Ali Isus šutješe. Veliki svećenik Mu reče: "Ja Te prisežem po Bogu živom da nam kažeš jesi li Ti Krist, Sin Božji."
Ali Isus šutješe. Veliki svećenik Mu reče: "Ja Te prisežem po Bogu živom da nam kažeš jesi li Ti Krist, Sin Božji."
Isus mu odgovori: "Ti to kažeš. Samo, Ja vam kažem, od sada ćete vi gledati Sina Čovječjega sjediti uz desnicu Svemogućega i dolaziti na oblacima Nebeskim."
Tad veliki svećenik rastrga svoju odjeću i reče: »On je hulio Boga. Trebamo li mi još svjedoka! Vi ste čuli huljenje.«
"Koje je vaše stajalište?" Oni odgovoriše: "On zaslužuje smrt."
Tada Mu oni pljunuše u lice i izudaraše Ga; drugi Ga šamaraše.
Tad veliki svećenik rastrga svoju odjeću i reče: »On je hulio Boga. Trebamo li mi još svjedoka! Vi ste čuli huljenje.«
Tada poglavar sveštenički razdrije haljine svoje govoreći: huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad čuste hulu njegovu.
Τότε ὁ ἀρχιερεὺς διέρρηξεν τὰ ἱμάτια αὐτοῦ λέγων ὅτι· ἐβλασφήμησεν· τί ἔτι χρείαν ἔχομεν μαρτύρων; ἴδε νῦν ἠκούσατε τὴν βλασφημίαν αὐτοῦ.
Tote ho archiereus dierrēxen ta himatia autou legōn hoti eblasphēmēsen ti eti chreian echomen marturōn ide nun ēkousate tēn blasphēmian autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada prvosvećenik razdera haljine njegove govoreći: Pohulio je; što još potrebu imamo svjedoka? Vidi sada čuste hulu:"
Tada (τότε, tote): Vremenski prilog koji povezuje Isusovu prethodnu izjavu s izravnom i trenutnom reakcijom prvosvećenika.
prvosvećenik / veliki svećenik (ὁ ἀρχιερεὺς, ho archiereus): Složenica od 'archi' (glavni, prvi) i 'hiereus' (svećenik). Označava najvišeg religijskog vođu u judaizmu. Gramatički ima određeni član 'ho' koji specifično ukazuje na Kajafu.
razdera / rastrga (διέρρηξεν, diarrēgnymi): Glagol u aoristu aktivnom (treće lice jednine) koji izražava snažnu, svršenu radnju trganja na dvoje. Trganje odjeće bio je tradicionalni židovski izraz duboke tuge ili zgražanja, zakonski propisan kada bi netko čuo hulu na Boga.
haljine / odjeću (τὰ ἱμάτια, ta himatia): Označava vanjski ogrtač ili odjeću općenito. Imenica u akuzativu množine sa srednjim rodom.
njegove / svoje (αὐτοῦ, autou): Osobna zamjenica u genitivu jednine.
govoreći (λέγων, legō): Particip prezenta aktivnog. Označava radnju koja se događa istovremeno s trganjem odjeće.
Pohulio je (Ἐβλασφήμησεν, blasphēmeō): Aorist indikativ aktivni, treće lice jednine. Znači govoriti protiv Boga, prisvajati si božanske atribute. Teološki ključna riječ jer optužba za hulu nosi smrtnu kaznu prema Levitskom zakoniku (Lev 24,16).
što / zašto (τί, ti): Upitna zamjenica srednjeg roda.
još / nadalje (ἔτι, eti): Prilog vremena i stupnja.
potrebu (χρείαν, chreian): Imenica u akuzativu jednine. Označava nužnost ili manjak nečega.
imamo (ἔχομεν, echō): Glagol u prezentu aktivnom, prvo lice množine.
svjedoka (μαρτύρων, martyrōn): Imenica u genitivu množine. Prema židovskom zakonu, za osudu na smrt bila su potrebna barem dva svjedoka (Pnz 19,15). Prvosvećenik ovime prekida sudski proces tvrdeći da su svjedoci suvišni.
Vidi / evo (ἴδε, ide): Imperativ aorista aktivnog (često se koristi kao uzvik). Služi za usmjeravanje pažnje.
sada (νῦν, nyn): Prilog vremena koji naglašava neposrednost trenutka.
čuste / ste čuli (ἠκούσατε, akouō): Aorist indikativ aktivni, drugo lice množine. Naglašava da su članovi Sinedrija izravni svjedoci Isusovih riječi čime i sami postaju sudionici optužbe.
hulu / bogohuljenje (τὴν βλασφημίαν, tēn blasphēmian): Akuzativ jednine. Teološki se odnosi na Isusovu potvrdu da je on Sin Božji i da će sjediti zdesna Sili, što su oni protumačili kao najveću uvredu Boga.
Ovaj stih (iz Mateja 26,65) predstavlja dramatični i pravni vrhunac suđenja Isusu pred židovskim vijećem (Sinedrijem). Prvosvećenik Kajafa koristi Isusovo hrabro priznanje mesijanskog i božanskog identiteta kao neoboriv dokaz hule, čime vješto izbjegava potrebu za daljnjim (do tada neuspješnim i proturječnim) svjedočanstvima. Njegova teatralna gesta trganja odjeće služi kao konačna osuda, manipulirajući sudom kako bi se ekspresno i jednoglasno izglasala smrtna kazna.
Teološki gledano, stih naglašava duboki paradoks: sam najviši religijski autoritet, onaj koji bi po svojoj službi trebao prvi prepoznati Mesiju, osuđuje ga za bogohuljenje upravo u onom trenutku kada Isus otvoreno objavljuje svoju pravu, božansku prirodu. Ono što je za Isusa objava krajnje istine, u očima ljudskog suda postaje najteži zločin.