Tad veliki svećenik rastrga svoju odjeću i reče: »On je hulio Boga. Trebamo li mi još svjedoka! Vi ste čuli huljenje.«
Tad veliki svećenik rastrga svoju odjeću i reče: »On je hulio Boga. Trebamo li mi još svjedoka! Vi ste čuli huljenje.«
"Koje je vaše stajalište?" Oni odgovoriše: "On zaslužuje smrt."
Tada Mu oni pljunuše u lice i izudaraše Ga; drugi Ga šamaraše.
Za nas, rekoše oni, budi prorok, Kriste: tko je taj koji Te udario?
A Petar bijaše sjedio vani u dvorištu. Jedna sluškinja se približi govoreći mu: Ti također, i ti bijaše s Isusom Galilejcem!
Tada Mu oni pljunuše u lice i izudaraše Ga; drugi Ga šamaraše.
Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške
Τότε ἐνέπτυσαν εἰς τὸ πρόσωπον αὐτοῦ καὶ ἐκολάφισαν αὐτόν. οἱ δὲ ἐράπισαν
Tote eneptusan eis to prosōpon autou kai ekolaphisan auton hoi de erapisan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"tada pljunuli su u to lice njegovo i udarili šakama njega, oni pak ošamarili su"
1.ἐνέπτυσαν (pljunuli su) Izvornik: grč. ἐνέπτυσαν (transliteracija: eneptysan). Korijen: ἐμπτύω (emptyō). Gramatika: Glagol, aorist, indikativ, aktivni, 3. lice množine. Značenje: Pljuvanje u lice bio je znak krajnjeg prezira, uvrede i odbacivanja u antičkom i židovskom svijetu (usp. Brojevi 12,14). Teološki, ovo ispunjava Izaijina proročanstva o Sluzi patniku koji ne skriva lice od uvreda i pljuvanja (Izaija 50,6), naglašavajući dragovoljno Kristovo poniženje.
2.πρόσωπον (lice) Izvornik: grč. πρόσωπον (transliteracija: prosōpon). Gramatika: Imenica, akuzativ, jednina, srednji rod. Značenje: Lice predstavlja identitet, čast, očitovanje i prisutnost osobe. Pljunuti u nečije lice izravan je napad na samo dostojanstvo, čast i identitet Isusa Krista kao Mesije i Sina Božjega.
3.ἐκολάφισαν (udarili su šakama) Izvornik: grč. ἐκολάφισαν (transliteracija: ekolaphisan). Korijen: κολαφίζω (kolaphizō). Gramatika: Glagol, aorist, indikativ, aktivni, 3. lice množine. Značenje: Riječ specifično označava udaranje stisnutom šakom. Sugerira grubo i nasilno premlaćivanje, pojačavajući intenzitet fizičke boli i neobuzdanu agresiju koju je Isus mirno podnio.
4.ἐράπισαν (ošamarili su / udarali pljuskama) Izvornik: grč. ἐράπισαν (transliteracija: erapisan). Korijen: ῥαπίζω (rapizō). Gramatika: Glagol, aorist, indikativ, aktivni, 3. lice množine. Značenje: Označava udaranje ravnom, otvorenom rukom (šamaranje) ili udarac štapom. U kombinaciji s udaranjem šakama, ukazuje na različite oblike nasilja. Šamaranje je, osim nanošenja boli, primarno imalo konotaciju drskog, javnog i ponižavajućeg prijekora.
Ovaj stih (Matej 26,67) dramatično dočarava vrhunac Isusovog poniženja i patnje pred židovskim Vijećem (Sinedrijem). Nakon što je optužen za bogohuljenje, prisutni ga podvrgavaju najgorim oblicima fizičkog zlostavljanja i društvenog sramoćenja: pljuvanju u lice, udaranju šakama i šamaranju.
Teološki gledano, ovaj trenutak snažno ističe dobrovoljno podvrgavanje Sina Božjega ljudskoj zloći kako bi otkupio čovječanstvo, savršeno ispunjavajući starozavjetna proročanstva o patničkom Sluzi (Izaija 50,6). Kroz ovo ekstremno poniženje, Kristova nevinost i božanska ljubav stoje u oštrom kontrastu s grijehom i agresijom palog svijeta.