Kaže Mu Petar: "Čak i ako mi bude trebalo s Tobom umrijeti, nipošto Te neću zanijekati." Jednako rekoše i svi učenici.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Kaže Mu Petar: "Čak i ako mi bude trebalo s Tobom umrijeti, nipošto Te neću zanijekati." Jednako rekoše i svi učenici.
Tada dolazi s njima Isus u mjesto zvano Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok Ja odem onamo i pomolim se."
I uzevši sa Sobom Petra i dvojicu sinova Zebedejevih, poče se žalostiti i tjeskobiti.
Tada im kaže: "Prežalosna je duša Moja sve do smrti; ostanite ovdje i bdijte sa Mnom."
I otišavši malo naprijed, pade na Svoje lice moleći se i govoreći: "Oče Moj, ako je moguće, neka Me mimoiđe ova čaša; ipak, ne kako Ja hoću, nego kako Ti."
I uzevši sa Sobom Petra i dvojicu sinova Zebedejevih, poče se žalostiti i tjeskobiti.
I uzevši Petra i oba sina Zavedejeva zabrinu se i poče tužiti.
Καὶ παραλαβὼν τὸν Πέτρον καὶ τοὺς δύο υἱοὺς Ζεβεδαίου ἤρξατο λυπεῖσθαι καὶ ἀδημονεῖν.¶
Kai paralabōn ton Petron kai tous duo huious Zebedaiou ērxato lupeisthai kai adēmonein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I uzevši-k-sebi tog Petra i tu dvojicu sinova Zebedejevih počeo-je žalostiti-se i tjeskobiti-se."
1. uzevši-k-sebi Izvornik: παραλαβὼν [paralabōn] Gramatika: Particip aorista u aktivu, nominativ jednine muškog roda. Označava dovršenu radnju koja neposredno prethodi radnji glavnog glagola 'počeo je'. Značenje: Složeni glagol od prijedloga 'para' (uz, pored) i 'lambanō' (uzeti) znači uzeti k sebi u blizinu kao pratitelje. Isus izdvaja trojicu najbliskijih učenika (Petra, Jakova i Ivana), iste one koji su svjedočili Njegovu preobraženju na gori, da sada budu svjedoci Njegova najdubljeg poniženja i nutarnje borbe.
2. počeo-je Izvornik: ἤρξατο [ērxato] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa, medij (deponentni oblik), 3. lice jednine. Označava točan početak novog stanja ili ulazak u novu fazu. Značenje: Naglašava prijelomni trenutak u kojem na Isusa iznenada svom silinom pada teret predstojeće muke. Ono što je dotad najavljivao učenicima sada postaje neposredna duhovna i duševna stvarnost.
3. žalostiti-se Izvornik: λυπεῖσθαι [lupeisthai] Gramatika: Infinitiv prezenta u pasivu, ovisan o glagolu 'počeo je'. Prezent izražava trajno stanje žalosti koje se upravo razvija i traje. Značenje: Označava duboku nutarnju bol, tugu i patnju koja pogađa cijelu osobu. Pokazuje istinitost Isusova čovještva: On ne ide u smrt hladno i ravnodušno poput stoika, nego istinski trpi u duši.
4. tjeskobiti-se Izvornik: ἀδημονεῖν [adēmonein] Gramatika: Infinitiv prezenta u aktivu, povezan s prethodnim infinitivom u izraz trajnog duševnog stanja. Značenje: Vrlo snažna i rijetka riječ (prema nekim tumačenjima povezana s 'a-dēmos', biti izvan svoga doma, tuđinac, izgubljen). Označava krajnju duševnu tjeskobu, nemir, potresenost i osjećaj mučne ostavljenosti pred zastrašujućom stvarnošću grijeha i suda. Imena: - Petar [Πέτρος (aram. כֵּיפָא) / Petros (aram. Kefa)] (osoba) Znači: Stijena, kamen Tvorba: Grčka riječ 'petros' znači kamen ili gromada stijene, a prevodi aramejsku riječ 'Kefa' istoga značenja. Tekst objašnjava: U Mt 16,18 Isus mu kaže: 'Ti si Petar (Petros), i na ovoj stijeni (petra) sagradit ću Crkvu svoju.' Promjena imena: Izvorno ime mu je bilo Šimun (grč. Simōn, od heb. Šim'on - 'Onaj koji čuje / Bog je uslišao'), a Isus mu daje novo ime Kefa (Petar) kao znak njegove službe u Crkvi.
- Zebedej [Ζεβεδαῖος (heb. זְבַדְיָה) / Zebedaios (heb. Zevadja)] (osoba) Znači: Jahve je darovao / Jahvin dar Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Zevadja (ili Zevadjahu), složenog od glagolskog korijena 'zavad' (darovati, obdariti) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jah' (Jahve).
Ovaj stih (Matej 26:37) duboko zarezuje u Kristovu ljudsku prirodu i donosi nevjerojatno snažan prikaz Njegove ranjivosti u Getsemanskom vrtu. Suočen s nadolazećom mukom i nošenjem grijeha cijelog svijeta, Isus doživljava neizmjernu tugu i tjeskobu, zbog čega mu je ljudski potrebna utjeha i prisutnost Njegovih najbližih učenika.
Teološki gledano, ovaj trenutak neosporno potvrđuje Njegovo potpuno utjelovljenje; Isus nije bio imun na strah i tešku duševnu bol. Njegova hrabra borba s osjećajima duboke tuge (lypeisthai) i užasavajućeg nemira (adēmonein) pokazuje punu težinu žrtve koju je svjesno i dobrovoljno podnio iz neizmjerne ljubavi prema čovječanstvu. Upravo to proživljavanje potpune ljudske slabosti Njegovu poslušnost Očevoj volji čini još uzvišenijom.