U onaj čas reče Isus mnoštvu: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da Me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu poučavajući, i ne uhvatiste Me.
Ali sve se ovo dogodilo da se ispune Pisma prorokā." Tada Ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.
A oni koji uhvatiše Isusa odvedoše Ga Kajfi, velikomu svećeniku, gdje se bijahu sabrali pismoznanci i starješine.
A Petar Ga je slijedio izdaleka sve do dvorišta velikoga svećenika; i ušavši unutra, sjeđaše sa slugama da vidi svršetak.
A veliki svećenici i cijelo Vijeće tražahu lažno svjedočanstvo protiv Isusa kako bi Ga pogubili,
A oni koji uhvatiše Isusa odvedoše Ga Kajfi, velikomu svećeniku, gdje se bijahu sabrali pismoznanci i starješine.
I oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru svešteničkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše.
οἱ δὲ κρατήσαντες τὸν Ἰησοῦν ἀπήγαγον πρὸς Καϊάφαν τὸν ἀρχιερέα ὅπου οἱ γραμματεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι συνήχθησαν.¶
hoi de kratēsantes ton Iēsoun apēgagon pros Kaiaphan ton archierea hopou hoi grammateis kai hoi presbuteroi sunēchthēsan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni a zgrabivši tog Isusa odvedoše k Kajfi tom velikom svećeniku gdje ti pismoznanci i ti starješine bijahu okupljeni."
1. Oni a zgrabivši Izvornik: οἱ δὲ κρατήσαντες [hoi de kratēsantes] Gramatika: Određeni član u nominativu množine s prijelaznom česticom i participom aorista aktivnog. Član pretvara particip u imenicu ('oni koji su zgrabili'), dok aorist označava radnju hvatanja koja se već dogodila prije samog odvođenja. Značenje: Glagol označava snažno, nasilno hvatanje s ciljem ovladavanja i stavljanja pod vlast. Dok su se učenici u prethodnom stihu razbježali, naoružana skupina ostvaruje potpunu fizičku kontrolu nad Isusom.
2. odvedoše Izvornik: ἀπήγαγον [apēgagon] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine. Označava cjelovitu, dovršenu radnju odvođenja s jednog mjesta na drugo u prošlosti. Značenje: Složeni glagol s prijedlogom za odvajanje često se koristi kao tehnički pravni izraz za privođenje uhićenika pred sud ili na pogubljenje. Time započinje službeni dio Isusova sudskog procesa.
3. velikom svećeniku Izvornik: τὸν ἀρχιερέα [ton archierea] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine muškog roda s određenim članom, u apoziciji prema osobnom imenu Kajfa. Član naglašava da je riječ o jedinstvenoj, aktualnoj i vrhovnoj službi. Značenje: Veliki svećenik bio je vrhovni vjerski poglavar Izraela i predsjedatelj Velikog vijeća (Sinedrija), te jedini ovlašten ulaziti u Svetinju nad svetinjama. Ironija je u tome što vrhovni zemaljski posrednik između Boga i naroda sada postaje glavni tužitelj i sudac utjelovljenom Sinu Božjemu.
4. pismoznanci i ti starješine Izvornik: οἱ γραμματεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι [hoi grammateis kai hoi presbuteroi] Gramatika: Dvije imenice u nominativu množine muškog roda, svaka sa svojim određenim članom. Ponavljanje člana ističe ih kao dvije zasebne i jasno prepoznatljive skupine unutar židovskog vodstva. Značenje: Zajedno s velikim svećenicima, ove dvije skupine – pravni stručnjaci za Mojsijev zakon i ugledni svjetovni glavari naroda – čine puni sastav vrhovnog židovskog suda, čime se potvrđuje da cjelokupni vjerski i društveni vrh službeno stoji iza odbacivanja Mesije.
5. bijahu okupljeni Izvornik: συνήχθησαν [sunēchthēsan] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, 3. lice množine. Pasivni oblik ovdje ima povratno i zbirno značenje ('okupili su se'), a u zavisnoj rečenici izražava radnju koja je prethodila Isusovu dovođenju. Značenje: Njihovo okupljanje usred noći u Kajfinu dvoru pokazuje da uhićenje nije bilo spontano, nego unaprijed pripremljena zavjera u kojoj je sud već čekao spremno da čim prije donese presudu. Imena: - Isus [Ἰησοῦν (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsoun (heb. Ješua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
- Kajfa [Καϊάφαν (aram. קַיָּפָא) / Kaiaphan (aram. Qajjafa)] (osoba) Znači: ispitivač / istraživač (ili: stijena / udubina) Tvorba: Grčki oblik aramejskog nadimka ili obiteljskog imena Josipa Kajfe (velikog svećenika od 18. do 36. g. po Kr.), čija se etimologija najčešće izvodi iz aramejskog korijena za 'ispitivati, istraživati' ili se povezuje s riječju za 'stijenu' ili 'udubinu'.
Ovaj stih označava prijelomni trenutak u evanđeoskom izvještaju, prelazeći s Isusovog uhićenja u Getsemaniju na početak Njegovog formalnog, iako noćnog i duboko nezakonitog, suđenja pred židovskim vlastima. On jasno prikazuje vrhunac ljudske zavjere religijskog vodstva – velikog svećenika, pismoznanaca i starješina – koji zajedno usmjeravaju cjelokupnu moć i autoritet nacije protiv Sina Božjeg.
Istovremeno, tekst nosi veliku teološku ironiju i potvrđuje ispunjenje Pisma. Oni koji su kroz proučavanje Riječi najviše trebali prepoznati Mesiju (pismoznanci) i oni koji su trebali njegovati duhovnost naroda (svećenici i starješine) postaju Njegovi suci i krvnici. Ipak, upravo kroz njihovu nepravednu osudu i Isusovo dobrovoljno predanje, nezaustavljivo se ostvaruje božanski plan spasenja svijeta.