A On odgovori i reče: "Onaj koji umoči sa Mnom ruku u zdjelu, taj će Me predati.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A On odgovori i reče: "Onaj koji umoči sa Mnom ruku u zdjelu, taj će Me predati.
Sin Čovječji doduše odlazi kako je napisano o Njemu, ali jao onomu čovjeku po kojem se Sin Čovječji predaje! Dobro bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek."
A Juda, koji Ga predavaše, odgovori i reče: "Da nisam ja, Rabi?" Kaže mu: "Ti reče."
A dok oni jedahu, uze Isus kruh, blagoslovi pa razlomi, dade učenicima i reče: "Uzmite, jedite; ovo je tijelo Moje."
I uzevši čašu te zahvalivši, dade im govoreći: "Pijte iz nje svi;
A Juda, koji Ga predavaše, odgovori i reče: "Da nisam ja, Rabi?" Kaže mu: "Ti reče."
A Juda, izdajnik njegov, odgovarajući reče: da nijesam ja, ravi? Reče mu: ti kaza.
ἀποκριθεὶς δὲ Ἰούδας ὁ παραδιδοὺς αὐτὸν εἶπεν· μήτι ἐγώ εἰμι, ῥαββί; λέγει αὐτῷ· σὺ εἶπας.¶
apokritheis de Ioudas ho paradidous auton eipen mēti egō eimi rhabbi legei autō su eipas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovorivši pak Juda koji predaje njega reče: Zar ja sam, Rabi? Govori njemu: Ti reče."
1. Odgovorivši pak Izvornik: ἀποκριθεὶς δὲ [apokritheis de] Gramatika: Particip aorista pasivnog u nominativu jednine muškog roda, praćen česticom koja označava blagi prijelaz ili suprotnost. Ovaj oblik je tipičan semitizam u novozavjetnom grčkom kojim se svečano uvodi novi govornik u dijalog. Značenje: Označava Judino uključivanje u razgovor nakon što su ostali učenici već pitali isto pitanje. Čestica 'pak' suptilno odvaja Judu od ostalih učenika i usmjerava pažnju na njegovu dvoličnost.
2. koji predaje njega Izvornik: ὁ παραδιδοὺς αὐτὸν [ho paradidous auton] Gramatika: Određeni član uz particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda te osobnu zamjenicu u akuzativu. Prezent ovdje označava radnju koja je već u tijeku, a član pretvara glagolski oblik u trajnu oznaku ili opis osobe ('onaj koji ga upravo izdaje'). Značenje: Glagol doslovno znači 'predati u ruke' ili 'izručiti'. Upotreba prezenta naglašava da Judina izdaja nije tek budući događaj, nego proces koji se već odvija u njegovu srcu i dogovorima s glavarima svećeničkim.
3. Zar ja sam Izvornik: μήτι ἐγώ εἰμι [mēti egō eimi] Gramatika: Upitna čestica koja u grčkom jeziku redovito uvodi pitanje na koje se očekuje negativan odgovor ('valjda nisam ja?'), uz naglašenu osobnu zamjenicu prvog lica jednine i prezent glagola 'biti'. Značenje: Juda koristi istu gramatičku formu kao i ostali učenici kako se ne bi razotkrio pred stolom. Dok je kod ostalih to izraz iskrene zebnje i nevjerice, u Judinim ustima ovo pitanje predstavlja vrhunac licemjerja jer on već zna odgovor.
4. Rabi Izvornik: ῥαββί [rhabbi] Gramatika: Imenica muškog roda u funkciji vokativa, grčka transliteracija hebrejskog i aramejskog počasnog naslova koji doslovno znači 'moj velikane' ili 'moj učitelju'. Značenje: Znakovito je da u Matejevu evanđelju ostali učenici u prethodnim stihovima Isusa oslovljavaju s 'Gospodine' (Kyrie), dok ga Juda jedini oslovljava samo s 'Rabi'. Time se na jezičnoj razini otkriva da Juda u Isusu vidi tek ljudskog učitelja, ali ne i božanskog Gospodina.
5. Ti reče Izvornik: σὺ εἶπας [su eipas] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica drugog lica jednine u nominativu uz glagol u aoristu aktivnom, 2. lice jednine. Budući da glagolski nastavak već sadrži lice, izričito navođenje zamjenice 'ti' stavlja snažan naglasak na sugovornika. Značenje: Ova rabinska formula predstavlja neizravnu potvrdu kojom se odgovornost za izgovorenu istinu vraća na samog pitatelja. Isus time daje Judi do znanja da prozire njegovu tajnu, ali ga ne razotkriva javno pred ostalim učenicima, ostavljajući mu prostor savjesti do samog kraja. Imena: - Juda [Ἰούδας (heb. יְהוּדָה Yehudah) / Ioudas] (osoba) Znači: Slavljen, hvaljen ili neka je Jahve hvaljen Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Yehudah, koje potječe od glagolskog korijena 'jadah' (hvaliti, slaviti, zahvaljivati) uz teoforski element.
Ovaj stih iz Mateja 26:25 predstavlja dramatičan sudar Judine laži i Isusove istine na Posljednjoj večeri. Judino obraćanje puno je licemjerja; on koristi distanciranu titulu 'rabbi' i retoričko pitanje očekujući da će Isus potvrditi njegovu nevinost. Međutim, Isus mu odgovara smirenom, ali prodornom tvrdnjom koja razotkriva izdaju, pokazujući time da ima potpunu kontrolu nad situacijom i da dragovoljno prihvaća put križa unatoč tome što ga predaje jedan od njegovih najbližih.