Povevši Petra i dva Zebedejeva sina, On poče osjećati zebnju i tugu.
Povevši Petra i dva Zebedejeva sina, On poče osjećati zebnju i tugu.
On im tad reče: "Moja je duša smrtno rastužena. Ostanite ovdje i bdijte sa Mnom."
I otišavši malo dalje i padajući licem prema zemlji On moljaše, govoreći: "Oče Moj, ako je moguće, neka ova čaša prođe daleko od Mene! Ipak, ne kako Ja hoću, već kako Ti hoćeš!"
On dođe k učenicima i nađe ih kako spavaju; On reče Petru: "Tako, vi niste imali snage bdjeti ni jedan sat sa Mnom!"
Bdijte i molite da ne padnete u vlast napasti. Duh je pun gorljivosti, ali put je slaba.
I otišavši malo dalje i padajući licem prema zemlji On moljaše, govoreći: "Oče Moj, ako je moguće, neka ova čaša prođe daleko od Mene! Ipak, ne kako Ja hoću, već kako Ti hoćeš!"
I otišavši malo pade na lice svoje moleći se i govoreći: oče moj! ako je moguće da me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.
Καὶ προελθὼν μικρὸν ἔπεσεν ἐπὶ πρόσωπον αὐτοῦ προσευχόμενος καὶ λέγων· πάτερ μου, εἰ δυνατόν ἐστιν, παρελθάτω ἀπ᾽ ἐμοῦ τὸ ποτήριον τοῦτο· πλὴν οὐχ ὡς ἐγὼ θέλω ἀλλ᾽ ὡς σύ.
Kai proelthōn mikron epesen epi prosōpon autou proseuchomenos kai legōn pater mou ei dunaton estin parelthatō ap᾽ emou to potērion touto plēn ouch hōs egō thelō all᾽ hōs su
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I otišavši naprijed malo pade na lice njegovo moleći se i govoreći: Oče moj, ako moguće jest, neka mimoiđe od mene čaša ova; ipak ne kako ja hoću nego kako ti."
Otišavši naprijed (grč. προελθών, proelthōn): Particip aorista aktiva glagola 'proerchomai' (ići naprijed). Gramatički označava radnju koja prethodi glavnom glagolu. Teološki, ovo fizičko odvajanje od učenika simbolizira Isusovu potpunu usamljenost u trenutku najveće tjeskobe, preuzimajući teret koji nitko drugi ne može ponijeti.
Pade na lice (grč. ἔπεσεν ἐπὶ πρόσωπον, epesen epi prosōpon): 'Epesen' je aorist glagola 'piptō' (pasti). Izraz je to krajnje poniznosti, podložnosti i duboke nutarnje patnje (agonije). To je orijentalni način molitve u trenucima najvećeg očaja i potpunog strahopoštovanja pred Bogom.
Oče moj (grč. Πάτερ μου, Pater mou): 'Pater' je vokativ imenice 'patēr'. Izražava duboku, osobnu i neraskidivu povezanost. Isus se Bogu obraća s intimnim povjerenjem Sina, unatoč neizmjernoj težini trenutka. Iza ovog grčkog prijevoda stoji aramejski izraz 'Abba' (tata, oče).
Neka mimoiđe (grč. παρελθάτω, parelthatō): Imperativ aorista glagola 'parerchomai' (proći, mimoići). Izražava Isusovu istinsku ljudsku narav koja prirodno i bezgrešno uzmiče pred strahovitom patnjom i smrću, ali zahtjev ostaje potpuno podređen uvjetu 'ako je moguće'.
Čaša (grč. ποτήριον, potērion): Imenica srednjeg roda. Dubok starozavjetni teološki pojam. U proročkoj literaturi (npr. Iz 51,17; Jer 25,15) čaša je često metafora za sud i Božji gnjev nad grijehom. Isus ovdje govori o preuzimanju te čaše Božje osude umjesto grešnog čovječanstva.
Hoću / želim (grč. θέλω, thelō): Prezent aktivni indikativ. Glagol koji označava volju, želju ili namjeru. Suprotstavljajući svoju ljudsku volju ('kako ja hoću') volji Oca ('kako ti'), Isus očituje savršenu podložnost. To je čin vrhunske poslušnosti koji ispravlja neposlušnost Adama i otvara put spasenju.
Ovaj stih (Matej 26,39) predstavlja vrhunac Isusove agonije u Getsemanskom vrtu i donosi srž kristološkog razumijevanja Njegove dvostruke naravi. Kroz Njegove riječi jasno se očituje prava ljudska narav koja osjeća stvarni strah i tjeskobu pred bolom i Božjim gnjevom, no ta ljudskost u nijednom trenutku ne pada u pobunu, ostajući savršeno ujedinjena s božanskom svrhom.
Središnja poruka stiha je savršena poslušnost i podvrgavanje božanskoj volji iz duboke ljubavi. Fraza 'ipak ne kako ja hoću, nego kako ti' nije molitva pasivne rezignacije, već aktivno, slobodno i pobjedonosno prihvaćanje žrtve križa, kojim Isus dovršava Božji plan otkupljenja čovječanstva.