I uzevši sa Sobom Petra i dvojicu sinova Zebedejevih, poče se žalostiti i tjeskobiti.
I uzevši sa Sobom Petra i dvojicu sinova Zebedejevih, poče se žalostiti i tjeskobiti.
Tada im kaže: "Prežalosna je duša Moja sve do smrti; ostanite ovdje i bdijte sa Mnom."
I otišavši malo naprijed, pade na Svoje lice moleći se i govoreći: "Oče Moj, ako je moguće, neka Me mimoiđe ova čaša; ipak, ne kako Ja hoću, nego kako Ti."
I dolazi k učenicima te ih nalazi gdje spavaju, pa kaže Petru: "Zar tako niste mogli jedan sat bdjeti sa Mnom?
Bdijte i molite da ne uđete u napast. Duh je doduše voljan, ali je tijelo slabo."
I otišavši malo naprijed, pade na Svoje lice moleći se i govoreći: "Oče Moj, ako je moguće, neka Me mimoiđe ova čaša; ipak, ne kako Ja hoću, nego kako Ti."
I otišavši malo pade na lice svoje moleći se i govoreći: oče moj! ako je moguće da me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.
Καὶ προελθὼν μικρὸν ἔπεσεν ἐπὶ πρόσωπον αὐτοῦ προσευχόμενος καὶ λέγων· πάτερ μου, εἰ δυνατόν ἐστιν, παρελθάτω ἀπ᾽ ἐμοῦ τὸ ποτήριον τοῦτο· πλὴν οὐχ ὡς ἐγὼ θέλω ἀλλ᾽ ὡς σύ.
Kai proelthōn mikron epesen epi prosōpon autou proseuchomenos kai legōn pater mou ei dunaton estin parelthatō ap᾽ emou to potērion touto plēn ouch hōs egō thelō all᾽ hōs su
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I otišavši-naprijed malo pao-je na lice njegovo moleći-se i govoreći: Oče moj, ako moguće jest, neka-mimoiđe od mene ta čaša ova; ipak ne kako ja hoću nego kako ti."
1. otišavši-naprijed malo Izvornik: προελθὼν μικρὸν [proelthōn mikron] Gramatika: Particip aorista u aktivu, nominativ jednine muškog roda, uz akuzativ mjere/prostora 'mikron' (malo). Radnja participa prethodi glavnom glagolu 'pao je'. Značenje: Premda je tražio blizinu trojice učenika, u samu dubinu molitvenog suočenja s Ocem i čašom gnjeva Isus mora kročiti potpuno sam.
2. pao-je na lice njegovo Izvornik: ἔπεσεν ἐπὶ πρόσωπον αὐτοῦ [epesen epi prosōpon autou] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa, aktiv, 3. lice jednine, s prijedložnim izrazom u akuzativu smjera. Značenje: U židovskoj se tradiciji obično molilo stojeći, dok padanje ničice, licem do zemlje, označava krajnju poniznost, strahopoštovanje, slomljenost i potpuno predanje pred Božjim veličanstvom.
3. Oče moj Izvornik: πάτερ μου [pater mou] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda s posvojnom zamjenicom u genitivu. Značenje: Grčki izraz ovdje prenosi aramejsko 'Abba' (usp. Mk 14,36). I u trenutku kada se suočava s Božjim sudom nad grijehom svijeta, Isus se obraća Bogu s potpunim sinovskim povjerenjem i prisnošću.
4. ako moguće jest Izvornik: εἰ δυνατόν ἐστιν [ei dunaton estin] Gramatika: Pogodbena rečenica prvog razreda s veznikom 'ei' i indikativom prezenta. U grčkoj gramatici taj oblik pretpostavlja stvarnost uvjeta radi argumenta, stavljajući pitanje u okvir Očeva nauma. Značenje: Ne izražava sumnju u Božju svemoć (usp. Mk 14,36: 'Sve je tebi moguće'), nego pita postoji li u Božjem spasenjskom planu ikakav drugi način da se ostvari otkupljenje čovječanstva bez prolaska kroz ovu muku.
5. neka-mimoiđe Izvornik: παρελθάτω [parelthatō] Gramatika: Imperativ aorista u aktivu, 3. lice jednine. U molitvi imperativ aorista izražava usrdnu, hitnu molbu za konkretno djelo. Značenje: Složeni glagol 'parerchomai' (proći pored, mimoići) traži da čaša prođe mimo Njega a da je ne mora ispiti.
6. ta čaša ova Izvornik: τὸ ποτήριον τοῦτο [to potērion touto] Gramatika: Imenica u nominativu jednine srednjeg roda s određenim članom i pokaznom zamjenicom. Značenje: U Starom zavjetu 'čaša' je česta proročka slika za Božji pravedni gnjev i sud nad grijehom koji grešnici moraju ispiti (npr. Ps 75,9; Iz 51,17; Jr 25,15). Isus ne uzmiče samo pred fizičkom smrću, nego pred duhovnim užasom preuzimanja Božjeg suda za grijehe svijeta na sebe.
7. ipak ne kako ja hoću nego kako ti Izvornik: πλὴν οὐχ ὡς ἐγὼ θέλω ἀλλ᾽ ὡς σύ [plēn ouch hōs egō thelō all᾽ hōs su] Gramatika: Snažni suprotni veznici 'plēn' (ipak, međutim) i 'alla' (nego, već), uz naglašene osobne zamjenice u nominativu 'egō' (ja) i 'su' (ti) koje u grčkom nisu nužne uz glagol, pa njihova prisutnost stvara oštar kontrast dviju volja. Značenje: Vrhunac getsemanske borbe: Isusova prava ljudska volja, koja prirodno uzmiče pred smrću i odvojenošću od Boga, slobodno se i potpuno podlaže Očevoj spasenjskoj volji, čime novi Adam svojom poslušnošću ispravlja neposlušnost prvog Adama u edenskom vrtu.
Ovaj stih (Matej 26,39) predstavlja vrhunac Isusove agonije u Getsemanskom vrtu i donosi srž kristološkog razumijevanja Njegove dvostruke naravi. Kroz Njegove riječi jasno se očituje prava ljudska narav koja osjeća stvarni strah i tjeskobu pred bolom i Božjim gnjevom, no ta ljudskost u nijednom trenutku ne pada u pobunu, ostajući savršeno ujedinjena s božanskom svrhom.
Središnja poruka stiha je savršena poslušnost i podvrgavanje božanskoj volji iz duboke ljubavi. Fraza 'ipak ne kako ja hoću, nego kako ti' nije molitva pasivne rezignacije, već aktivno, slobodno i pobjedonosno prihvaćanje žrtve križa, kojim Isus dovršava Božji plan otkupljenja čovječanstva.