I veoma ožalošćeni, počeše Mu govoriti svaki pojedini: "Da nisam ja, Gospodine?"
I veoma ožalošćeni, počeše Mu govoriti svaki pojedini: "Da nisam ja, Gospodine?"
A On odgovori i reče: "Onaj koji umoči sa Mnom ruku u zdjelu, taj će Me predati.
Sin Čovječji doduše odlazi kako je napisano o Njemu, ali jao onomu čovjeku po kojem se Sin Čovječji predaje! Dobro bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek."
A Juda, koji Ga predavaše, odgovori i reče: "Da nisam ja, Rabi?" Kaže mu: "Ti reče."
A dok oni jedahu, uze Isus kruh, blagoslovi pa razlomi, dade učenicima i reče: "Uzmite, jedite; ovo je tijelo Moje."
Sin Čovječji doduše odlazi kako je napisano o Njemu, ali jao onomu čovjeku po kojem se Sin Čovječji predaje! Dobro bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek."
Sin čovječij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda sina čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije ni rodio onaj čovjek.
ὁ μὲν υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου ὑπάγει καθὼς γέγραπται περὶ αὐτοῦ, οὐαὶ δὲ τῷ ἀνθρώπῳ ἐκείνῳ δι᾽ οὗ ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου παραδίδοται· καλὸν ἦν αὐτῷ εἰ οὐκ ἐγεννήθη ὁ ἄνθρωπος ἐκεῖνος.
ho men huios tou anthrōpou hupagei kathōs gegraptai peri autou ouai de tō anthrōpō ekeinō di᾽ hou ho huios tou anthrōpou paradidotai kalon ēn autō ei ouk egennēthē ho anthrōpos ekeinos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj doduše Sin toga Čovjeka odlazi kao-što napisano-je o njemu, jao pak tomu čovjeku onomu kroz kojega taj Sin toga Čovjeka predaje-se; dobro bijaše njemu ako ne bi-rođen taj čovjek onaj."
1. Onaj doduše Sin toga Čovjeka Izvornik: ὁ μὲν υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho men huios tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u nominativu s određenim članom i atributnim genitivom jednine, povezana česticom 'men' koja najavljuje suprotnost s drugim dijelom rečenice (uvedenim česticom 'de' - 'pak/ali'). Značenje: Mesijanski naslov iz Knjige proroka Daniela (Dn 7,13) koji Isus koristi za samoga sebe, spajajući u njemu nebesku slavu suca svijeta i ponizni put patničkog Sluge Jahvina. Konstrukcija 'doduše... pak' postavlja u izravan odnos Božji suvereni plan i ljudsku moralnu odgovornost.
2. odlazi Izvornik: ὑπάγει [hupagei] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Prezent ovdje označava proces koji je već započeo i sigurno se kreće prema svom cilju. Značenje: Glagol doslovno znači 'povlačiti se' ili 'odlaziti svojim putem', a u evanđeljima se koristi kao eufemizam i teološki izraz za Isusovu smrt kao slobodan, poslušan odlazak k Ocu, a ne kao nasilan poraz.
3. napisano-je Izvornik: γέγραπται [gegraptai] Gramatika: Glagol u perfektu indikativa pasiva, 3. lice jednine. Perfekt u grčkom jeziku označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čiji rezultat trajno i nepromjenjivo vrijedi u sadašnjosti. Značenje: Standardna biblijska formula za navođenje Svetoga pisma; pasiv je tzv. božanski pasiv (Bog je onaj koji je to zapisao), čime se potvrđuje da Isusova muka i smrt stoje kao trajno zapisana i neopoziva Božja volja u Pismima.
4. jao pak tomu čovjeku onomu Izvornik: οὐαὶ δὲ τῷ ἀνθρώπῳ ἐκείνῳ [ouai de tō anthrōpō ekeinō] Gramatika: Usklik boli i prijetnje povezan suprotnom česticom 'de' ('pak/ali') te imenicom i pokaznom zamjenicom u dativu jednine muškog roda. Pokazna zamjenica 'onaj' postavljena iza imenice nosi težinu distance i ozbiljnosti. Značenje: Izraz 'jao' u proročkoj literaturi nije kletva niti želja za osvetom, nego bolni krik žalovanja i proročka objava strašnog suda koji čovjek sam na sebe navlači svojim činom.
5. kroz kojega... predaje-se Izvornik: δι᾽ οὗ ... παραδίδοται [di᾽ hou ... paradidotai] Gramatika: Prijedlog s odnosnom zamjenicom u genitivu jednine (označava posrednika ili sredstvo) uz glagol u prezentu indikativa pasiva, 3. lice jednine. Prezent pasiva ukazuje na to da je proces izdaje već u tijeku. Značenje: Činjenica da Sin Čovječji odlazi po Božjem planu zapisanom u Pismima nimalo ne umanjuje slobodnu volju i odgovornost čovjeka koji postaje sredstvo te izdaje; Božje predznanje ne prisiljava čovjeka na grijeh.
6. dobro bijaše njemu ako ne bi-rođen Izvornik: καλὸν ἦν αὐτῷ εἰ οὐκ ἐγεννήθη [kalon ēn autō ei ouk egennēthē] Gramatika: Pridjev u pozitivu srednjeg roda (u službi komparativa: 'bolje') s imperfektom glagola biti (bez čestice za irealnost, čime se naglašava objektivna izvjesnost tvrdnje) i pogodbenom rečenicom s aoristom indikativa pasiva ('bi rođen'). Značenje: Iako je život u biblijskom pogledu najveći Božji dar, težina svjesne izdaje Sina Božjega tolika je da bi nepostojanje za tog počinitelja bilo milosrdnije od suočavanja s posljedicama takvog čina.
Ovaj stih (Matej 26,24) maestralno sažima jedan od najvećih teoloških paradoksa kršćanske vjere: suživot apsolutnog Božjeg suvereniteta i potpune ljudske odgovornosti. S jedne strane, Isusov križ nije nesretni splet okolnosti, već On suvereno 'odlazi' točno onako kako 'je pisano', ispunjavajući vječni Božji plan spasenja.
S druge strane, činjenica da je Isusova smrt predodređena ne umanjuje krivnju onoga tko ga izdaje. Čovjek (Juda) snosi potpunu moralnu odgovornost za svoj slobodni, zli odabir, što kulminira strašnom izjavom da bi mu bilo bolje da se nikada nije rodio. Stih istovremeno ulijeva strahopoštovanje pred pravednim sudom, ali i utjehu jer povijest, pa i njeni najmračniji trenuci, leži čvrsto u Božjim rukama.