A Isus šutješe. I veliki svećenik Mu reče: "Zaklinjem Te Bogom živim da nam kažeš jesi li Ti Krist, Sin Božji!"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A Isus šutješe. I veliki svećenik Mu reče: "Zaklinjem Te Bogom živim da nam kažeš jesi li Ti Krist, Sin Božji!"
Kaže mu Isus: "Ti reče. Ali kažem vam: od sada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima Nebeskim."
Tada veliki svećenik razdrije svoje haljine govoreći: "Pohuli! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada čuste hulu!
Što vam se čini?" A oni odgovoriše i rekoše: "Zaslužuje smrt!"
Tada Mu pljunuše u Lice i izudaraše Ga šakama, a drugi Ga pljusnuše,
Tada veliki svećenik razdrije svoje haljine govoreći: "Pohuli! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada čuste hulu!
Tada poglavar sveštenički razdrije haljine svoje govoreći: huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad čuste hulu njegovu.
Τότε ὁ ἀρχιερεὺς διέρρηξεν τὰ ἱμάτια αὐτοῦ λέγων ὅτι· ἐβλασφήμησεν· τί ἔτι χρείαν ἔχομεν μαρτύρων; ἴδε νῦν ἠκούσατε τὴν βλασφημίαν αὐτοῦ.
Tote ho archiereus dierrēxen ta himatia autou legōn hoti eblasphēmēsen ti eti chreian echomen marturōn ide nun ēkousate tēn blasphēmian autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada taj veliki svećenik rastrgnu te haljine njegove govoreći: Pohuli; zašto još potrebu imamo svjedokā? Gle, sada čuste tu hulu."
1. taj veliki svećenik Izvornik: ὁ ἀρχιερεὺς [ho archiereus] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom. Složena je od prefiksa koji označava poglavara ili prvog po redu i riječi za svećenika. Značenje: Označava Kajfu, vrhovnog vjerskog poglavara Izraela i predsjedatelja Velikog vijeća. Ironično je da zemaljski posrednik između Boga i naroda sada osuđuje pravoga i vječnoga Velikog svećenika.
2. rastrgnu te haljine njegove Izvornik: διέρρηξεν τὰ ἱμάτια αὐτοῦ [dierrēxen ta himatia autou] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, koji izriče naglu, jednokratnu i dovršenu radnju. Objekt je u akuzativu množine s određenim članom, uz osobnu zamjenicu u genitivu jednine. Značenje: Trganje odjeće bio je propisani rabinski znak krajnjeg užasa i žalosti pri slušanju hule na Božje ime. Prema Zakonu (Lev 21,10), velikom je svećeniku bilo zabranjeno trgati svoje sveto ruho, pa ovaj čin simbolično naznačuje i kraj starozavjetnog svećeništva.
3. govoreći Izvornik: λέγων [legōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Izriče radnju istovremenu s glavnim glagolom te povezuje dramatičnu gestu s izgovorenim riječima. Značenje: Pokazuje da Kajfina gesta nije samo nijemi izraz emocije, nego službeni pravni proglas kojim odmah tumači svoj čin pred cijelim Vijećem.
4. Pohuli Izvornik: ἐβλασφήμησεν [eblasphēmēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Aorist ovdje sažima upravo izgovorenu Isusovu tvrdnju iz prethodnog stiha kao jasan, netom počinjen prijestup. Značenje: Hula u židovskom pravu obuhvaća prisvajanje božanskih časti i ovlasti. Kajfa ovime potvrđuje da je točno razumio Isusovu tvrdnju: Isus se proglasio božanskim Sucem koji sjedi zdesna Bogu.
5. potrebu imamo svjedokā Izvornik: χρείαν ἔχομεν μαρτύρων [chreian echomen marturōn] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 1. lice množine, s imenicom u akuzativu jednine i imenicom u genitivu množine koji pobliže određuje čega više ne trebaju. Značenje: Budući da su se prethodni lažni svjedoci zapleli u proturječja, veliki svećenik s olakšanjem prekida dokazni postupak. Samoobjavu optuženika proglašava izravnim dokazom krivnje.
6. čuste tu hulu Izvornik: ἠκούσατε τὴν βλασφημίαν [ēkousate tēn blasphēmian] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 2. lice množine, uz imenicu u akuzativu jednine s određenim članom. Član upućuje na konkretnu, upravo izrečenu izjavu. Značenje: Pozivanjem na ono što su svi prisutni čuli vlastitim ušima, Kajfa sve članove Sinedrija pretvara u izravne svjedoke, čime stvara pritisak za trenutačnu i jednoglasnu osudu.
Ovaj stih (iz Mateja 26,65) predstavlja dramatični i pravni vrhunac suđenja Isusu pred židovskim vijećem (Sinedrijem). Prvosvećenik Kajafa koristi Isusovo hrabro priznanje mesijanskog i božanskog identiteta kao neoboriv dokaz hule, čime vješto izbjegava potrebu za daljnjim (do tada neuspješnim i proturječnim) svjedočanstvima. Njegova teatralna gesta trganja odjeće služi kao konačna osuda, manipulirajući sudom kako bi se ekspresno i jednoglasno izglasala smrtna kazna.
Teološki gledano, stih naglašava duboki paradoks: sam najviši religijski autoritet, onaj koji bi po svojoj službi trebao prvi prepoznati Mesiju, osuđuje ga za bogohuljenje upravo u onom trenutku kada Isus otvoreno objavljuje svoju pravu, božansku prirodu. Ono što je za Isusa objava krajnje istine, u očima ljudskog suda postaje najteži zločin.