I dođe k meni Riječ Jahvina:
I dođe k meni Riječ Jahvina:
Sine čovječji, ti prebivaš usred buntovničkoga doma; oni imaju oči da vide, a ne vide, uši da čuju, a ne čuju, jer oni su dom buntovnički.
A ti, sine čovječji, pripremi sebi izgnaničku prtljagu i iseli se danju pred njihovim očima; iseli se iz svoga mjesta u drugo mjesto pred njihovim očima, možda će uvidjeti da su odmetnički dom.
Iznijet ćeš svoje stvari kao izgnaničke stvari danju pred njihovim očima, a ti ćeš izaći uvečer pred njihovim očima, kao što izlaze izgnanici.
Sine čovječji, ti prebivaš usred buntovničkoga doma; oni imaju oči da vide, a ne vide, uši da čuju, a ne čuju, jer oni su dom buntovnički.
Sine čovječji, usred doma odmetničkoga sjediš, koji ima oči da vidi i ne vidi, ima uši da čuje i ne čuje; jer su dom odmetnički.
בֶּן אָדָם בְּתוֹךְ בֵּית הַמֶּרִי אַתָּה יֹשֵׁב אֲשֶׁר עֵינַיִם לָהֶם לִרְאוֹת וְלֹא רָאוּ אָזְנַיִם לָהֶם לִשְׁמֹעַ וְלֹא שָׁמֵעוּ כִּי בֵּית מְרִי הֵֽם
ben- 'a.Dam be./Tokh beit- ha./Me.ri 'a.Tah yo.Shev 'a.Sher 'ei.na.Yim la./Hem li/r.'ot ve./Lo' ra.'U 'a.ze.Na.yim la./Hem li/sh.Mo.a' ve./Lo' sha.Me.'u ki beit me.Ri Hem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sin čovjeka usred doma pobune ti sjediš, koji oči njima za vidjeti i ne vidješe, uši njima za čuti i ne čuše, jer dom pobune oni."
1. sin čovjeka Izvornik: בֶּן אָדָם [ben- 'a.Dam] Gramatika: Konstruktno stanje (status constructus) dviju imenica. Koristi se kao vokativ u izravnom obraćanju proroku. Značenje: Izraz naglašava prorokovu smrtnost, ljudsku krhkost i poniznost u kontrastu s božanskim veličanstvom. U Ezekielovoj knjizi ovo je standardni način na koji se Bog obraća proroku, podsjećajući ga na njegovu poziciju.
2. usred doma pobune Izvornik: בְּתוֹךְ בֵּית הַמֶּרִי [be./Tokh beit- ha./Me.ri] Gramatika: Prijedlog 'usred' s konstruktnim lancem 'dom pobune', gdje druga imenica ('pobuna' / 'meri') ima određeni član koji određuje cijelu sintagmu. Značenje: Označava narod Izraela, karakterizirajući ih ne kao Božji dom, već kao utjelovljenje pobune i neposlušnosti. Ukazuje na duboko ukorijenjeno stanje prkosa protiv Božjeg saveza.
3. ti sjediš Izvornik: אַתָּה יֹשֵׁב ['a.Tah yo.Shev] Gramatika: Osobna zamjenica za drugo lice jednine uz aktivni particip prezenta muškog roda (qal). Značenje: Particip (yoshev - onaj koji sjedi/boravi) označava kontinuiranu radnju ili trajno stanje, naglašavajući da prorok neprestano živi okružen takvim neprijateljskim i duhovno umrtvljenim miljeom.
4. za vidjeti i ne vidješe Izvornik: לִרְאוֹת וְלֹא רָאוּ [li/r.'ot ve./Lo' ra.'U] Gramatika: Prijedlog 'le' (za/k) s infinitivom konstruktnim, nakon čega slijedi veznik 'i', negacija i glagol u perfektu trećeg lica množine. Značenje: Ističe tragičan kontrast između fizičke sposobnosti i duhovne sljepoće. Narod namjerno ignorira očitovanja Božje prisutnosti i proročka upozorenja koja su im pred očima.
5. za čuti i ne čuše Izvornik: לִשְׁמֹעַ וְלֹא שָׁמֵעוּ [li/sh.Mo.a' ve./Lo' sha.Me.'u] Gramatika: Struktura paralelna prethodnoj frazi: infinitiv konstruktni s prijedlogom, veznik, negacija i glagol u perfektu (qal). Značenje: Dopunjuje sliku duhovne otupjelosti. Ne samo da ne vide Božja djela, nego ni ne slušaju niti prihvaćaju izgovorenu Božju riječ, pokazujući potpunu tvrdoću srca.
Ovaj stih (Ezekiel 12:2) predstavlja klasičnu biblijsku dijagnozu duhovne otupjelosti i tvrdokornosti naroda. Bog se obraća proroku Ezekielu naglašavajući njegovu ljudsku narav ('sine čovječji') i tešku situaciju u kojoj se nalazi, živeći usred 'doma buntovnog' – među Izraelcima u babilonskom sužanjstvu. Kroz snažan paralelizam o očima koje ne vide i ušima koje ne čuju, stih oslikava paradoks ljudi koji posjeduju sve fizičke i intelektualne predispozicije za razumijevanje istine, ali zbog vlastitog buntovnog karaktera svjesno biraju duhovnu sljepoću i gluhoću.
Poruka stiha je duboko teološka i psihološka: duhovno raspoznavanje ne ovisi primarno o sposobnosti osjetila ili intelekta, već isključivo o stanju srca. Pobuna i prkos protiv Boga stvaraju neprobojnu blokadu koja onemogućuje percepciju Božje volje. Ovaj snažan motiv dobrovoljnog neznanja i duhovne neosjetljivosti postat će jedan od najvažnijih lajtmotiva proročke književnosti, a kasnije će ga i Isus često citirati u Novom zavjetu kako bi objasnio zašto mnogi ne prihvaćaju njegovu poruku unatoč njezinim očitostima.