Židovi koji bijahu u Suzi okupiše se i četrnaestoga dana mjeseca Adara te ubiše u Suzi tristo ljudi, ali na plijen ne pružiše svoju ruku.
Židovi koji bijahu u Suzi okupiše se i četrnaestoga dana mjeseca Adara te ubiše u Suzi tristo ljudi, ali na plijen ne pružiše svoju ruku.
A ostali Židovi koji bijahu u kraljevim pokrajinama okupiše se, stadoše u obranu svoga života i otpočinuše od svojih neprijatelja. Pobiše sedamdeset i pet tisuća svojih mrzitelja, a na plijen ne pružiše svoju ruku.
Bijaše to trinaestoga dana mjeseca Adara, a četrnaestoga počinuše i učiniše ga danom gozbe i radosti.
A Židovi koji bijahu u Suzi okupiše se trinaestoga i četrnaestoga dana, a petnaestoga se odmoriše, učinivši ga danom gozbe i radosti.
Zbog toga seoski Židovi, koji prebivaju u neutvrđenim gradovima, čine četrnaesti dan mjeseca Adara danom veselja i gozbe, blagdanom i slanjem darova svaki svome bližnjemu.
Bijaše to trinaestoga dana mjeseca Adara, a četrnaestoga počinuše i učiniše ga danom gozbe i radosti.
To bi trinaestoga dana mjeseca Adara; a četrnaestoga počinuše, i praznovaše taj dan gosteći se i veseleći se.
בְּיוֹם שְׁלֹשָׁה עָשָׂר לְחֹדֶשׁ אֲדָר וְנוֹחַ בְּאַרְבָּעָה עָשָׂר בּוֹ וְעָשֹׂה אֹתוֹ יוֹם מִשְׁתֶּה וְשִׂמְחָֽה
be./yom- she.lo.Shah 'a.Sar le./Cho.desh 'a.Dar ve./No.ach be./'ar.ba.'Ah 'a.Sar b/o ve./'a.Soh 'o.T/o Yom mish.Teh ve./sim.Chah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U dan trinaesti mjeseca Adar i počivanje u četrnaesti u njemu i činjenje njega danom gozbe i radosti."
1. počivanje (odmor) Izvornik: וְנוֹחַ [ve./No.ach] Gramatika: Riječ je o infinitivu apsolutnom od korijena 'nuach' (odmoriti se) spojenom s veznikom 'vav' (i). U kasnom biblijskom hebrejskom, kao u Knjizi o Esteri, infinitiv apsolutni često preuzima ulogu finitnog glagola, umjesto očekivanog oblika 'i počinuše'. Značenje: Označava konačni prestanak borbe i neprijateljstava. Ovaj odmor i sigurnost postaju glavni teološki temelj za uspostavu blagdana, naglašavajući da se slavi mir nakon preživljavanja, a ne samo ratovanje.
2. činjenje Izvornik: וְעָשֹׂה [ve./'a.Soh] Gramatika: Ovdje je upotrijebljen još jedan infinitiv apsolutni, od korijena 'asah' (činiti, napraviti), spojen s veznikom 'vav'. Poput prethodnog glagola, i ovdje funkcionira kao finitni glagol (u značenju 'i učiniše ga'). Značenje: Ukazuje na aktivnu ulogu židovskog naroda u uspostavljanju nove tradicije. Slavlje ne ostaje tek spontani emotivni događaj, već se promišljeno oblikuje i pretvara u trajnu generacijsku instituciju.
3. gozbe Izvornik: מִשְׁתֶּה [mish.Teh] Gramatika: Imenica u apsolutnom stanju, izvedena od glagolskog korijena 'shatah' (piti). Ovdje se nalazi u genitivnoj vezi s riječju 'dan' (dan gozbe). Značenje: U Knjizi o Esteri gozba ima ključnu literarnu i teološku ulogu jer se upravo na gozbama događaju svi dramatični preokreti. Ovdje 'mishteh' označava konačnu, radosnu proslavu pobjede života nad prijetnjom uništenja.
4. i radosti Izvornik: וְשִׂמְחָֽה [ve./sim.Chah] Gramatika: Imenica ženskog roda 'simchah' uz koju je vezan prefiks 'vav' (i). Ovdje se nalazi na kraju stiha s prepoznatljivom pauzom, na njoj leži naglasak. Značenje: Teološki izražava kolektivno, oslobađajuće klicanje zbog spasenja i izbavljenja. Predstavlja konačni preokret iz tuge, posta i straha koji su dominirali u ranijem dijelu narativa. Imena:
- Adar [אֲדָר / 'a.Dar] (ostalo) Znači: Taman, oblačan (mjesec) ili žitnica Tvorba: Ime mjeseca babilonskog je porijekla, preuzeto iz akadskog jezika ('adaru' ili 'addaru') tijekom babilonskog sužanjstva. Vjerojatno asocira na tmurno zimsko vrijeme ili poljoprivredne radove povezane sa žitom.
Ovaj stih (Estera 9:17) sažima završni preokret i literarni vrhunac Knjige o Esteri, donoseći izvještaj o povijesnoj uspostavi blagdana Purima. Nakon grčevite borbe za goli opstanak trinaestog dana mjeseca Adara, tekst snažno premješta naglasak na 'odmor' (nuach) četrnaestog dana. Korištenje infinitiva apsolutnih ('počivanje', 'činjenje') umjesto običnih glagola daje tekstu bezvremenski karakter, pretvarajući jedan povijesni događaj u trajnu vjersku instituciju. Preokret iz neposredne prijetnje uništenjem u gozbu i kolektivnu radost klasičan je biblijski motiv o spasenju.
Posebno je značajna poruka o samoj naravi proslave i sjećanja. Židovski narod ne posvećuje dan borbe, već dan u kojem je nasilje prestalo i u kojem je ostvaren mir. Time blagdan postaje proslava života, odmora i radosti, a ne slavlje rata ili poraza neprijatelja. Iako se Božje ime u Knjizi o Esteri ne spominje, ovaj prelazak iz smrtne opasnosti u sigurnost predstavlja snažno svjedočanstvo o nevidljivoj Božjoj providnosti koja suvereno djeluje iza kulisa ljudske povijesti.