Jer Ja, Jahve, govorit ću; koju god Riječ izgovorim, ispunit će se, neće se više odgađati. Jer u vaše dane, dome odmetnički, izgovorit ću Riječ i izvršiti je', govori Jahve Gospod."
Jer Ja, Jahve, govorit ću; koju god Riječ izgovorim, ispunit će se, neće se više odgađati. Jer u vaše dane, dome odmetnički, izgovorit ću Riječ i izvršiti je', govori Jahve Gospod."
I Riječ Jahvina dođe k meni:
"Sine čovječji, evo, dom Izraelov govori: 'Viđenje koje on vidi za mnoge je dane i on prorokuje za daleka vremena.'
Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: "Nijedna se od Mojih Riječi neće više odgađati. Riječ koju izgovorim ispunit će se", izjava je Jahve Gospoda.
"Sine čovječji, evo, dom Izraelov govori: 'Viđenje koje on vidi za mnoge je dane i on prorokuje za daleka vremena.'
Sine čovječji, gle, dom Izrailjev govori: utvara koju taj vidi, do nje ima mnogo vremena, i za daleko vrijeme taj prorokuje.
בֶּן אָדָם הִנֵּה בֵֽית יִשְׂרָאֵל אֹֽמְרִים הֶחָזוֹן אֲשֶׁר הוּא חֹזֶה לְיָמִים רַבִּים וּלְעִתִּים רְחוֹקוֹת הוּא נִבָּֽא
ben- 'a.Dam hi.Neh veit- Yis.ra.'El 'o.me.Rim he./cha.Zon 'a.Sher- hu' cho.Zeh le./ya.Mim ra.Bim u./le./'i.Tim re.cho.Kot hu' ni.Ba'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sin čovjeka, evo, dom Izraelov govore: Viđenje koje on vidi za dane mnoge i za vremena daleka on prorokuje."
1. Sin čovjeka Izvornik: בֶּן אָדָם [ben 'adam] Gramatika: Konstruktno stanje (status constructus) dviju imenica. Ovdje funkcionira kao vokativ kojim se Bog obraća proroku. Značenje: Izraz naglašava prorokovu ljudskost, smrtnost i slabost u snažnom kontrastu s božanskim veličanstvom. To je specifična i stalna titula kojom Bog oslovljava Ezekiela.
2. dom Izraelov Izvornik: בֵֽית יִשְׂרָאֵל [beit yisra'el] Gramatika: Također konstruktni lanac (smihut), gdje je prva riječ (kuća/dom) vezana uz vlastito ime. Značenje: Odnosi se na kolektivnu naciju ili zajednicu Izraelaca, posebice na one u babilonskom prognanstvu s Ezekielom. Ukazuje na njihov zajednički, gotovo institucionalizirani stav nevjere.
3. govore Izvornik: אֹֽמְרִים ['omerim] Gramatika: Aktivni particip Qal glagolske osnove, muški rod množine. Particip u hebrejskom često označava trajnu ili ponavljajuću radnju. Značenje: Upotreba participa otkriva da ovo nije bio samo jednokratan prigovor, već stalno mrmljanje i ukorijenjen stav. Njihovo odbacivanje proroka postalo je navika i svakodnevni govor.
4. viđenje koje on vidi Izvornik: הֶחָזוֹן אֲשֶׁר הוּא חֹזֶה [hechazon 'asher hu' chozeh] Gramatika: Imenica s određenim članom (viđenje) povezana je s aktivnim participom istog korijena (chazah - vidjeti/promatrati). Značenje: Narod zapravo ne poriče Ezekielov proročki dar niti autentičnost njegovih vizija. Oni priznaju da on doista 'vidi', ali pronalaze način da tu činjenicu učine bezopasnom za sebe.
5. za dane mnoge i za vremena daleka Izvornik: לְיָמִים רַבִּים וּלְעִתִּים רְחוֹקוֹת [leyamim rabbim ule'ittim rechokot] Gramatika: Paralelizam članova s prijedlogom lamed (za/prema) uz imenice i pridjeve u množini, stvarajući ritmično naglašavanje vremenske udaljenosti. Značenje: Ovo je srž njihova obrambenog mehanizma. Smještajući ispunjenje Božjeg suda u daleku budućnost, oni sami sebe oslobađaju odgovornosti i potrebe za hitnim pokajanjem u sadašnjosti. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / Yisra'El] (narod) Znači: Bog se bori, ili on se bori s Bogom Tvorba: Ime je tvoreno od glagolskog korijena śarah (boriti se, ustrajati, vladati) i teoforskog elementa El (Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32,28 tekst objašnjava da je Jakov dobio ovo ime jer se 'borio s Bogom i s ljudima i nadvladao'. Promjena imena: Raniji oblik bio je Jakov (Ya'aqov - onaj koji drži za petu / spotiče). Promjena imena označava duhovnu transformaciju od prevaranta do čovjeka koji ima izravan, iako izazovan i borben, odnos s Bogom.
Ovaj stih (Ezekiel 12,27) razotkriva suptilnu, ali iznimno opasnu duhovnu obmanu naroda u izgnanstvu. Izraelci nisu otvoreno odbacili Boga niti su negirali da je Ezekiel istinski prorok s autentičnim vizijama – takva bi otvorena pobuna bila preočita. Umjesto toga, poslužili su se psihološkom racionalizacijom: složili su se s porukom, ali su neutralizirali njezinu hitnost tvrdeći da se odnosi na neku daleku budućnost.
Time prorok i Bog raskrinkavaju ljudsku sklonost da neugodne duhovne istine i pozive na promjenu gurnemo u 'vremena daleka'. Priznavanje teološke istine bez dopuštanja da ona utječe na naš sadašnji život i moralne odluke ovdje je prikazano kao oblik duhovne sljepoće koju Bog oštro osuđuje, najavljujući da se Njegove riječi više neće odgađati.