Knjiga o Esteri 9

1U dvanaestom mjesecu, to jest mjesecu Adaru, trinaestoga dana, kada je trebalo izvršiti kraljevu riječ i njegov zakon, onoga dana kada su se neprijatelji Židova nadali da će zavladati nad njima, dogodio se preokret, te sami Židovi zavladaše nad onima koji su ih mrzili. 2Okupiše se Židovi u svojim gradovima, u svim pokrajinama kralja Ahasvera, da dignu ruku na one koji su tražili njihovo zlo. I nitko nije opstao pred njima, jer je strah od njih pao na sve narode. 3Svi knezovi pokrajina, namjesnici, upravitelji i kraljevi službenici podržavali su Židove, jer je na njih pao strah od Mordokaja. 4Jer velik bijaše Mordokaj u kraljevoj kući i glas se njegov širio po svim pokrajinama, jer taj čovjek Mordokaj postajaše sve veći. 5Židovi udariše na sve svoje neprijatelje udarcem mača, pokoljem i uništenjem te učiniše svojim mrziteljima po svojoj volji. 6A u tvrđavi Suzi Židovi pobiše i uništiše pet stotina ljudi. 7i Paršandatu, Dalfona i Aspatu 8i Poratu, Adaliju i Aridatu 9i Parmaštu, Arisaja, Aridaja i Jezatu 10Desetoricu sinova Hamana, sina Hamdatina, neprijatelja Židova, ubiše, ali na plijen ne pružiše svoju ruku. 11Toga dana broj ubijenih u tvrđavi Suzi dođe pred kralja. 12Kralj reče kraljici Esteri: "U tvrđavi Suzi Židovi su pobili i uništili pet stotina ljudi i desetoricu Hamanovih sinova. Što su učinili u ostalim kraljevim pokrajinama? Koja je tvoja molba? Dat će ti se. Koji je još tvoj zahtjev? Bit će ispunjen." 13A Estera reče: "Ako je kralju ugodno, neka se Židovima koji su u Suzi i sutra dopusti da učine po današnjem zakonu, i neka objese deset Hamanovih sinova na drvo." 14Kralj reče da se tako učini. U Suzi bi izdan zakon, a desetoricu Hamanovih sinova objesiše. 15Židovi koji bijahu u Suzi okupiše se i četrnaestoga dana mjeseca Adara te ubiše u Suzi tristo ljudi, ali na plijen ne pružiše svoju ruku. 16A ostali Židovi koji bijahu u kraljevim pokrajinama okupiše se, stadoše u obranu svoga života i otpočinuše od svojih neprijatelja. Pobiše sedamdeset i pet tisuća svojih mrzitelja, a na plijen ne pružiše svoju ruku. 17Bijaše to trinaestoga dana mjeseca Adara, a četrnaestoga počinuše i učiniše ga danom gozbe i radosti. 18A Židovi koji bijahu u Suzi okupiše se trinaestoga i četrnaestoga dana, a petnaestoga se odmoriše, učinivši ga danom gozbe i radosti. 19Zbog toga seoski Židovi, koji prebivaju u neutvrđenim gradovima, čine četrnaesti dan mjeseca Adara danom veselja i gozbe, blagdanom i slanjem darova svaki svome bližnjemu. 20Mordokaj zapisa ove događaje i posla pisma svim Židovima koji bijahu u svim pokrajinama kralja Ahasvera, bliskima i dalekima. 21da im ustanovi da slave četrnaesti dan mjeseca Adara i petnaesti dan u njemu, iz godine u godinu. 22kao dane u kojima su Židovi otpočinuli od svojih neprijatelja i mjesec koji im se pretvorio iz tuge u radost i iz žalovanja u blagdan, da ih učine danima gozbe i radosti, slanja darova jedan drugome i poklona siromasima. 23Židovi prihvatiše ono što počeše činiti i što im napisa Mordokaj. 24Jer je Haman, sin Hamdatin, Agađanin, neprijatelj svih Židova, smislio protiv Židova da ih uništi, i bacio je Pur, to jest ždrijeb, da ih smete i uništi. 25A kada je to došlo pred kralja, on pismom naredi da se njegov zli naum, koji je smislio protiv Židova, vrati na njegovu glavu, i da njega i njegove sinove objese na drvo. 26Stoga te dane nazvaše Purim, po imenu Pur. Zato, zbog svih riječi ove poslanice te onoga što su o tome vidjeli i što im se dogodilo, 27Židovi potvrdiše i prihvatiše za sebe, za svoje potomstvo i za sve koji im se pridružuju, da će bez propusta svake godine obdržavati ta dva dana prema onome kako je napisano i u njihovo vrijeme. 28I ti će se dani spominjati i slaviti u svakom naraštaju, u svakoj obitelji, svakoj pokrajini i svakome gradu. Ti dani Purima neće iščeznuti iz sredine Židova, niti će spomen na njih nestati iz njihova potomstva. 29Kraljica Estera, kći Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su sa svom vlašću da potvrde ovo drugo pismo o Purimu. 30Poslao je pisma svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva, riječi mira i istine. 31kako bi ustanovili ove dane Purima u njihovo vrijeme, kao što su im odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, te kao što su oni za same sebe i za svoje potomstvo ustanovili odredbe o postovima i njihovu vapaju. 32I riječ Esterina potvrdi ove zapovijedi Purima, i to bi zapisano u knjigu.