i Poratu, Adaliju i Aridatu
i Poratu, Adaliju i Aridatu
i Parmaštu, Arisaja, Aridaja i Jezatu
Desetoricu sinova Hamana, sina Hamdatina, neprijatelja Židova, ubiše, ali na plijen ne pružiše svoju ruku.
Toga dana broj ubijenih u tvrđavi Suzi dođe pred kralja.
Kralj reče kraljici Esteri: "U tvrđavi Suzi Židovi su pobili i uništili pet stotina ljudi i desetoricu Hamanovih sinova. Što su učinili u ostalim kraljevim pokrajinama? Koja je tvoja molba? Dat će ti se. Koji je još tvoj zahtjev? Bit će ispunjen."
Desetoricu sinova Hamana, sina Hamdatina, neprijatelja Židova, ubiše, ali na plijen ne pružiše svoju ruku.
Deset sinova Amana sina Amedatina neprijatelja Judejskoga pobiše, ali na plijen ne digoše ruke svoje,
עֲשֶׂרֶת בְּנֵי הָמָן בֶּֽן הַמְּדָתָא צֹרֵר הַיְּהוּדִים הָרָגוּ וּבַבִּזָּה לֹא שָׁלְחוּ אֶת יָדָֽם
'A.se.ret be.Nei ha.Man ben- ha.me.Da.ta' tzo.Rer hai./ye.hu.Dim ha.Ra.gu u./Va/b.bi.Zah lo' sha.le.Chu 'et- ya.Da/m
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Desetoricu sinova Hamana, sina Hamedate, neprijatelja Židova, ubiše, a na plijen ne pružiše [obj.] ruku svoju."
1. Desetoricu sinova Izvornik: עֲשֶׂרֶת בְּנֵי ['A.se.ret be.Nei] Gramatika: Obje riječi su u konstruktnom stanju (status constructus), što izražava genitivnu vezu. Broj deset u hebrejskom se prilagođava imenici koju broji. Značenje: Odnosi se na desetoricu Hamanovih sinova, čija su imena precizno navedena u prethodnim stihovima. Njihovo pogubljenje simbolizira potpuno iskorjenjivanje obiteljske loze koja je prijetila uništenjem naroda.
2. neprijatelja Izvornik: צֹרֵר [tzo.Rer] Gramatika: Qal aktivni particip muškog roda jednine od korijena 'tsarar' (צָרַר). Korijen nosi osnovno značenje vezanja, pritješnjavanja ili tlačenja. Značenje: Riječ naglašava kontinuirano, aktivno neprijateljstvo i tlačenje. Haman nije samo povijesna ličnost, već arhetip ugnjetača Božjeg naroda.
3. ubiše Izvornik: הָרָגוּ [ha.Ra.gu] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice množine zajedničkog roda. Izražava dovršenu radnju u prošlosti. Značenje: Označava izvršenje pravedne osude nad onima koji su aktivno planirali genocid. Radnja je prikazana kao nužan i konačan čin samoobrane.
4. a na plijen ne pružiše svoju ruku Izvornik: וּבַבִּזָּה לֹא שָׁלְחוּ אֶת יָדָֽם [u.Va.b.bi.Zah lo' sha.le.Chu 'et- ya.Da.m] Gramatika: Fraza sadrži imenicu 'bizzah' (plijen) s prijedlogom i članom, negaciju 'lo' uz glagol 'shalach' u Qal perfektu te imenicu 'yad' (ruka) sa sufiksom za 3. lice množine. Značenje: Iako im je kraljev ukaz (Estera 8,11) izričito dopuštao otimačinu, oni je odlučno odbijaju. Odbijanje plijena dokazuje moralnu čistoću i pravednost njihove borbe. Imena:
- Haman [הָמָן / ha.Man] (osoba) Znači: Ime nema pouzdanu hebrejsku etimologiju, vjerojatno je staroperzijskog porijekla s mogućim značenjem 'veličanstven' ili 'slavan'. Tvorba: Povezuje se s perzijskim korijenima ili imenom elamskog božanstva Hummana. Biblijski ga se u kontekstu obitelji naziva Agagivcem, što ga veže uz amalečansku kraljevsku lozu.
- Hamedata [הַמְּדָתָא / ha.me.Da.ta'] (osoba) Znači: Vjerojatno staroperzijskog podrijetla, moguće značenje je 'dan od Haome' (svete biljke). Ime nema pouzdanu hebrejsku etimologiju. Tvorba: Sastoji se od perzijskih elemenata koji su transliterirani u hebrejski jezik kako bi označili Hamanovog oca.
- Židovi [הַיְּהוּדִים / hai.ye.hu.Dim] (narod) Znači: Pripadnici plemena Jude; etimološki 'Hvalitelji (Jahvini)'. Tvorba: Ime naroda izvedeno je od imena Juda (hebrejski Yehudah, יְהוּדָה), koje dolazi od korijena 'yadah' (יָדָה) - hvaliti, slaviti ili zahvaljivati. Tekst objašnjava: U Postanku 29,35 Lea objašnjava ime Juda pri rođenju riječima: 'Ovaj put ću hvaliti Jahvu' (koristeći glagolski korijen 'yadah').
Ovaj stih predstavlja kulminaciju radnje u Knjizi o Esteri, gdje se izvršava pravda nad onima koji su planirali uništenje židovskog naroda. Pogubljenje desetorice Hamanovih sinova simbolično označava konačan i potpun poraz Hamanove (amalečanske) loze, čime se završava dugogodišnji drevni sukob između Izraela i Amaleka. Tekst izrazito naglašava njihovo zlodjelo identificirajući oca kao trajnog 'neprijatelja Židova'.
Najsnažnija teološka poruka nalazi se u drugom dijelu stiha: iako im je kraljev edikt zakonski dozvoljavao pljačkanje i uzimanje tuđeg vlasništva (Estera 8,11), Židovi dosljedno nisu pružili ruke na plijen. Ovim činom oni ispravljaju povijesnu grešku kralja Šaula iz 1. Samuelove 15, koji je izgubio kraljevstvo upravo zato što je pohlepno uzeo plijen od Amalečana. Odbijanjem materijalne koristi, Židovi u Perzijskom Carstvu dokazuju da je njihov ratni pohod bio isključivo čin nužne samoobrane i zaštite, a ne prilika za bogaćenje, čuvajući time moralni dignitet svog spasenja.