A ostali Židovi koji bijahu u kraljevim pokrajinama okupiše se, stadoše u obranu svoga života i otpočinuše od svojih neprijatelja. Pobiše sedamdeset i pet tisuća svojih mrzitelja, a na plijen ne pružiše svoju ruku.
A ostali Židovi koji bijahu u kraljevim pokrajinama okupiše se, stadoše u obranu svoga života i otpočinuše od svojih neprijatelja. Pobiše sedamdeset i pet tisuća svojih mrzitelja, a na plijen ne pružiše svoju ruku.
Bijaše to trinaestoga dana mjeseca Adara, a četrnaestoga počinuše i učiniše ga danom gozbe i radosti.
A Židovi koji bijahu u Suzi okupiše se trinaestoga i četrnaestoga dana, a petnaestoga se odmoriše, učinivši ga danom gozbe i radosti.
Zbog toga seoski Židovi, koji prebivaju u neutvrđenim gradovima, čine četrnaesti dan mjeseca Adara danom veselja i gozbe, blagdanom i slanjem darova svaki svome bližnjemu.
Mordokaj zapisa ove događaje i posla pisma svim Židovima koji bijahu u svim pokrajinama kralja Ahasvera, bliskima i dalekima.
A Židovi koji bijahu u Suzi okupiše se trinaestoga i četrnaestoga dana, a petnaestoga se odmoriše, učinivši ga danom gozbe i radosti.
A Judejci koji bijahu u Susanu skupiše se trinaestoga i četrnaestoga dana istoga mjeseca, a počinuše petnaestoga, i praznovaše taj dan gosteći se i veseleći se.
וְהַיְּהוּדִים אֲשֶׁר בְּשׁוּשָׁן נִקְהֲלוּ בִּשְׁלֹשָׁה עָשָׂר בּוֹ וּבְאַרְבָּעָה עָשָׂר בּוֹ וְנוֹחַ בַּחֲמִשָּׁה עָשָׂר בּוֹ וְעָשֹׂה אֹתוֹ יוֹם מִשְׁתֶּה וְשִׂמְחָֽה
ve./hai./ye.hu.di.yim 'a.Sher- be./shu.Shan nik.ha.Lu bi/sh.lo.Shah 'a.Sar b/o u./ve./'ar.ba.'Ah 'a.Sar b/o ve./No.ach ba./cha.mi.Shah 'a.Sar b/o ve./'a.Soh 'o.T/o Yom mish.Teh ve./sim.Chah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A Židovi koji u Suzi okupiše se u trinaesti u njemu i u četrnaesti u njemu, i odmor u petnaesti u njemu, i činjenje njega danom gozbe i radosti."
1. A Židovi Izvornik: וְהַיְּהוּדִים [ve.hai.ye.hu.di.yim] Gramatika: Imenica u množini s određenim članom (ha) i veznikom (vav). Stoji na početku rečenice za isticanje subjekta radnje. Značenje: Označava pripadnike judejskog naroda u egzilu, čiji se identitet ovdje ističe kao zajednice koja se uspješno obranila od uništenja.
2. okupiše se Izvornik: נִקְהֲלוּ [nik.ha.Lu] Gramatika: Glagol u nifal rodu (često pasivno ili povratno značenje), perfekt, 3. lice množine. Korijen je ק-ה-ל (q-h-l). Značenje: Ukazuje na organizirano i zajedničko djelovanje u samoobrani, stvarajući 'kahal' (skupštinu ili svetu zajednicu) pred neposrednom egzistencijalnom opasnošću.
3. i odmor Izvornik: וְנוֹחַ [ve.No.ach] Gramatika: Infinitiv apsolutni s veznikom 'vav', koji se ovdje koristi za nastavak naracije umjesto konačnog glagola. Korijen je נ-ו-ח (n-w-h) - počinuti. Značenje: Odmor ovdje ne predstavlja samo prestanak oružane borbe, već uspostavu teološkog mira (šalom) i proslavu konačnog izbavljenja od neprijatelja.
4. i činjenje Izvornik: וְעָשֹׂה [ve.'a.Soh] Gramatika: Infinitiv apsolutni glagola עָשָׂה ('asah - činiti) s veznikom 'vav'. Slično kao i prethodna riječ, nastavlja niz radnji kao izravna posljedica postignutog mira. Značenje: Naglašava aktivno uspostavljanje novog blagdana. Slavlje i gozba nisu spontani ispadi veselja, već se planski uvode kao trajna institucija.
5. gozbe i radosti Izvornik: מִשְׁתֶּה וְשִׂמְחָֽה [mish.Teh ve.sim.Chah] Gramatika: Dvije imenice u apsolutnom stanju povezane veznikom. 'Mišteh' dolazi od korijena za pijenje, a 'simhah' označava nutarnju radost i veselje. Značenje: Ova fraza postaje ključna oznaka blagdana Purima. Predstavlja proslavu povijesnog spasenja izraženu kroz izobilje, zajedništvo i zahvalnost. Imena: - Židovi (Judejci) [יְהוּדִים / ye.hu.di.yim] (narod) Znači: Slavljeni, oni koji slave (Boga) Tvorba: Dolazi od eponima Juda (hebr. Jehudah), što se izvodi iz glagolskog korijena jadah (יָדָה) koji znači zahvaljivati, hvaliti ili slaviti. Tekst objašnjava: U Postanku 29:35 Lea rađa sina Judu i izjavljuje: 'Ovaj put ću slaviti (odeh) Jahvu.'
- Suza [שׁוּשָׁן / shu.Shan] (grad) Znači: Ljiljan Tvorba: Povezuje se s istoznačnom hebrejskom, akadskom i elamskom riječi (šušan) za cvijet ljiljan.
Ovaj stih (Estera 9:18) donosi povijesno objašnjenje zašto se blagdan Purim slavi različitim danima ovisno o lokaciji, praksa koja je danas poznata kao 'Šušan Purim'. Dok su se Židovi u provincijama Perzijskog Carstva borili trinaestog dana mjeseca adara, a odmarali četrnaestog, oni u samoj prijestolnici Suzi dobili su ediktom dodatni dan za borbu. Zbog toga su se branili trinaestog i četrnaestog dana, a tek su petnaestog dana pronašli željeni mir.
Teološki vrhunac stiha očituje se u snažnom kontrastu između napete borbe za opstanak i konačnog 'odmora'. Radost i gozba koji neposredno slijede nisu tek izraz ljudskog veselja nakon pukog preživljavanja, već poprimaju karakter obvezne i trajne religijske institucije. Na taj se način fizičko spasenje utiskuje u kolektivno sjećanje zajednice i svake godine iznova proživljava kroz djelotvornu zahvalnost.