A oni koji uhvatiše Isusa odvedoše Ga Kajfi, velikomu svećeniku, gdje se bijahu sabrali pismoznanci i starješine.
A oni koji uhvatiše Isusa odvedoše Ga Kajfi, velikomu svećeniku, gdje se bijahu sabrali pismoznanci i starješine.
A Petar Ga je slijedio izdaleka sve do dvorišta velikoga svećenika; i ušavši unutra, sjeđaše sa slugama da vidi svršetak.
A veliki svećenici i cijelo Vijeće tražahu lažno svjedočanstvo protiv Isusa kako bi Ga pogubili,
i ne nađoše, premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Naposljetku pak pristupiše dvojica
rekoše: "Ovaj izjavi: 'Mogu razrušiti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'"
A veliki svećenici i cijelo Vijeće tražahu lažno svjedočanstvo protiv Isusa kako bi Ga pogubili,
A glavari sveštenički i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedočanstva na Isusa da bi ga ubili;
Οἱ δὲ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι καὶ τὸ συνέδριον ὅλον ἐζήτουν ψευδομαρτυρίαν κατὰ τοῦ Ἰησοῦ ὅπως αὐτὸν θανατώσωσιν,
Hoi de archiereis kai hoi presbuteroi kai to sunedrion holon ezētoun pseudomarturian kata tou Iēsou hopōs auton thanatōsōsin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ti a veliki svećenici i to Vijeće cijelo tražahu lažno svjedočanstvo protiv tog Isusa kako bi Njega pogubili,"
1. to Vijeće cijelo Izvornik: τὸ συνέδριον ὅλον [to sunedrion holon] Gramatika: Imenica u nominativu jednine srednjeg roda s određenim članom i pridjevom koji stoji u predikativnom položaju (iza imenice bez ponovljenog člana), čime se naglašava ukupnost ('vijeće u cijelosti'). Značenje: Riječ doslovno znači 'zajedničko sjedenje', a označava Sinedrij – vrhovno židovsko zakonodavno i sudsko tijelo od 71 člana u Jeruzalemu. Isticanje 'cijelog' Vijeća naglašava zajedničku odgovornost vrhovnog suda za nepravednu osudu.
2. tražahu Izvornik: ἐζήτουν [ezētoun] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice množine. Imperfekt označava trajno, opetovano i uporno nastojanje u prošlosti koje neko vrijeme ne donosi željeni rezultat. Značenje: Umjesto da nepristrano ispituju činjenice kako nalaže Mojsijev zakon, suci aktivno i sustavno pokušavaju pronaći bilo kakvu optužbu koja bi opravdala već unaprijed donesenu odluku.
3. lažno svjedočanstvo Izvornik: ψευδομαρτυρίαν [pseudomarturian] Gramatika: Složena imenica u akuzativu jednine ženskog roda bez člana, u službi izravnog objekta. Značenje: Evanđelist izravno naziva stvari pravim imenom: budući da je Isus bez grijeha, svako svjedočanstvo koje bi ga teretilo za smrtnu kaznu nužno je lažno. Time najviši čuvari Zakona izravno krše Devetu Božju zapovijed.
4. protiv tog Isusa Izvornik: κατὰ τοῦ Ἰησοῦ [kata tou Iēsou] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine muškog roda i određenim članom. Uz genitiv ovaj prijedlog redovito izražava neprijateljsko usmjerenje ili optužbu ('protiv'). Značenje: Pravni postupak nije vođen radi utvrđivanja istine, nego je od samog početka neprijateljski usmjeren isključivo protiv Isusove osobe.
5. kako bi Njega pogubili Izvornik: ὅπως αὐτὸν θανατώσωσιν [hopōs auton thanatōsōsin] Gramatika: Veznik namjere praćen osobnom zamjenicom u akuzativu jednine i glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice množine. Konjunktiv uz ovaj veznik izražava krajnji cilj i namjeru glavne radnje, dok aorist cilja na konačan, jednokratan čin usmrćenja. Značenje: Ova namjerna rečenica razotkriva potpunu izopačenost sudskog postupka: smrtna presuda je cilj koji je postavljen unaprijed, a suđenje služi samo kao formalno sredstvo da se do tog cilja dođe. Imena: - Isus [Ἰησοῦ (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsou (heb. Ješua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Matej 26:59) snažno i tragično ilustrira potpunu moralnu korupciju religijskog sustava prvog stoljeća. Vrhovni sud (Sinedrij), čija je primarna svrha bila provođenje Božje pravde i zaštita nevinih, ovdje svjesno krši temeljne zapovijedi Dekaloga tražeći laži i obmane. Gramatička uporaba imperfekta za riječ 'tražahu' plastično dočarava njihovu neumornu, fiksiranu i gotovo očajničku zlonamjernost.
Teološki gledano, prizor nepobitno dokazuje Isusovu potpunu nevinost i bezgrešnost - prava i istinita optužba protiv Njega nije se mogla pronaći, već se morala izmisliti. Njegova osuda stoga nije rezultat zakonitog suđenja, već unaprijed stvorene odluke o Njegovoj smrti. Kroz ovaj nevjerojatni paradoks ljudske nepravde, biblijski narativ pokazuje kako Bog dopušta vrhunac ljudskoga grijeha i zlobe da bi se, unatoč njima, ostvario savršeni plan spasenja kroz Kristovu žrtvu na križu.