Oni koji bijahu uhitili Isusa odvedoše Ga kod Kajfe, velikog svećenika, kod kojeg se bijahu sastali pismoznanci i starješine.
Oni koji bijahu uhitili Isusa odvedoše Ga kod Kajfe, velikog svećenika, kod kojeg se bijahu sastali pismoznanci i starješine.
Glede Petra, on Ga je slijedio izdaleka sve do palače velikog svećenika; on uđe u nju i sjede sa slugama da vidi kako će se to svršiti.
A veliki svećenici i cijelo Vijeće tražiše jedno lažno svjedočenje protiv Isusa da bi Ga osudili na smrt;
I ne nađoše ga, iako se mnogi lažni svjedoci ponudiše. Konačno se ponudiše dvojica koja
izjaviše: `Ovaj čovjek je rekao: Ja mogu uništiti Hram Božji i ponovno ga izgraditi za tri dana.`
A veliki svećenici i cijelo Vijeće tražiše jedno lažno svjedočenje protiv Isusa da bi Ga osudili na smrt;
A glavari sveštenički i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedočanstva na Isusa da bi ga ubili;
Οἱ δὲ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι καὶ τὸ συνέδριον ὅλον ἐζήτουν ψευδομαρτυρίαν κατὰ τοῦ Ἰησοῦ ὅπως αὐτὸν θανατώσωσιν,
Hoi de archiereis kai hoi presbuteroi kai to sunedrion holon ezētoun pseudomarturian kata tou Iēsou hopōs auton thanatōsōsin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A veliki svećenici i vijeće cijelo tražahu lažno svjedočanstvo protiv Isusa kako bi njega usmrtili,"
A veliki svećenici (οἱ δὲ ἀρχιερεῖς - hoi de archiereis): Gramatika: 'οἱ' je određeni član u nominativu množine, 'δὲ' je postpozitivni veznik suprotnosti ili nastavka koji se prevodi na prvom mjestu (A/Pak), 'ἀρχιερεῖς' je imenica muškog roda u nominativu množine. Teološko značenje: Označava najvišu religijsku i političku elitu, prvenstveno saduceje. Oni su ti koji iniciraju i predvode urotu, pokazujući korumpiranost duhovnog vodstva.
i vijeće cijelo (καὶ τὸ συνέδριον ὅλον - kai to synedrion holon): Gramatika: 'συνέδριον' (Sinedrij) je imenica srednjeg roda u nominativu, a 'ὅλον' je pridjev koji je prati u istom rodu, broju i padežu. Teološko značenje: Sinedrij je bio Vrhovni sud Izraela. Riječ 'cijelo' naglašava zastrašujuću, bezuvjetnu složnost cijelog religijskog aparata u zloj namjeri protiv Boga.
tražahu (ἐζήτουν - ezetoun): Gramatika: Glagol 'ζητέω' (tražiti) nalazi se u imperfektu indikativa aktivnog, treće lice množine. Imperfekt označava kontinuiranu, neprekidnu radnju u prošlosti. Teološko značenje: Otkriva njihovu fiksaciju i upornost. Nisu samo jednom pitali, već su aktivno, dugotrajno i očajnički pokušavali pronaći laž, što pokazuje njihovu zaslijepljenost i proračunatost.
lažno svjedočanstvo (ψευδομαρτυρίαν - pseudomartyrian): Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine. Radi se o složenici od grčkih riječi 'ψεῦδος' (laž) i 'μαρτυρία' (svjedočanstvo). Teološko značenje: Najveća ironija teksta; oni koji su zaduženi za obranu Božjeg Zakona, koji strogo kažnjava lažno svjedočenje, svjesno i aktivno traže prekršitelje tog istog Zakona kako bi osudili Istinu (Krista).
protiv Isusa (κατὰ τοῦ Ἰησοῦ - kata tou Iesou): Gramatika: Prijedlog 'κατὰ' ovdje stoji uz genitiv i nosi snažno neprijateljsko značenje 'protiv'. 'τοῦ' je određeni član u genitivu. Teološko značenje: Isus je apsolutni fokus mržnje, meta nepravednog sustava koji Ga odbacuje, ispunjavajući time starozavjetna proročanstva o odbačenom Pravedniku.
kako bi njega usmrtili (ὅπως αὐτὸν θανατώσωσιν - hopos auton thanatososin): Gramatika: 'ὅπως' je veznik namjere, 'αὐτὸν' je osobna zamjenica u akuzativu jednine. Glagol 'θανατόω' (usmrtiti/pogubiti) stoji u aoristu konjunktiva aktivnog. Teološko značenje: Ova fraza otkriva samu srž namještenog procesa. Cilj suđenja uopće nije bio ispitivanje činjenica niti pravedna presuda, već isključivo pronalazak 'legalne' isprike za unaprijed donesenu odluku o ubojstvu Sina Božjega.
Ovaj stih (Matej 26:59) snažno i tragično ilustrira potpunu moralnu korupciju religijskog sustava prvog stoljeća. Vrhovni sud (Sinedrij), čija je primarna svrha bila provođenje Božje pravde i zaštita nevinih, ovdje svjesno krši temeljne zapovijedi Dekaloga tražeći laži i obmane. Gramatička uporaba imperfekta za riječ 'tražahu' plastično dočarava njihovu neumornu, fiksiranu i gotovo očajničku zlonamjernost.
Teološki gledano, prizor nepobitno dokazuje Isusovu potpunu nevinost i bezgrešnost - prava i istinita optužba protiv Njega nije se mogla pronaći, već se morala izmisliti. Njegova osuda stoga nije rezultat zakonitog suđenja, već unaprijed stvorene odluke o Njegovoj smrti. Kroz ovaj nevjerojatni paradoks ljudske nepravde, biblijski narativ pokazuje kako Bog dopušta vrhunac ljudskoga grijeha i zlobe da bi se, unatoč njima, ostvario savršeni plan spasenja kroz Kristovu žrtvu na križu.