Dok su oni jeli, On reče: "Uistinu, Ja vam to kažem, jedan od vas izručit će Me."
Dok su oni jeli, On reče: "Uistinu, Ja vam to kažem, jedan od vas izručit će Me."
Duboko ožalošćeni, oni počeše, svaki, govoriti Mu: "Gospodine, jesam li to ja?"
U odgovor, On reče: "Umakao je ruku sa Mnom u zdjelu, onaj koji će Me izručiti."
Sin Čovječji odlazi prema onome što je bilo već pisano o Njemu; ali nesretan je čovjek po kojem je Sin Čovječji izručen! Bilo bi bolje za njega da nije ni bio rođen, taj čovjek tamo!
Juda, koji Ga izruči, uze riječ i reče: "Jesam li to ja, Učitelju?" On mu odgovori: "To si ti rekao!"
U odgovor, On reče: "Umakao je ruku sa Mnom u zdjelu, onaj koji će Me izručiti."
A on odgovarajući reče: koji umoči sa mnom ruku u zdjelu onaj će me izdati.
Ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν· ὁ ἐμβάψας μετ᾽ ἐμοῦ τὴν χεῖρα ἐν τῷ τρυβλίῳ, οὗτός με παραδώσει.
Ho de apokritheis eipen ho embapsas met᾽ emou tēn cheira en tō trubliō houtos me paradōsei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak odgovorivši reče: Onaj umočivši sa mnom tu ruku u toj zdjeli taj me će predati"
ὁ (ho) - 'On' / određeni član muškog roda u nominativu. S česticom δὲ koristi se u ulozi osobne zamjenice trećeg lica. δὲ (de) - 'pak' (ili 'a') / veznik koji označava nadovezivanje, blagi prijelaz ili suprotnost. ἀποκριθεὶς (apokritheis) - 'odgovorivši' / particip aorista pasivnog s aktivnim značenjem, od glagola ἀποκρίνομαι (apokrinomai - odgovaram). Aorist ukazuje na radnju koja prethodi glavnom glagolu. εἶπεν (eipen) - 'reče' / aorist, aktivni indikativ, treće lice jednine od glagola λέγω (lego - govoriti, reći). Ὁ (Ho) - 'Onaj' / određeni član koji u sprezi s participom ima supstantivirajuću funkciju (pretvara ga u imenicu: 'onaj koji'). ἐμβάψας (embapsas) - 'umočivši' / particip aorista aktivnog od glagola ἐμβάπτω (embapto - umočiti, zamočiti). Izražava dovršenu radnju dijeljenja obroka. μετʼ (met') - 'sa' / prijedlog μετά (meta) koji s genitivom izražava zajedništvo. Završno 'a' je elidirano zbog samoglasnika u idućoj riječi. ἐμοῦ (emou) - 'mnom' / genitiv osobne zamjenice prvog lica jednine ἐγώ (ego - ja). τὴν (ten) - 'tu' / određeni član u akuzativu ženskog roda. χεῖρα (cheira) - 'ruku' / akuzativ ženskog roda jednine imenice χείρ (cheir - ruka). ἐν (en) - 'u' / prijedlog mjesta koji se veže uz dativ. τῷ (to) - 'toj' / određeni član u dativu srednjeg roda jednine. τρυβλίῳ (tryblio) - 'zdjeli' / dativ srednjeg roda imenice τρύβλιον (tryblion - posuda, zdjela). Odnosi se na zajedničku posudu iz koje su sudionici obroka dijelili hranu. οὗτός (houtos) - 'taj' / pokazna zamjenica muškog roda jednine. Služi snažnom isticanju subjekta, sa značenjem 'baš taj', 'upravo taj isti'. με (me) - 'me' (mene) / enklitički oblik akuzativa osobne zamjenice prvog lica jednine. παραδώσει (paradosei) - 'će predati' / futur aktivni, indikativ od glagola παραδίδωμι (paradidomi - predati, izdati). Teološki duboka riječ koja u Evanđeljima tehnički označava čin izdaje, odnosno predaje Isusa na raspeće.
Ovaj stih (Matej 26,23) nosi golemu emocionalnu težinu i teološku dramatičnost. Isus njime pred apostolima jasno identificira svog izdajnika, ali naglasak nije stavljen na puko prokazivanje imena, već na gorku intimnu prirodu te izdaje. U kulturi drevnog Bliskog istoka, čin lomljenja kruha i umakanja ruku u istu zdjelu ('τρυβλίον') bio je najviši simbol bliskosti, povjerenja, prijateljstva i zavjeta mira.
Korištenjem pokazne zamjenice 'οὗτός' (upravo taj), Isus stvara oštar, tragičan kontrast: onaj koji vrši konačni čin izdaje ('παραδίδωμι') nije daleki i nepoznati neprijatelj, već osoba od iznimnog povjerenja s kojom dijeli isti obrok. Time se direktno ispunjava starozavjetno proročanstvo iz Psalma 41,10 ('Koji jeo je kruh moj, petu na me podiže'), dokazujući Isusovo sveznanje i potpuno, svjesno prihvaćanje Očeve volje unatoč ljudskoj izdaji i razočaranju.