On dođe k učenicima i nađe ih kako spavaju; On reče Petru: "Tako, vi niste imali snage bdjeti ni jedan sat sa Mnom!"
On dođe k učenicima i nađe ih kako spavaju; On reče Petru: "Tako, vi niste imali snage bdjeti ni jedan sat sa Mnom!"
Bdijte i molite da ne padnete u vlast napasti. Duh je pun gorljivosti, ali put je slaba.
Ponovno, po drugi put, On se udalji i pomoli se, govoreći: "Oče Moj, ako Me može mimoići ova čaša, da ju Ja ne ispijem, neka se Tvoja volja ostvari!"
Po tome, ponovno, On dođe i nađe ih kako spavaju, jer njihove oči bijahu otežale.
On ih ostavi, i ponovo se udalji i pomoli po treći put, ponavljajući iste riječi.
Ponovno, po drugi put, On se udalji i pomoli se, govoreći: "Oče Moj, ako Me može mimoići ova čaša, da ju Ja ne ispijem, neka se Tvoja volja ostvari!"
Opet po drugi put otide i pomoli se govoreći:oče moj! ako me ne može čaša ova mimoići da je ne pijem, neka bude volja tvoja.
Πάλιν ἐκ δευτέρου ἀπελθὼν προσηύξατο λέγων· πάτερ μου, εἰ οὐ δύναται τοῦτο τὸ ποτήριον παρελθεῖν ἀπ᾽ ἐμοῦ ἐὰν μὴ αὐτὸ πίω, γενηθήτω τὸ θέλημά σου.
Palin ek deuterou apelthōn prosēuxato legōn pater mou ei ou dunatai touto to potērion parelthein ap᾽ emou ean mē auto piō genēthētō to thelēma sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ponovno iz drugoga otišavši pomoli se govoreći: Oče moj, ako ne može ovo mimoići ako ne to popijem, neka bude volja tvoja."
ponovno (πάλιν, palin) - Prilog koji označava ponavljanje radnje. Isus se vraća molitvi. iz drugoga / po drugi put (ἐκ δευτέρου, ek deuterou) - Prijedložna fraza koja naglašava upornost i kontinuitet u traženju Božjeg lica, unatoč težini situacije. otišavši (ἀπελθών, apelthōn) - Particip aorista aktivnog od glagola 'aperchomai'. Izražava radnju koja prethodi molitvi, naglašavajući Isusovo odvajanje u samoću radi intimne komunikacije s Ocem. pomoli se (προσηύξατο, prosēuxato) - Indikativ aorista medijalnog od 'proseuchomai'. Aorist označava specifičan, dovršen čin molitve u tom trenutku, dok medijalni oblik može sugerirati osobnu uključenost i duboki unutarnji angažman u molitvi. govoreći (λέγων, legōn) - Particip prezenta aktivnog. Uvodi izravan govor i sadržaj molitve. Oče moj (Πάτερ μου, Pater mou) - Vokativ imenice 'patēr' uz posvojnu zamjenicu. Izražava duboku, intimnu i sinovsku povezanost unatoč neizrecivoj tjeskobi. Isusov identitet Sina ostaje nepokolebljiv. ako (εἰ, ei) - Pogodbeni veznik prvog tipa koji pretpostavlja stvarnost situacije. Ne izražava sumnju, već prepoznavanje činjeničnog stanja. ne (οὐ, ou) - Negacija koja se veže uz indikativ. može (δύναται, dynatai) - Indikativ prezenta glagola 'dynamai' (moći). Odnosi se na Božju mogućnost u okviru Njegovog spasonosnog plana. ovo (τοῦτο, touto) - Pokazna zamjenica koja se odnosi na 'čašu' patnje, muke i Božjega gnjeva zbog ljudskog grijeha. mimoići (παρελθεῖν, parelthein) - Infinitiv aorista glagola 'parerchomai' (proći mimo). Metafora kojom Isus traži poštedu od križa, ako postoji drugi način spasenja. ako ne (ἐὰν μή, ean mē) - Kondicionalna fraza koja uvodi negativan uvjet, sa značenjem 'osim ako'. to (αὐτὸ, auto) - Osobna zamjenica koja se odnosi na 'ovo' (touto), odnosno na čašu patnje. popijem (πίω, piō) - Konjunktiv aorista aktivnog od 'pinō' (piti). 'Pijenje čaše' je biblijska metafora za preuzimanje Božje presude ili trpljenja. Konjunktiv izražava potencijalnost podložnu Očevoj volji. neka bude (γενηθήτω, genēthētō) - Imperativ aorista pasivnog od 'ginomai' (postati, dogoditi se). Treće lice jednine. Ovo je vrhunac Isusove podložnosti: aktivno i potpuno predanje Božjem suverenitetu. volja (τὸ θέλημά, to thelēma) - Imenica srednjeg roda s određenim članom. Odnosi se na savršeni Božji plan i nakanu za spasenje svijeta. tvoja (σου, sou) - Genitiv osobne zamjenice. Naglašava da autoritet i konačna odluka pripadaju isključivo Ocu.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (26:42) predstavlja vrhunac Isusove unutarnje borbe u Getsemanskom vrtu i Njegove konačne podložnosti Očevom planu spasenja. Dok prva molitva odražava ljudsku želju za izbjegavanjem neizmjerne patnje (odmicanje čaše), ova druga molitva označava prijelomni trenutak potpunog prihvaćanja. Isus prepoznaje da ne postoji drugi način za otkupljenje čovječanstva osim Njegove žrtve.
Teološki, ovaj redak savršeno ilustrira Kristovu poslušnost i poniznost. Iako suočen s užasom nošenja grijeha svijeta i odvajanja od Oca, Isus svojevoljno podređuje svoju ljudsku volju božanskoj volji Oca. Riječi 'neka bude volja tvoja' odjek su Molitve Gospodnje (Očenaša) i trajni su primjer vjernicima kako se pouzdati u Božji suverenitet i dobrotu, čak i u trenucima najveće tjeskobe.