Tad im Isus reče: Ove iste noći, vi ćete svi pasti zbog Mene. Pisano je, naime: Ja ću udariti pastira i ovce iz stada bit će raspršene.
Tad im Isus reče: Ove iste noći, vi ćete svi pasti zbog Mene. Pisano je, naime: Ja ću udariti pastira i ovce iz stada bit će raspršene.
Ali, kad uskrsnem, Ja ću ispred vas ići u Galileju.
Uzimajući riječ, Petar Mu reče: "Čak i ako svi padnu zbog Tebe, ja neću pasti nikada."
Isus mu reče: "Uistinu, Ja ti ovo kažem, ove iste noći, prije no što pijetao zapjeva, ti ćeš Me tri puta zanijekati."
Petar Mu reče: "Čak i ako trebam umrijeti s Tobom, ne, ja Te neću zanijekati." I svi učenici rekoše tako.
Uzimajući riječ, Petar Mu reče: "Čak i ako svi padnu zbog Tebe, ja neću pasti nikada."
A Petar reče mu: ako se i svi sablazne o tebe ja se neću nikad sablazniti.
Ἀποκριθεὶς δὲ ὁ Πέτρος εἶπεν αὐτῷ· εἰ καὶ πάντες σκανδαλισθήσονται ἐν σοί, ἐγὼ δὲ οὐδέποτε σκανδαλισθήσομαι.¶
Apokritheis de ho Petros eipen autō ei kai pantes skandalisthēsontai en soi egō de oudepote skandalisthēsomai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovarajući pak Petar reče njemu: Ako svi će se sablazniti u tebi, ja nikada ću se sablazniti."
Odgovarajući (hrv.) / ἀποκριθεὶς (grč.) / apokritheis: Particip aorista pasivnog (s aktivnim značenjem). Ukazuje na Petrovu brzu i izravnu reakciju na Isusovo proročanstvo. pak (hrv.) / δὲ (grč.) / de: Veznik koji označava nastavak ili blagu suprotnost. Uvodi Petrov odgovor. Petar (hrv.) / Πέτρος (grč.) / Petros: Ime koje znači "stijena" ili "kamen". Teološki je značajno i ironično jer ovdje ta "stijena" pokazuje znakove goleme ljudske slabosti u svojoj samouvjerenosti. reče (hrv.) / εἶπεν (grč.) / eipen: Glagol u aoristu, ukazuje na konkretan, dovršen čin govora u prošlosti. njemu (hrv.) / αὐτῷ (grč.) / autō: Osobna zamjenica u dativu, odnosi se izravno na Isusa. Ako (hrv.) / Εἰ (grč.) / Ei: Uvjetni veznik. Ovdje tvori pogodbeni rečenični niz prve vrste koji, retorike radi, pretpostavlja istinitost uvjeta (čak i ako se zaista svi ostali sablazne). svi (hrv.) / πάντες (grč.) / pantes: Pridjev koji naglašava Petrovu oholost. On se jasno izdvaja i postavlja iznad svih ostalih učenika. će se sablazniti (hrv.) / σκανδαλισθήσονται (grč.) / skandalisthēsontai: Futur pasivni. Dolazi od imenice "skandalon" (kamen spoticanja, zamka). Teološki označava posrtanje u vjeri, gubitak povjerenja i otpadništvo uslijed teške kušnje kojoj će Isus biti izložen. u (hrv.) / ἐν (grč.) / en: Prijedlog koji s dativom označava mjesto ili sredstvo. tebi (hrv.) / σοί (grč.) / soi: Osobna zamjenica u dativu. Isusova patnja postat će sam razlog za spoticanje učenika. ja (hrv.) / ἐγὼ (grč.) / egō: Osobna zamjenica prvog lica, ovdje izrazito naglašena. U grčkom jeziku osobne zamjenice se uz glagole obično izostavljaju osim kada se želi staviti snažan naglasak. Petar egocentrično ističe sebe u potpunom kontrastu s ostalima. nikada (hrv.) / οὐδέποτε (grč.) / oudepote: Vrlo snažan prilog za negaciju vremena. Pokazuje apsolutnu i nepromišljenu sigurnost u vlastitu nepokolebljivost. ću se sablazniti (hrv.) / σκανδαλισθήσομαι (grč.) / skandalisthēsomai: Ponovljen glagol u prvom licu jednine futura pasivnog. Petar kategorički i slijepo odbija mogućnost vlastitog pada.
Ovaj stih (Matej 26,33) savršeno ilustrira opasnost duhovnog ponosa i potpunog oslanjanja na vlastitu ljudsku snagu. Petar pokazuje iskrenu i goruću privrženost Isusu, ali istovremeno otkriva duboko nepoznavanje vlastite slabosti. Njegova potreba da se uzdigne iznad ostalih učenika izjavom da on, za razliku od njih, nikada neće posrnuti, izravno prethodi njegovom najbolnijem padu i skorašnjem trostrukom zatajenju Učitelja.
Teološka poruka ovog teksta snažno naglašava da prava vjernost ne proizlazi iz ljudske samouvjerenosti, arogancije ili pukih entuzijastičnih osjećaja, već isključivo iz poniznosti i ovisnosti o Božjoj milosti. Petrovo iskustvo služi kao trajno upozorenje svim vjernicima ('tko misli da stoji, neka pazi da ne padne'), te ukazuje na to da se istinska, zrela vjera često rađa tek nakon bolnog suočavanja s vlastitom slabošću i nemoći.