Dižite se! Hajdemo! Evo stigao je onaj koji Me izručuje.
Dižite se! Hajdemo! Evo stigao je onaj koji Me izručuje.
On još govoraše kad stiže Juda, jedan od Dvanaestorice, s cijelim jednim odredom naoružanim mačevima i toljagama, poslanim od velikih svećenika i starješina naroda.
Onaj koji Ga izručivaše bijaše im dao znak: "Onaj kojemu ću ja dati jedan poljubac", bijaše on rekao, "to je On, uhitite Ga!"
On se odmah primaknu Isusu i reče: "Zdravo, Rabi!" I dade Mu on jedan poljubac.
Isus mu reče: "Prijatelju moj, radi svoj posao!" Pristupivši tada k Njemu, oni staviše ruke na Isusa i uhitiše Ga.
Onaj koji Ga izručivaše bijaše im dao znak: "Onaj kojemu ću ja dati jedan poljubac", bijaše on rekao, "to je On, uhitite Ga!"
A izdajnik njegov dade im znak govoreći: koga ja cjelivam onaj je; držite ga.
ὁ δὲ παραδιδοὺς αὐτὸν ἔδωκεν αὐτοῖς σημεῖον λέγων· ὃν ἂν φιλήσω, αὐτός ἐστιν· κρατήσατε αὐτόν.
ho de paradidous auton edōken autois sēmeion legōn hon an philēsō autos estin kratēsate auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj pak predajući njega dade njima znak govoreći: Kojega god poljubim on je: uhvatite njega."
ὁ δὲ παραδιδοὺς (ho de paradidous)
- A onaj koji predaje Izvornik: grč. παραδίδωμι (paradidōmi) Gramatika: Particip prezenta aktivnog. Korištenje prezenta ukazuje na trajnu karakterizaciju osobe, označavajući Judu kao 'onog koji predaje' (izdajnika). Teološko značenje: Glagol 'paradidomi' doslovno znači 'predati'. U Novom zavjetu ima duboko značenje jer se ne odnosi samo na Judinu izdaju, već i na Božje 'predavanje' Sina za spasenje svijeta, kao i na Isusovo dragovoljno predavanje samoga sebe za grijehe čovječanstva.
ἔδωκεν (edōken) - dade / dao je Izvornik: grč. δίδωμι (didōmi) Gramatika: Glagol, aorist aktivni indikativ, 3. lice jednine. Aorist ukazuje na točku u vremenu, specifičan i dovršen čin davanja. Teološko značenje: Naglašava se konačnost Judinog dogovora s glavarima svećeničkim; predaja znaka označava točku s koje nema povratka.
σημεῖον (sēmeion) - znak Izvornik: grč. σημεῖον (sēmeion) Gramatika: Imenica, srednji rod, akuzativ jednine. Teološko značenje: U biblijskom kontekstu 'znak' često ukazuje na Božje djelovanje, čudo ili očitovanje slave. Ovdje je koncept potpuno izopačen: sveti pojam znaka postaje podli signal izdaje i tame.
φιλήσω (philēsō) - poljubim Izvornik: grč. φιλέω (phileō) Gramatika: Glagol, konjunktiv aorista aktivnog, 1. lice jednine. Partikula 'ἂν' (an) uz konjunktiv izražava uvjetnost ili neograničenost ('koga god'). Teološko značenje: Glagol 'phileo' primarno označava bratsku ljubav, prijateljstvo i duboku naklonost. U kulturi onog vremena poljubac je bio uobičajen i srdačan pozdrav učenika učitelju. Judin odabir poljupca kao znaka izdaje predstavlja vrhunac licemjerja; izraz najveće intimnosti i poštovanja pretvoren je u smrtonosni signal.
κρατήσατε (kratēsate) - uhvatite Izvornik: grč. κρατέω (krateō) Gramatika: Glagol, imperativ aorista aktivnog, 2. lice množine. Aorist imperativa ovdje izražava hitnost, konačnost i odlučnost zapovjeđene radnje. Teološko značenje: Riječ nosi značenje primjene sile, svladavanja i čvrstog zadržavanja nekoga ili nečega. Oštar prijelaz s nježnog glagola poljupca na zapovjedni i nasilni nalog za hvatanje savršeno ocrtava brutalnost skrivenu iza Judinog lažnog mira.
Ovaj stih (Matej 26,48) donosi jedan od najpotresnijih trenutaka u evanđeoskim izvještajima – trenutak Judine izdaje. Izvorni grčki jezik snažno i dramatično naglašava kontrast između lažne naklonosti (poljubac, phileo) i fizičkog nasilja koje neposredno slijedi (uhvatite, krateo). Izdaja Isusa ne događa se izdaleka ili anonimno, već u neposrednoj blizini, kroz proračunatu gestu koja tradicionalno simbolizira ljubav, poštovanje i odanost, čime tragedija ovog ljudskog pada doseže svoj vrhunac.
Teološki gledano, stih savršeno ilustrira otajstvo Isusove Muke. Dok Juda cinično koristi znak ljubavi za mračne ciljeve, glagol 'paradidomi' (predati) neprestano nas podsjeća na širi kontekst povijesti spasenja. Iako Juda vrši mračni čin izdaje vlastitom slobodnom voljom, sam Isus je onaj koji biva dobrovoljno 'predan' po Očevom planu, dopuštajući da se ljudska zloba apsorbira i konačno iskoristi za spasenje čovječanstva.