Tada im kaže: "Prežalosna je duša Moja sve do smrti; ostanite ovdje i bdijte sa Mnom."
Tada im kaže: "Prežalosna je duša Moja sve do smrti; ostanite ovdje i bdijte sa Mnom."
I otišavši malo naprijed, pade na Svoje lice moleći se i govoreći: "Oče Moj, ako je moguće, neka Me mimoiđe ova čaša; ipak, ne kako Ja hoću, nego kako Ti."
I dolazi k učenicima te ih nalazi gdje spavaju, pa kaže Petru: "Zar tako niste mogli jedan sat bdjeti sa Mnom?
Bdijte i molite da ne uđete u napast. Duh je doduše voljan, ali je tijelo slabo."
Ponovno, po drugi put, otišavši pomoli se govoreći: "Oče Moj, ako ovo ne može mimoići a da ga ne pijem, neka bude Volja Tvoja."
I dolazi k učenicima te ih nalazi gdje spavaju, pa kaže Petru: "Zar tako niste mogli jedan sat bdjeti sa Mnom?
I došavši k učenicima nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: zar ne mogoste jedan čas postražiti sa mnom?
καὶ ἔρχεται πρὸς τοὺς μαθητὰς καὶ εὑρίσκει αὐτοὺς καθεύδοντας καὶ λέγει τῷ Πέτρῳ· οὕτως οὐκ ἰσχύσατε μίαν ὥραν γρηγορῆσαι μετ᾽ ἐμοῦ;
kai erchetai pros tous mathētas kai heuriskei autous katheudontas kai legei tō Petrō houtōs ouk ischusate mian hōran grēgorēsai met᾽ emou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dolazi k tim učenicima i nalazi njih spavajuće i govori tom Petru: Tako niste mogli jedan sat bdjeti sa mnom?"
1. dolazi ... i nalazi ... i govori Izvornik: ἔρχεται ... καὶ εὑρίσκει ... καὶ λέγει [erchetai ... kai heuriskei ... kai legei] Gramatika: Tri glagola u indikativu prezenta, 3. lice jednine (povijesni prezent). Značenje: Matej prelazi iz aorista u povijesni prezent kako bi prizor učinio živim i dramatičnim pred očima čitatelja: nakon uzvišene molitve slijedi bolno suočavanje s ljudskom slabošću učenika.
2. spavajuće Izvornik: καθεύδοντας [katheudontas] Gramatika: Particip prezenta u aktivu, akuzativ množine muškog roda, u službi dopune objektu 'njih' uz glagol 'nalazi'. Prezent označava trajnu radnju u kojoj su zatečeni. Značenje: Stoji u oštroj suprotnosti s Isusovom zapovijedi 'bdijte' iz 38. stiha. Dok se Učitelj bori u smrtnoj tjeskobi, učenici tonu u san, nesvjesni veličine i opasnosti časa.
3. tom Petru Izvornik: τῷ Πέτρῳ [tō Petrō] Gramatika: Imenica u dativu jednine muškog roda s određenim članom (neizravni objekt). Značenje: Premda su sva trojica spavala, Isus se izravno obraća Petru jer se upravo Petar maločas (u 26,33-35) najglasnije hvalio da ga nikada neće napustiti i da će s Njim i u smrt.
4. niste mogli Izvornik: οὐκ ἰσχύσατε [ouk ischusate] Gramatika: Glagol 'ischuō' u aoristu indikativa, aktiv, 2. lice množine, s niječnom česticom 'ouk'. Značenje: Glagol 'ischuō' znači imati snagu, moć, biti jak. Premda govori Petru, Isus koristi množinu ('niste imali snage'), čime prijekor obuhvaća svu trojicu i razotkriva nemoć ljudske naravi koja se oslanja na vlastitu snagu.
5. jedan sat bdjeti Izvornik: μίαν ὥραν γρηγορῆσαι [mian hōran grēgorēsai] Gramatika: Akuzativ trajanja vremena ('mian hōran') uz infinitiv aorista u aktivu ('grēgorēsai'). Aorist ovdje sažima bdijenje tog jednog sata u cjeloviti čin vjernosti. Značenje: Oni koji su obećavali spremnost na smrt nisu izdržali ni kratko vrijeme od 'jednog sata' u duhovnoj budnosti, što pokazuje koliko je nužna molitva da se ne padne u napast. Imena: - Petar [Πέτρος (aram. כֵּיפָא) / Petros (aram. Kefa)] (osoba) Znači: Stijena, kamen Tvorba: Grčka riječ 'petros' znači kamen ili gromada stijene, a prevodi aramejsku riječ 'Kefa' istoga značenja. Tekst objašnjava: U Mt 16,18 Isus mu kaže: 'Ti si Petar (Petros), i na ovoj stijeni (petra) sagradit ću Crkvu svoju.' Promjena imena: Izvorno ime mu je bilo Šimun (grč. Simōn, od heb. Šim'on - 'Onaj koji čuje / Bog je uslišao'), a Isus mu daje novo ime Kefa (Petar) kao znak njegove službe u Crkvi.
Ovaj stih (Matej 26:40) predstavlja dramatičan prikaz ljudske usamljenosti Isusa Krista u Getsemanskom vrtu. Dok On proživljava smrtnu tjeskobu i predaje se Očevoj volji, njegovi učenici (koji su se nedugo prije toga kleli na vjernost) podliježu fizičkoj i duhovnoj slabosti. Njihov san nije samo znak tjelesnog iscrpljenja, već metafora za nespremnost čovječanstva da shvati i sudjeluje u otajstvu križa. Isusovo retoričko pitanje upućeno Petru nosi univerzalno teološko upozorenje. Ono naglašava da čovjek, oslonjen isključivo na vlastite snage, ne može opstati u duhovnoj borbi. Poziv na 'bdjenje' trajni je imperativ Crkvi da kroz molitvu i oprez zadrži duhovnu budnost, osobito u vremenima velikih kušnji i tame.