poznatu skupinu izraelskih lažnih proroka. Značenje: 'Hoy' je snažan, emotivan izraz koji sjedinjuje tešku božansku osudu i duboku tugu. Bog ne samo da ih kažnjava, već izražava zgražanje zbog njihove drskosti i štete koju nanose narodu zloupotrebom Njegovog imena.
3. bezumnim Izvornik: הַנְּבָלִים [ha.ne.va.Lim] Gramatika: Pridjev od jednine 'naval', u množini s određenim članom, koji se kao atribut slaže s imenicom 'prorocima'. Etimološki korijen glagola nosi vizualnu ideju uvenuća, truljenja i moralnog propadanja. Značenje: U biblijskoj misli 'bezumnost' nije manjak intelektualne sposobnosti, već temeljni moralni i teološki promašaj (manjak straha Božjega). Ovi proroci su 'bezumni' jer ignoriraju živoga Boga i donose vlastita pravila te izmišljaju poruke.
4. idu za duhom svojim Izvornik: הֹלְכִים אַחַר רוּחָם [ho.le.Khim 'a.Char ru.Cha/m] Gramatika: Glagol 'halakh' je u aktivnom participu Qal, što označava njihovu stalnu praksu i trajnu radnju. Imenica 'ruah' (duh) ima pronominalni sufiks 3. lica množine (njihov duh). Značenje: Fraza otkriva srž njihovog grijeha: umjesto da budu vođeni i nadahnuti Božjim Duhom (Ruah Elohim), oni slijede vlastitu imaginaciju, misli i emocije. Njihova proroštva su samo običan proizvod ljudskog uma.
5. i [za onim što] ne vidješe Izvornik: וּלְבִלְתִּי רָאֽוּ [u.le.vil.Ti ra.'U] Gramatika: Rijetka sintaktička konstrukcija: veznik 'u' (i) spojen s prijedlogom 'le' (za) i česticom negacije 'vilti' (koja se inače koristi za negiranje infinitiva), postavljen ispred glagola u perfektu ('ra'u' - vidjeli su). Značenje: Ova fraza pruža vrhunsku ironiju teksta. Pravi biblijski prorok je 'videlac' (ro'eh) kojemu Bog daje autentičnu viziju onostranog. Nasuprot tome, ovi se nazivaju prorocima dok izmišljaju vizije o nečemu što nikada nisu niti vidjeli niti iskusili. Imena:
- Jahve [יְהוִה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Ime je najvjerojatnije tvoreno od drevnog hebrejskog korijena h-v-h (biti, postojati). Oblik ukazuje na kauzativnu formu imperfekta, što bi značilo 'Onaj koji čini da postoji' ili apsolutno postojanje. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog svoje ime objašnjava Mojsiju etimološkom igrom riječi kroz glagol 'biti': 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh).
Ovaj stih iz Knjige proroka Ezekiela (Ez 13,3) predstavlja jednu od najsnažnijih biblijskih kritika i osuda lažne duhovnosti. U središtu osude je problem izvora duhovnog autoriteta: dok prava objava uvijek dolazi izvana, kao dar odozgo (od Božjeg Duha i istinskog viđenja), lažna proroštva su proizvod egoizma, gdje osoba projicira vlastite misli, emocije i iluzije 'svog duha' pod krinkom Božje poruke.
Ezekiel koristi oštru ironiju nazivajući ih 'bezumnima' koji proriču ono što 'nisu vidjeli'. Stih nam jasno poručuje da duhovno vodstvo bez iskrene podložnosti objektivnoj Božjoj istini brzo degradira u opasnu i obmanjujuću samo-apsorpciju. Pravi prorok prvo ponizno 'vidi' i 'čuje' ono što Bog daje, dok lažni prorok drsko govori prije nego što je uopće išta vidio.