I dolazi k učenicima te ih nalazi gdje spavaju, pa kaže Petru: "Zar tako niste mogli jedan sat bdjeti sa Mnom?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I dolazi k učenicima te ih nalazi gdje spavaju, pa kaže Petru: "Zar tako niste mogli jedan sat bdjeti sa Mnom?
Bdijte i molite da ne uđete u napast. Duh je doduše voljan, ali je tijelo slabo."
Ponovno, po drugi put, otišavši pomoli se govoreći: "Oče Moj, ako ovo ne može mimoići a da ga ne pijem, neka bude Volja Tvoja."
I došavši ponovno, nađe ih gdje spavaju, jer im oči bijahu otežale.
I ostavivši ih, ponovno ode i pomoli se po treći put, izrekavši istu riječ.
Ponovno, po drugi put, otišavši pomoli se govoreći: "Oče Moj, ako ovo ne može mimoići a da ga ne pijem, neka bude Volja Tvoja."
Opet po drugi put otide i pomoli se govoreći:oče moj! ako me ne može čaša ova mimoići da je ne pijem, neka bude volja tvoja.
Πάλιν ἐκ δευτέρου ἀπελθὼν προσηύξατο λέγων· πάτερ μου, εἰ οὐ δύναται τοῦτο τὸ ποτήριον παρελθεῖν ἀπ᾽ ἐμοῦ ἐὰν μὴ αὐτὸ πίω, γενηθήτω τὸ θέλημά σου.
Palin ek deuterou apelthōn prosēuxato legōn pater mou ei ou dunatai touto to potērion parelthein ap᾽ emou ean mē auto piō genēthētō to thelēma sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ponovno iz drugoga otišavši pomoli se govoreći: Oče moj, ako ne može ovo mimoići ako ne to pijem, neka bude ta volja tvoja."
1. Ponovno iz drugoga otišavši Izvornik: Πάλιν ἐκ δευτέρου ἀπελθὼν [Palin ek deuterou apelthōn] Gramatika: Prilog uz prijedložni izraz ἐκ δευτέρου (prijedlog s genitivom jednine rednog broja, idiom za 'po drugi put'). Slijedi particip drugog aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda, koji izriče radnju prethodnu glavnom glagolu 'pomoli se'. Značenje: Naglašava se opetovano Isusovo povlačenje u samoću. Dok učenici spavaju, Isus se ponovno vraća u molitvenu borbu, pokazujući ustrajnost na koju ih je maloprije pozvao.
2. ako ne može ovo mimoići Izvornik: εἰ οὐ δύναται τοῦτο παρελθεῖν [ei ou dunatai touto parelthein] Gramatika: Pogodbeni veznik εἰ s indikativom prezenta (stvarna pogodba koja polazi od realnosti) i infinitivom drugog aorista παρελθεῖν. Pokazna zamjenica τοῦτο ('ovo') u srednjem rodu upućuje na 'čašu' iz prve molitve (r. 39). Značenje: U prvoj molitvi Isus je molio 'ako je moguće, neka me mimoiđe', a sada u drugoj prepoznaje Očev odgovor u tišini: 'ako ovo ne može mimoići'. Time se vidi pomak prema potpunom prihvaćanju neizbježnosti križa u Božjem planu spasenja.
3. ako ne to pijem Izvornik: ἐὰν μὴ αὐτὸ πίω [ean mē auto piō] Gramatika: Pogodbeni veznik ἐὰν s negacijom μὴ tvori izuzimajući izraz ('osim ako', 'bez da'), iza kojeg stoji konjunktiv drugog aorista u 1. licu jednine. Aorist πίω označava čin ispijanja čaše do kraja. Značenje: Metafora ispijanja čaše u biblijskoj tradiciji označava osobno preuzimanje udjela koji je Bog odredio, ovdje udjela patnje i suda. Isus shvaća da spasenje ne može doći zaobilaženjem muke, nego jedino njegovim osobnim prolaskom kroz nju.
4. neka bude ta volja tvoja Izvornik: γενηθήτω τὸ θέλημά σου [genēthētō to thelēma sou] Gramatika: Glagol u imperativu aorista pasivnog (deponentnog), 3. lice jednine, uz imenicu srednjeg roda u nominativu s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice. Imperativ aorista izriče odlučan pristanak da se radnja izvrši. Značenje: Ovo je doslovni odjek treće prošnje Očenaša (Mt 6,10). Isus u Getsemaniju vlastitim životom i poslušnošću do smrti ostvaruje molitvu koju je naučio svoje učenike, podlažući svoju ljudsku volju Očevu naumu.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (26:42) predstavlja vrhunac Isusove unutarnje borbe u Getsemanskom vrtu i Njegove konačne podložnosti Očevom planu spasenja. Dok prva molitva odražava ljudsku želju za izbjegavanjem neizmjerne patnje (odmicanje čaše), ova druga molitva označava prijelomni trenutak potpunog prihvaćanja. Isus prepoznaje da ne postoji drugi način za otkupljenje čovječanstva osim Njegove žrtve.
Teološki, ovaj redak savršeno ilustrira Kristovu poslušnost i poniznost. Iako suočen s užasom nošenja grijeha svijeta i odvajanja od Oca, Isus svojevoljno podređuje svoju ljudsku volju božanskoj volji Oca. Riječi 'neka bude volja tvoja' odjek su Molitve Gospodnje (Očenaša) i trajni su primjer vjernicima kako se pouzdati u Božji suverenitet i dobrotu, čak i u trenucima najveće tjeskobe.