Početna

Matej 26,20 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

On reče: "Idite u grad kod tog i tog i recite mu: 'Učitelj kaže: Moje je vrijeme blizu; kod tebe Ja ću slaviti Pashu sa Svojim učenicima.'"

Učenici učiniše kako im Isus bijaše naredio i pripraviše Pashu.

Kad dođe večer, Isus bijaše za stolom s Dvanaestoricom.

Dok su oni jeli, On reče: "Uistinu, Ja vam to kažem, jedan od vas izručit će Me."

Duboko ožalošćeni, oni počeše, svaki, govoriti Mu: "Gospodine, jesam li to ja?"

Biblija

Kad dođe večer, Isus bijaše za stolom s Dvanaestoricom.

Daničić-Karadžić

A kad bi uveče, sjede za trpezu sa dvanaestoricom.

Original

Ὀψίας δὲ γενομένης ἀνέκειτο μετὰ τῶν δώδεκα μαθητῶν.

Izgovor

Opsias de genomenēs anekeito meta tōn dōdeka mathētōn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Večeri pak nastale ležao je sa tih dvanaest učenika"

Analiza

Večeri (izvornik: Ὀψίας, transliteracija: opsias): Gramatika: Genitiv jednine ženskog roda pridjeva ὄψιος. Teološko značenje: Označava kraj dana i početak novog prema židovskom vremenu (odmah nakon zalaska sunca). Ovdje najavljuje početak pashalne noći i Posljednje večere.

pak / a (izvornik: δὲ, transliteracija: de): Gramatika: Koordinativni veznik. Služi kao kopča u narativu koja označava prijelaz na novu scenu, uvodeći nastavak sudbonosnih događaja Isusove muke.

nastale (izvornik: γενομένης, transliteracija: genomenēs): Gramatika: Aorist particip deponentnog glagola γίνομαι (ginomai), u genitivu. Zajedno s 'Ὀψίας' tvori grčku konstrukciju genitiva apsolutnog ('Kad je pala večer'). Teološko značenje: Aorist naglašava dovršen početak ove presudne večeri u kojoj se prelama povijest spasenja.

ležao je (izvornik: ἀνέκειτο, transliteracija: anekeito): Gramatika: Imperfekt mediopasiva, 3. lice jednine glagola ἀνάκειμαι (anakeimai). Teološko značenje: Zavaljivanje za stolom bio je uobičajeni položaj slobodnih ljudi na svečanim gozbama (triclinium). Dok se prva Pasha u Egiptu jela žurno i stojeći sa štapom u ruci, Isus ovdje blaguje kao slobodan Gospodin, mirno uspostavljajući Novi savez.

sa (izvornik: μετὰ, transliteracija: meta): Gramatika: Prijedlog s genitivom. Teološko značenje: Izražava duboko osobno zajedništvo, blizinu i intimnost između Isusa i Njegovih učenika pred predstojeću patnju.

tih / onih (izvornik: τῶν, transliteracija: tōn): Gramatika: Određeni član u genitivu množine muškog roda. Usmjerava pažnju na točno određenu i zatvorenu grupu ljudi, specifično odabranu za ovaj trenutak.

dvanaest (izvornik: δώδεκα, transliteracija: dōdeka): Gramatika: Nesklonjivi broj. Teološko značenje: Predstavlja biblijsku puninu i izabranje, aludirajući izravno na dvanaest plemena drevnog Izraela. Ovime Isus identificira svoju malenu zajednicu kao jezgru novog naroda Božjeg.

učenika (izvornik: μαθητῶν, transliteracija: mathētōn): Gramatika: Genitiv množine imenice μαθητής (mathētēs). Teološko značenje: Označava sljedbenike koji uče i koji su predali svoj život Učitelju (Rabiju). Potresna je činjenica da Isus dijeli svoj najsvetiji trenutak i sakrament Novog saveza upravo s ljudima koji će Ga te iste noći napustiti, čime se naglašava bezuvjetnost Njegove milosti.

Zaključak

Ovaj redak (Matej 26,20) postavlja scenu za jedan od najvažnijih trenutaka kršćanske teologije – Posljednju večeru. Iako je jezik evanđelista jednostavan i deskriptivan, svaka riječ nosi specifičnu težinu nadolazećih događaja. Korištenje grčkog genitiva apsolutnog upečatljivo označava neumoljivi prijelaz u novu, sudbonosnu noć konačnog izbavljenja koja dovršava i ispunjava starozavjetnu Pashu.

Svojim opuštenim položajem za stolom ('ἀνέκειτο'), Isus demonstrira suverenu kontrolu nad onim što slijedi. Ne blaguje kao rob u strahu, već kao Gospodin u slobodi vlastitog sebedarja. Okupljanje isključivo 'Dvanaestorice' oko Njega potvrđuje osnivanje Crkve kao novog Izraela. Ovaj stih hvata sveti i intimni trenutak zajedništva punog ljubavi neposredno prije nadolazeće oluje izdaje, raspeća te, u konačnici, slave uskrsnuća.