Tada veliki svećenik razdrije svoje haljine govoreći: "Pohuli! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada čuste hulu!
Tada veliki svećenik razdrije svoje haljine govoreći: "Pohuli! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada čuste hulu!
Što vam se čini?" A oni odgovoriše i rekoše: "Zaslužuje smrt!"
Tada Mu pljunuše u Lice i izudaraše Ga šakama, a drugi Ga pljusnuše,
govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko je taj koji Te udari?"
A Petar sjeđaše vani u dvorištu. I pristupi mu sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem."
Tada Mu pljunuše u Lice i izudaraše Ga šakama, a drugi Ga pljusnuše,
Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške
Τότε ἐνέπτυσαν εἰς τὸ πρόσωπον αὐτοῦ καὶ ἐκολάφισαν αὐτόν. οἱ δὲ ἐράπισαν
Tote eneptusan eis to prosōpon autou kai ekolaphisan auton hoi de erapisan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada pljunuše u to lice njegovo i izudaraše šakama njega, a oni pljusnuše"
1. pljunuše u to lice njegovo Izvornik: ἐνέπτυσαν εἰς τὸ πρόσωπον αὐτοῦ [eneptusan eis to prosōpon autou] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, s prijedlogom smjera i imenicom u akuzativu jednine uz određeni član i posvojni genitiv osobne zamjenice. Značenje: U židovskoj kulturi pljuvanje u lice bio je znak krajnjeg prezira i javnog sramoćenja (usp. Br 12,14; Pnz 25,9). Ovime se doslovno ispunjava proroštvo o patničkom Sluzi Jahvinu koji ne skriva lica od pogrda i pljuvanja (Iz 50,6).
2. izudaraše šakama Izvornik: ἐκολάφισαν [ekolaphisan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine. Izveden je iz imenice koja označava stisnutu šaku. Značenje: Za razliku od udarca otvorenom rukom, ovaj glagol označava surovo udaranje stisnutim šakama. Nakon izricanja presude, sudski se postupak raspada u otvoreno fizičko nasilje.
3. a oni Izvornik: οἱ δὲ [hoi de] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškog roda u pronominalnoj službi uz veznik suprotnosti i promjene skupine. Značenje: Uvodi drugu skupinu prisutnih ili razlikuje vrste udaraca kojima je Isus bio izložen, prikazujući kako se zlostavljanje širi među nazočnima.
4. pljusnuše Izvornik: ἐράπισαν [erapisan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine. Izvorno je značio udariti šibom ili štapom, a u novozavjetnom grčkom označava udarac otvorenim dlanom po licu. Značenje: Šamaranje otvorenim dlanom u antičkom je svijetu bilo prije svega čin ponižavanja i vrijeđanja časti, čime se Isusa tretira kao bezvrijednog roba i lažnog proroka.
Ovaj stih (Matej 26,67) dramatično dočarava vrhunac Isusovog poniženja i patnje pred židovskim Vijećem (Sinedrijem). Nakon što je optužen za bogohuljenje, prisutni ga podvrgavaju najgorim oblicima fizičkog zlostavljanja i društvenog sramoćenja: pljuvanju u lice, udaranju šakama i šamaranju.
Teološki gledano, ovaj trenutak snažno ističe dobrovoljno podvrgavanje Sina Božjega ljudskoj zloći kako bi otkupio čovječanstvo, savršeno ispunjavajući starozavjetna proročanstva o patničkom Sluzi (Izaija 50,6). Kroz ovo ekstremno poniženje, Kristova nevinost i božanska ljubav stoje u oštrom kontrastu s grijehom i agresijom palog svijeta.