rekoše: "Ovaj izjavi: 'Mogu razrušiti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
rekoše: "Ovaj izjavi: 'Mogu razrušiti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'"
I ustavši, veliki svećenik Mu reče: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv Tebe svjedoče?"
A Isus šutješe. I veliki svećenik Mu reče: "Zaklinjem Te Bogom živim da nam kažeš jesi li Ti Krist, Sin Božji!"
Kaže mu Isus: "Ti reče. Ali kažem vam: od sada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima Nebeskim."
Tada veliki svećenik razdrije svoje haljine govoreći: "Pohuli! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada čuste hulu!
A Isus šutješe. I veliki svećenik Mu reče: "Zaklinjem Te Bogom živim da nam kažeš jesi li Ti Krist, Sin Božji!"
A Isus mučaše. I poglavar sveštenički odgovarajući reče mu: zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij?
ὁ δὲ Ἰησοῦς ἐσιώπα. καὶ ἀποκριθεὶς ὁ ἀρχιερεὺς εἶπεν αὐτῷ· ἐξορκίζω σε κατὰ τοῦ θεοῦ τοῦ ζῶντος ἵνα ἡμῖν εἴπῃς εἰ σὺ εἶ ὁ χριστὸς ὁ υἱὸς τοῦ θεοῦ.
ho de Iēsous esiōpa kai apokritheis ho archiereus eipen autō exorkizō se kata tou theou tou zōntos ina hēmin eipēs ei su ei ho christos ho huios tou theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Taj pak Isus šutješe. I taj veliki-svećenik reče njemu: Zaklinjem te po tom Bogu tom živućem da nama rekneš ako ti jesi taj Krist taj Sin tog Boga."
1. šutješe Izvornik: ἐσιώπα [esiōpa] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine, koji označava trajnu ili neprekidnu radnju u prošlosti. Za razliku od aorista koji bi opisao trenutačno ušutkivanje, imperfekt naglašava da je Isus ustrajno ostajao u stanju šutnje dok su optužbe trajale. Značenje: Isusova postojana šutnja pred lažnim svjedocima izravno ispunjava proročanstvo o Sluzi Jahvinom iz Izaije 53,7 koji pred svojim strižačima ostaje nijem. Time pokazuje suvereni mir i odbija sudjelovati u montiranom procesu sve dok ne bude postavljeno izravno pitanje o njegovom mesijanskom identitetu.
2. veliki-svećenik Izvornik: ὁ ἀρχιερεὺς [ho archiereus] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom koji ukazuje na točno određenu, vrhovnu službu u Izraelu. Složena je od prefiksa koji znači 'prvi' ili 'glavni' (ἀρχι-) i imenice 'svećenik' (ἱερεύς). Značenje: Kao vrhovni vjerski autoritet i predsjedatelj Velikog vijeća (Sinedrija), veliki svećenik Kajfa predstavlja vrhunac starozavjetnog kultnog posredništva. Paradoksalno, onaj koji bi trebao najdublje prepoznati Božjeg Pomazanika ovdje preuzima ulogu njegovog glavnog tužitelja i suca.
3. Zaklinjem te Izvornik: ἐξορκίζω σε [exorkizō se] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 1. lice jednine, praćen osobnom zamjenicom u akuzativu jednine. Prezent ovdje ima performativnu snagu: samim izgovaranjem ove riječi svećenik pravno i religiozno stavlja sugovornika pod prisegu. Značenje: Riječ je o najsvečanijem pravnom činu u židovskom sudskom postupku kojim se optuženika obvezuje na govor pod prijetnjom Božjeg prokletstva (Lev 5,1). Budući da se zakletva izriče u Božje ime, Isus prekida svoju dotadašnju šutnju jer bi daljnje šutjenje značilo nepoštivanje samoga Oca.
4. po tom Bogu tom živućem Izvornik: κατὰ τοῦ θεοῦ τοῦ ζῶντος [kata tou theou tou zōntos] Gramatika: Prijedlog s genitivom ovdje označava autoritet kojim se netko zaklinje ('po', 'pri'). Izraz sadrži dvostruki određeni član u genitivu jednine, pri čemu particip prezenta aktivnog 'živućem' stoji u atributivnom položaju i naglašava trajno svojstvo Boga. Značenje: Naslov 'Bog živući' u biblijskoj tradiciji razdvaja Jahvu, izvora svakog života i aktivnog suca povijesti, od mrtvih poganskih idola. Prizivajući živoga Boga kao svjedoka zakletve, veliki svećenik nesvjesno priziva autoritet Onoga čiji Sin upravo stoji pred njim.
