Ali on zanijeka pred svima govoreći: "Ja ne znam što ti hoćeš reći."
Ali on zanijeka pred svima govoreći: "Ja ne znam što ti hoćeš reći."
Kako on pođe prema vratima, jedna druga ga vidje i reče onima koji bijahu ondje: "Onaj tamo bijaše s Isusom Nazarećaninom."
Ponovno, on zanijeka uz prisegu: "Ja ne poznajem tog čovjeka!"
Malo poslije, oni koji bijahu ondje priđoše i rekoše Petru: "Jamačno, ti si također od Njegovih. I potom, tvoj te naglasak odaje."
Tada on poče prisezati s kletvama: "Ja ne poznajem tog čovjeka!" A istog časa jedan pijetao zapjeva.
Ponovno, on zanijeka uz prisegu: "Ja ne poznajem tog čovjeka!"
On opet odreče se kletvom: ne znam tog čovjeka.
καὶ πάλιν ἠρνήσατο μετὰ ὅρκου ὅτι οὐκ οἶδα τὸν ἄνθρωπον.
kai palin ērnēsato meta horkou hoti ouk oida ton anthrōpon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I opet zanijeka sa zakletvom da Ne znam tog čovjeka."
καὶ (I): grč. καὶ (kai), veznik. Povezuje ovu radnju s prethodnim događajima, pokazujući kontinuitet i stupnjevanje Petrovog zatajenja.
πάλιν (opet): grč. πάλιν (palin), prilog. Ukazuje na ponavljanje radnje, ističući da ovo nije bio samo jedan izolirani trenutak slabosti, već svjesno ustrajanje u laži (drugo zatajenje).
ἠρνήσατο (zanijeka): grč. ἠρνήσατο (arnēsato), od glagola ἀρνέομαι (arneomai). Aorist, indikativ, srednje (deponentno) stanje, 3. lice jednine. Označava snažno odbacivanje ili odricanje povezanosti s nekim. U ovom kontekstu, Petar se kategorički odriče svog Učitelja.
μετὰ (sa / uz): grč. μετὰ (meta), prijedlog s genitivom. Ovdje označava način na koji je radnja izvršena ili pratnju (uz zakletvu).
ὅρκου (zakletvom): grč. ὅρκου (horkou), od imenice ὅρκος (horkos). Genitiv jednine. Ovo je ključna riječ koja pokazuje eskalaciju zatajenja u odnosu na prvo koje je bilo obično nijekanje. Petar sada priziva samog Boga za svjedoka svoje laži, čineći time teški grijeh krivokletstva.
ὅτι (da): grč. ὅτι (hoti), veznik. Ovdje se koristi recitativno (hoti recitativum), što znači da služi kao uvod u izravni govor, preuzimajući funkciju današnjih navodnika ili dvotočke.
Οὐκ (Ne): grč. οὐκ (ouk), apsolutna negacija (koristi se ispred riječi koje počinju samoglasnikom bez hrapavog prizvuka). Petar ne ostavlja nimalo mjesta sumnji u svoje negiranje.
οἶδα (znam): grč. οἶδα (oida). Perfekt s prezentskim značenjem, indikativ, aktivno stanje, 1. lice jednine. Znači 'znati', 'poznavati', često s naglaskom na znanje iz osobnog, izravnog iskustva. Petar ne samo da niječe da je Njegov učenik, već niječe da Ga uopće osobno poznaje.
τὸν (tog): grč. τὸν (ton), određeni član muškog roda u akuzativu jednine. U hrvatskom se često prevodi pokaznom zamjenicom kako bi se zadržala specifičnost pokazivanja.
ἄνθρωπον (čovjeka): grč. ἄνθρωπον (anthrōpon), od imenice ἄνθρωπος (anthrōpos). Akuzativ jednine muškog roda. Umjesto da upotrijebi Isusovo ime, Petar koristi ovaj općeniti izraz. To sugerira hladnoću, krajnje distanciranje i gotovo prezir, kao da mu je Isus potpuni stranac s kojim ne želi imati apsolutno ništa.
Ovaj stih (Matej 26:72) prikazuje tragičnu i strašnu eskalaciju Petrovog zatajenja Isusa. Dok je prvi put na upit sluškinje samo izbjegao odgovor tvrdeći da ne razumije o čemu govori, ovdje Petar aktivno i snažno niječe bilo kakvo poznanstvo s Njim, dodajući tome i ozbiljnu zakletvu pred Bogom. Upotreba bezličnog izraza 'taj čovjek' predstavlja vrhunac njegovog distanciranja i očajničkog pokušaja da u trenutku velikog straha spasi vlastiti život.
Teološki, ovaj prizor služi kao snažan podsjetnik na ljudsku slabost i krhkost vlastitih obećanja kada su ona oslonjena samo na ljudsku snagu i samopouzdanje. Ipak, u širem biblijskom kontekstu, dubina Petrovog pada služi kako bi se kasnije još više istaknula neizmjerna veličina Kristove milosti i moći praštanja, jer će upravo taj slomljeni Petar, nakon iskrenog pokajanja i Kristova uskrsnuća, biti potpuno obnovljen i postati jednim od glavnih stupova rane Crkve.