A kad nastade večer, bijaše za stolom s dvanaestoricom,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A kad nastade večer, bijaše za stolom s dvanaestoricom,
i dok oni jedahu, reče: "Zaista, kažem vam da će Me jedan od vas predati."
I veoma ožalošćeni, počeše Mu govoriti svaki pojedini: "Da nisam ja, Gospodine?"
A On odgovori i reče: "Onaj koji umoči sa Mnom ruku u zdjelu, taj će Me predati.
Sin Čovječji doduše odlazi kako je napisano o Njemu, ali jao onomu čovjeku po kojem se Sin Čovječji predaje! Dobro bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek."
I veoma ožalošćeni, počeše Mu govoriti svaki pojedini: "Da nisam ja, Gospodine?"
I zabrinuvši se vrlo počeše svaki govoriti mu: da nijesam ja, Gospode?
καὶ λυπούμενοι σφόδρα ἤρξαντο λέγειν αὐτῷ εἷς ἕκαστος αὐτῶν· μήτι ἐγώ εἰμι, κύριε;¶
kai lupoumenoi sphodra ērxanto legein autō heis hekastos autōn mēti egō eimi kurie
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I žalosteći-se veoma počeše govoriti njemu jedan svaki: zar ja sam, Gospodine?"
1. žalosteći-se veoma Izvornik: λυπούμενοι σφόδρα [lupoumenoi sphodra] Gramatika: Particip prezenta u pasivu (s medijalnim, povratnim značenjem unutarnjeg stanja), nominativ množine muškog roda, pojačan prilogom intenziteta. Prezent participa opisuje trajno duševno stanje koje prati i motivira njihovo pitanje. Značenje: Najava izdaje ne izaziva kod učenika uzajamno sumnjičenje ili gnjev, nego duboku unutarnju bol i potresenost. Prilog 'veoma' naglašava šok zbog spoznaje da je takav pad moguć unutar njihove zajednice.
2. počeše govoriti Izvornik: ἤρξαντο λέγειν [ērxanto legein] Gramatika: Glagol u aoristu medija, 3. lice množine indikativa, praćen infinitivom prezenta aktiva. Dok aorist označava sam trenutak pokretanja reakcije, infinitiv prezenta ukazuje na radnju koja se potom ponavlja od učenika do učenika. Značenje: Konstrukcija zorno prikazuje prizor u kojem nakon početnog šoka jedan po jedan učenik prekida tišinu, stvarajući niz pojedinačnih, tjeskobnih pitanja upućenih Učitelju.
3. jedan svaki Izvornik: εἷς ἕκαστος [heis hekastos] Gramatika: Spoj glavnog broja i distributivne zamjenice u nominativu jednine muškog roda, koji stoji u apoziciji prema subjektu u množini kako bi izdvojio svakog pojedinca. Značenje: Naglašava se da nijedan učenik nije ostao po strani: Isusova riječ pogađa savjest svakoga od njih osobno, tražeći individualno preispitivanje pred Njim.
4. zar ja sam Izvornik: μήτι ἐγώ εἰμι [mēti egō eimi] Gramatika: Upitna čestica s niječnim prizvukom uz naglašenu osobnu zamjenicu u nominativu jednine i glagol biti u prezentu. U grčkom jeziku ovakva upitna čestica redovito uvodi pitanje na koje govornik očekuje i nada se niječnom odgovoru ('Nisam valjda ja?'). Značenje: Iako učenici očekuju niječan odgovor jer u sebi ne vide namjeru izdaje, samo postavljanje pitanja otkriva njihovu svjesnost o vlastitoj slabosti i povjerenje u to da Isus bolje poznaje njihova srca nego oni sami.
5. Gospodine Izvornik: κύριε [kurie] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda. Oblik izravnog obraćanja s izrazitim poštovanjem i priznavanjem autoriteta. Značenje: Učenici se Isusu obraćaju titulom 'Gospodine' (grč. Kyrios, što u grčkom prijevodu Staroga zavjeta stoji za Božje ime), dok će ga Juda nekoliko trenutaka kasnije (stih 25) osloviti samo s 'Učitelju' (Rabbi), čime tekst suptilno razlikuje vjernike od izdajnika.
Ovaj stih (Matej 26:22) snažno oslikava jedan od najpotresnijih trenutaka Posljednje večere. Nakon Isusove najave o nadolazećoj izdaji, apostoli ne reagiraju optuživanjem drugih, već padaju u duboku tugu i počinju preispitivati same sebe. Konstrukcija 'jedan svaki' ukazuje na potpunu individualizaciju krivnje i savjesti pred Učiteljem. Njihova reakcija pokazuje plemenitost njihove ljubavi, ali i duboku ljudsku nesigurnost u vlastitu pravednost.
Teološki gledano, pitanje 'Zar ja sam?' uvedeno česticom koja traži negativan odgovor, razotkriva dramu ljudskog srca: apostoli se očajnički nadaju da nisu oni izdajnici, ali ipak niču sumnje u vlastitu nepokolebljivost. Ovaj prizor uči nas istinskoj poniznosti pred Bogom. Nitko se pred Kristom, kojeg nazivaju 'Gospodine' i priznaju sveznajućim sucom, ne bi trebao osjećati nedodirljivim u pogledu grijeha, već je svatko pozvan na trajno samoispitivanje.