Tada im kaže Isus: "Svi ćete se vi sablazniti o Mene u ovoj noći; ta napisano je: 'Udarit ću pastira, i raspršit će se ovce stada.'
Ali nakon što budem uskrišen, ići ću pred vama u Galileju."
A Petar odgovori i reče Mu: "Ako se i svi sablazne o Tebe, ja se nikada neću sablazniti."
Reče mu Isus: "Zaista, kažem ti da ćeš Me u ovoj noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput zanijekati."
Kaže Mu Petar: "Čak i ako mi bude trebalo s Tobom umrijeti, nipošto Te neću zanijekati." Jednako rekoše i svi učenici.
A Petar odgovori i reče Mu: "Ako se i svi sablazne o Tebe, ja se nikada neću sablazniti."
A Petar reče mu: ako se i svi sablazne o tebe ja se neću nikad sablazniti.
Ἀποκριθεὶς δὲ ὁ Πέτρος εἶπεν αὐτῷ· εἰ καὶ πάντες σκανδαλισθήσονται ἐν σοί, ἐγὼ δὲ οὐδέποτε σκανδαλισθήσομαι.¶
Apokritheis de ho Petros eipen autō ei kai pantes skandalisthēsontai en soi egō de oudepote skandalisthēsomai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovorivši pak <taj> Petar reče Njemu: "Ako svi sablaznit će se u Tebi, ja nikada sablaznit ću se.""
1. Odgovorivši pak Izvornik: Ἀποκριθεὶς δὲ [Apokritheis de] Gramatika: Particip aorista pasivnog (s medijskim, povratnim značenjem) u nominativu jednine muškog roda, praćen veznikom koji označava prijelaz ili blagu suprotnost. Particip prethodi glavnom glagolu 'reče' i tvori tipični semitski idiom svečanog uvođenja u govor. Značenje: Ovaj izraz ne označava samo običan odgovor na pitanje, nego svečanu reakciju na Isusovo dramatično proročanstvo o rasipanju stada. Veznik 'pak' (de) naglašava Petrov istup nasuprot najavi općeg pada.
2. reče Njemu Izvornik: εἶπεν αὐτῷ [eipen autō] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, koji izriče jednokratnu i cjelovitu radnju, uz osobnu zamjenicu u dativu jednine. Značenje: Izriče izravno i odlučno obraćanje Isusu, kojim Petar izdvaja sebe iz skupine ostalih učenika.
3. Ako svi sablaznit će se Izvornik: εἰ πάντες σκανδαλισθήσονται [ei pantes skandalisthēsontai] Gramatika: Pogodbeni veznik uz glagol u futuru pasivnom, 3. lice množine, te pridjev u nominativu množine. Ovakva pogodbena rečenica s indikativom futura izražava realnu mogućnost koju govornik uzima kao pretpostavku. Značenje: Glagol potječe od imenice 'skandalon' (okidač na zamci ili kamen spoticanja). U pasivu označava stanje onoga tko biva uhvaćen u zamku ili naveden na duhovni pad i otpad od vjere. Petar dopušta mogućnost da svi drugi učenici pokleknu.
4. u Tebi Izvornik: ἐν σοί [en soi] Gramatika: Prijedlog s osobnom zamjenicom 2. lica jednine u dativu. Dativ ovdje označava sferu ili uzrok spoticanja. Značenje: Pokazuje da sam Isus – Njegovo poniženje, uhićenje i križ – postaje 'kamen spoticanja' za učenike čija su mesijanska očekivanja bila drukčija.
5. ja nikada sablaznit ću se Izvornik: ἐγὼ οὐδέποτε σκανδαλισθήσομαι [egō oudepote skandalisthēsomai] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica 1. lica jednine u nominativu, praćena snažnim niječnim prilogom vremena i glagolom u futuru pasivnom, 1. lice jednine. Budući da grčki glagol već sadrži lice, dodavanje zamjenice 'ja' nosi izniman naglasak. Značenje: Petar postavlja oštru suprotnost između 'svih' i 'sebe' (pantes – egō). Njegovo samopouzdanje oslanja se na ljudsku snagu i odanost, ne sluteći vlastitu slabost u času kušnje. Imena: - Petar [Πέτρος (aram. כֵּיפָא Kefa) / Petros] (osoba) Znači: Stijena, kamen, klisura Tvorba: Grčka imenica muškog roda 'petros' označava kamen ili stijenu, a u Novom zavjetu služi kao izravan prijevod aramejskog nadimka Kefa. Tekst objašnjava: Sam tekst Evanđelja po Mateju (16,18) povezuje ovo ime s riječju 'stijena' (petra) na kojoj će Isus sagraditi svoju Crkvu. Promjena imena: Izvorno ime mu je bilo Šimun (heb. Šim'on - 'onaj koji sluša'), a Isus mu daje novo ime Kefa (Petar) kao prorokovani znak njegove buduće čvrstoće i službe u zajednici, što u ovom stihu stoji u ironičnom kontrastu s njegovom bliskom slabošću.
Ovaj stih (Matej 26,33) savršeno ilustrira opasnost duhovnog ponosa i potpunog oslanjanja na vlastitu ljudsku snagu. Petar pokazuje iskrenu i goruću privrženost Isusu, ali istovremeno otkriva duboko nepoznavanje vlastite slabosti. Njegova potreba da se uzdigne iznad ostalih učenika izjavom da on, za razliku od njih, nikada neće posrnuti, izravno prethodi njegovom najbolnijem padu i skorašnjem trostrukom zatajenju Učitelja.
Teološka poruka ovog teksta snažno naglašava da prava vjernost ne proizlazi iz ljudske samouvjerenosti, arogancije ili pukih entuzijastičnih osjećaja, već isključivo iz poniznosti i ovisnosti o Božjoj milosti. Petrovo iskustvo služi kao trajno upozorenje svim vjernicima ('tko misli da stoji, neka pazi da ne padne'), te ukazuje na to da se istinska, zrela vjera često rađa tek nakon bolnog suočavanja s vlastitom slabošću i nemoći.