I otišavši malo naprijed, pade na Svoje lice moleći se i govoreći: "Oče Moj, ako je moguće, neka Me mimoiđe ova čaša; ipak, ne kako Ja hoću, nego kako Ti."
I dolazi k učenicima te ih nalazi gdje spavaju, pa kaže Petru: "Zar tako niste mogli jedan sat bdjeti sa Mnom?
Bdijte i molite da ne uđete u napast. Duh je doduše voljan, ali je tijelo slabo."
Ponovno, po drugi put, otišavši pomoli se govoreći: "Oče Moj, ako ovo ne može mimoići a da ga ne pijem, neka bude Volja Tvoja."
I došavši ponovno, nađe ih gdje spavaju, jer im oči bijahu otežale.
Bdijte i molite da ne uđete u napast. Duh je doduše voljan, ali je tijelo slabo."
Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan, ali je tijelo slabo.
γρηγορεῖτε καὶ προσεύχεσθε ἵνα μὴ εἰσέλθητε εἰς πειρασμόν. τὸ μὲν πνεῦμα πρόθυμον ἡ δὲ σὰρξ ἀσθενής.¶
grēgoreite kai proseuchesthe ina mē eiselthēte eis peirasmon to men pneuma prothumon hē de sarx asthenēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bdijte i molite da ne uđete u napast. Taj uistinu duh voljan ta pak put slaba."
1. Bdijte i molite Izvornik: γρηγορεῖτε καὶ προσεύχεσθε [grēgoreite kai proseuchesthe] Gramatika: Oba su glagola u imperativu prezenta, 2. lice množine (prvi u aktivu, drugi u mediju/pasivu). Prezent u zapovjednom načinu označava trajnu, neprekidnu radnju i stav: 'stalno bdijte i ustrajno molite'. Značenje: Fizička budnost ovdje prerasta u duhovnu budnost pred nadolazećom krizom. Molitva je izraz trajne ovisnosti o Bogu, jedini način na koji učenici mogu ostati budni u času kušnje.
2. da ne uđete u napast Izvornik: ἵνα μὴ εἰσέλθητε εἰς πειρασμόν [hina mē eiselthēte eis peirasmon] Gramatika: Veznik namjere ἵνα s negacijom μὴ i glagolom u konjunktivu drugog aorista (2. lice množine), iza kojeg slijedi prijedlog εἰς s akuzativom jednine. Aorist označava sam trenutak upadanja ili ulaska u stanje kušnje. Značenje: Riječ πειρασμός označava kušnju ili napast koja ispituje vjernost, ovdje konkretno sablazan Isusova uhićenja i muke. 'Ući u napast' znači dopustiti da kušnja nadvlada čovjeka te ga odvede u otpad i zatajenje.
3. Taj uistinu duh voljan Izvornik: τὸ μὲν πνεῦμα πρόθυμον [to men pneuma prothumon] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom i pridjevom (kopula 'jest' se u grčkom podrazumijeva). Čestica μὲν stoji u korelaciji s kasnijim δὲ ('s jedne strane... s druge strane'), čime se gradi snažna antiteza. Značenje: Pridjev πρόθυμον (doslovno 'naprijed usmjerenog duha/srca') opisuje iskrenu unutarnju spremnost, gorljivost i dobru namjeru učenika koji su netom prije obećali da će s Isusom i u smrt.
4. ta pak put slaba Izvornik: ἡ δὲ σὰρξ ἀσθενής [hē de sarx asthenēs] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom i pridjevom ἀσθενής (od α- privativnog i σθένος, snaga – doslovno 'bez snage'). Čestica δὲ uvodi suprotnu stvarnost koja ograničava prethodnu tvrdnju. Značenje: Pojam σὰρξ (put, tijelo) ovdje ne označava grešnost u moralnom smislu, nego cjelokupnu ljudsku narav u njezinoj krhkosti, smrtnosti i podložnosti strahu. Bez Božje pomoći koju donosi molitva, ljudska slabost ne može iznijeti ono što duh želi.
Ovaj stih (zabilježen u Mateju 26:41 i Marku 14:38) snažno sažima temeljnu napetost kršćanskog života: stalni unutarnji sukob između obnovljenih duhovnih težnji i ograničenja pale ljudske naravi. Isus u Getsemaniju upozorava svoje učenike da same dobre namjere nisu dovoljne da ih sačuvaju od pada u trenucima duhovne krize.
Upravo zbog te urođene ljudske slabosti, Isus daje jasan praktičan nalog: 'bdijte i molite'. Bdijenje predstavlja ljudsku odgovornost i aktivan oprez, dok molitva predstavlja priznavanje vlastite nemoći i traženje nadnaravne Božje snage. Samo se kombinacijom te budnosti i ovisnosti o Bogu iskušenje može uspješno nadvladati.