5. da nama rekneš Izvornik: ἵνα ἡμῖν εἴπῃς [ina hēmin eipēs] Gramatika: Veznik namjere ili sadržaja praćen osobnom zamjenicom u dativu množine i glagolom u aoristu konjunktiva aktivnog, 2. lice jednine. Aorist konjunktiva ovdje zahtijeva konkretan, konačan i nedvosmislen odgovor, bez okolišanja. Značenje: Nakon neuspjeha lažnih svjedoka, Sinedrij traži izravno očitovanje iz samih Isusovih usta kako bi dobio pravnu osnovu za osudu. Pitanje više nije usmjereno na pojedinačne postupke ili riječi o Hramu, nego na samu srž Isusove osobe.
6. ako ti jesi Izvornik: εἰ σὺ εἶ [ei su ei] Gramatika: Pogodbeni veznik u funkciji uvođenja neizravnog pitanja, uz naglašenu osobnu zamjenicu u nominativu jednine i glagol 'biti' u prezentu indikativa. Budući da grčki glagol već u sebi sadrži lice, izričito navođenje zamjenice 'ti' nosi snažan naglasak. Značenje: Naglašeno 'ti' odražava nevjericu, pa i prijezir velikog svećenika: pita je li doista ovaj svezani, poniženi galilejski propovjednik pred njim taj očekivani Mesija. Time se stvara snažan kontrast između vanjske nemoći optuženika i uzvišenosti titula koje slijede.
7. taj Krist taj Sin tog Boga Izvornik: ὁ χριστὸς ὁ υἱὸς τοῦ θεοῦ [ho christos ho huios tou theou] Gramatika: Dvije imenice u nominativu jednine u apoziciji, svaka sa svojim određenim članom, praćene genitivom pripadnosti ili podrijetla ('tog Boga'). Članovi pokazuju da se ne radi o bilo kakvom pomazaniku ili sinu, nego o jedinstvenoj, očekivanoj eshatološkoj osobi. Značenje: Veliki svećenik spaja dva vrhunska mesijanska naslova: 'Krist' (Pomazanik, davidovski kralj) i 'Sin Božji' (onaj koji stoji u jedinstvenom odnosu s Bogom, prema 2 Sam 7,14 i Ps 2,7). Dok Kajfa te pojmove shvaća u okviru židovskog političko-religijskog mesijanizma, u kontekstu Matejeva evanđelja oni označavaju punu božansku sinovsku narav Isusa. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς dolazi od kasnijeg hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik starozavjetnog imena Jehošua (Yehoshua / Jošua), složenog od teoforičnog elementa Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti). Tekst objašnjava: Anđeo u Mateju 1,21 izravno tumači ime riječima: 'nadjenut ćeš mu ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih'.
- Krist [χριστὸς (heb. מָשִׁיחַ) / christos] (ostalo) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčka glagolska pridjevska imenica izvedena iz glagola χρίω (chriō - mazati, pomazati uljem), koja služi kao izravan prijevod hebrejskog pojma Mašiah (Mesija). U ovom stihu stoji s određenim članom kao naslov ('taj Pomazanik'), ali je u kršćanskoj uporabi i u hrvatskom prijevodu srasla s osobom kao vlastito ime.
Ovaj stih (Matej 26,63) predstavlja jedan od najvažnijih pravnih i teoloških trenutaka u Novom zavjetu. Isusova trajna šutnja iznenada je prekinuta najsvečanijom mogućom prisegom kojom ga veliki svećenik prisiljava da nedvosmisleno objavi svoj identitet. Pitanje koje mu je postavljeno ne bavi se više lažnim optužbama svjedoka, već izravno zadire u suštinu Njegove osobe: je li On obećani Mesija i jedinstveni Sin Božji.
Ova pravna zamka je prekretnica u suđenju Isusu. Stavlja Ga u poziciju u kojoj bi Njegova daljnja šutnja značila kršenje zakletve Živome Bogu, dok Njegov potvrdan odgovor vlastima daje pravni temelj za optužbu za bogohuljenje i konačnu osudu na smrt. Stih time savršeno sažima dramu cijelog evanđelja – izravan sukob ljudskog religijskog autoriteta s utjelovljenom Istinom.