Knjiga o Esteri 3
1Nakon tih događaja kralj Ahasver uzvisi Hamana, sina Hamdatina, Agađanina, uzdignu ga i postavi njegovo prijestolje iznad svih knezova koji bijahu s njim. 2Sve kraljeve sluge na kraljevim vratima klečale su i klanjale se Hamanu, jer je tako za njega zapovjedio kralj, a Mordokaj nije klečao niti se klanjao. 3Tada kraljeve sluge, koje bijahu na kraljevim vratima, rekoše Mordokaju: "Zašto ti prestupaš kraljevu zapovijed?" 4Govorili su mu to iz dana u dan, ali on ih nije slušao. Tada javiše Hamanu da vide hoće li opstati Mordokajeve riječi, jer im je bio rekao da je Židov. 5Vidje Haman da Mordokaj ne kleči niti mu se klanja, te se Haman ispuni gnjevom. 6Prezreo je podići ruku na samoga Mordokaja, jer su mu kazali za Mordokajev narod. Zato je Haman nastojao istrijebiti sve Židove koji su bili u svem Ahasverovu kraljevstvu, Mordokajev narod. 7U prvome mjesecu, to jest mjesecu Nisanu, dvanaeste godine kralja Ahasvera, bacio je pur, to jest ždrijeb, pred Hamanom od dana do dana i od mjeseca do mjeseca, te ždrijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara. 8Tada Haman reče kralju Ahasveru: "Postoji narod raspršen i odvojen među narodima u svim pokrajinama tvoga kraljevstva. Njihovi su zakoni različiti od zakona svakoga naroda, a kraljeve zakone ne vrše, stoga kralju nije korisno ostaviti ih na miru. 9Ako se kralju svidi, neka se napiše da ih se istrijebi, a ja ću odvagnuti deset tisuća talenata srebra u ruke službenika da ih donesu u kraljeve riznice." 10Kralj skide svoj prsten s ruke i dade ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agađaninu, neprijatelju Židova. 11Kralj reče Hamanu: "Srebro ti je dano, a i narod, da s njim učiniš što je dobro u tvojim očima." 12Trinaestoga dana prvoga mjeseca sazvani su kraljevi pisari te je, prema svemu što je Haman zapovjedio, napisano kraljevim namjesnicima, upraviteljima nad svakom pokrajinom i knezovima svakoga naroda – svakoj pokrajini njezinim pismom i svakome narodu njegovim jezikom. Napisano je u ime kralja Ahašveroša i zapečaćeno kraljevim prstenom. 13I poslana su pisma po glasnicima u sve kraljeve pokrajine da se unište, pobiju i zatru svi Židovi, od mladića do starca, djeca i žene, u jedan dan, trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec Adar, te da se oplijene njihova dobra. 14Prijepis spisa izdan je kao zakon u svakoj pokrajini, objavljen svim narodima, da budu spremni za taj dan. 15Trkači izađoše požurivani kraljevom zapovijeđu, i odredba bi izdana u tvrđavi Suzi. Kralj i Haman sjedoše piti, a grad Suza bješe smeten.