I od tada tražaše dobru priliku da Ga preda.
I od tada tražaše dobru priliku da Ga preda.
U prvi pak dan Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu govoreći: "Gdje hoćeš da Ti pripremimo blagovati Pashu?"
A On reče: "Idite u grad k tomu i tomu pa mu recite: 'Učitelj govori: Vrijeme je Moje blizu, kod tebe slavim Pashu sa Svojim učenicima.'"
I učiniše učenici kako im naloži Isus te pripremiše Pashu.
A kad nastade večer, bijaše za stolom s dvanaestoricom,
A On reče: "Idite u grad k tomu i tomu pa mu recite: 'Učitelj govori: Vrijeme je Moje blizu, kod tebe slavim Pashu sa Svojim učenicima.'"
A on reče: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: učitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe ću da učinim pashu s učenicima svojijem.
Ὁ δὲ εἶπεν· ὑπάγετε εἰς τὴν πόλιν πρὸς τὸν δεῖνα καὶ εἴπατε αὐτῷ· ὁ διδάσκαλος λέγει· ὁ καιρός μου ἐγγύς ἐστιν, πρὸς σὲ ποιῶ τὸ πάσχα μετὰ τῶν μαθητῶν μου.
Ho de eipen hupagete eis tēn polin pros ton deina kai eipate autō ho didaskalos legei ho kairos mou engus estin pros se poiō to pascha meta tōn mathētōn mou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Taj pak reče: idite u taj grad k tom stanovitim i recite njemu: taj učitelj govori: to vrijeme moje blizu jest, k tebi činim tu Pashu s tim učenicima mojim."
1. idite ... i recite Izvornik: ὑπάγετε ... καὶ εἴπατε [hupagete ... kai eipate] Gramatika: Prvi glagol je u imperativu prezenta aktivnog (2. lice množine), što naglašava proces kretanja ('krenite i idite'), a drugi je u imperativu aorista aktivnog, što označava konkretnu, jednokratnu zapovijed da prenesu točnu poruku. Značenje: Razlika u glagolskom vidu precizno ocrtava nalog: učenici trebaju odmah krenuti na put prema gradu i ondje izvršiti jednokratni čin priopćavanja Učiteljevih riječi.
2. k tom stanovitim Izvornik: πρὸς τὸν δεῖνα [pros ton deina] Gramatika: Prijedlog πρός s akuzativom označava kretanje prema osobi. Riječ δεῖνα je neodređena zamjenica s određenim članom, jedini put upotrijebljena u Novom zavjetu, a prevodi se kao 'taj i taj' ili 'stanoviti čovjek'. Značenje: Neimenovanje domaćina vjerojatno je namjerna mjera opreza kako Juda Iškariotski ne bi unaprijed znao točnu lokaciju i ondje izdao Isusa prije nego što blaguju Pashu.
3. taj učitelj Izvornik: ὁ διδάσκαλος [ho didaskalos] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom koji ima funkciju isticanja poznatog autoriteta. Značenje: Činjenica da je dovoljno reći samo 'Učitelj' pokazuje da je taj jeruzalemski domaćin već bio Isusov učenik ili bliski podupiratelj koji je odmah prepoznao o kome je riječ.
4. to vrijeme moje Izvornik: ὁ καιρός μου [ho kairos mou] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Za razliku od riječi χρόνος (kronološko vrijeme), καιρός označava odlučujući, od Boga određeni trenutak. Značenje: Isus ovime najavljuje da je stigao vrhunac Njegova poslanja – čas Njegove muke, smrti i otkupiteljske žrtve, kojim upravlja Božja providnost, a ne ljudske zavjere.
5. činim tu Pashu Izvornik: ποιῶ τὸ πάσχα [poiō to pascha] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 1. lice jednine, uz akuzativ jednine. Prezent ovdje ima futursko (buduće) značenje, izražavajući čvrstu namjeru i sigurnost da će se radnja neposredno dogoditi. Značenje: Izraz 'činiti Pashu' je semitizam (odgovara hebrejskom 'asah pesah') koji u biblijskom grčkom znači 'slaviti, obdržavati ili blagovati Pashu'. Imena: - Pasha [πάσχα (aram. פַּסְחָא, heb. פֶּסַח) / pascha] (ostalo) Znači: prolazak mimo, pošteda Tvorba: Grčka transliteracija aramejskog oblika pasha, od hebrejskog pesah (korijen pasah - prijeći preko, mimoići, poštedjeti), u spomen na Božji prolazak mimo izraelskih kuća u Egiptu.
Ovaj stih (Matej 26:18) oslikava Isusovu suverenu kontrolu nad događajima koji neposredno prethode Njegovom raspeću. Njegove vrlo jasne i precizne upute pokazuju da On nije pasivna žrtva iznenadnih okolnosti, već utjelovljeni Bog koji svjesno, autoritativno i dragovoljno korača ususret ispunjenju Očevog plana. Isusovo naglašavanje vlastitog 'kairosa' daje do znanja da Njegova patnja nije slučajnost, već sveti, dugo iščekivani trenutak spasenja. Istodobno, Njegova inicijativa za pripremu pashalne večere sa svojim učenicima nosi presudno teološko značenje. Predstavljajući se kao 'Učitelj' koji određuje pravila, Isus označava prijelaz sa starozavjetnog sjećanja na izlazak iz ropstva u potpunu novozavjetnu stvarnost. On priprema pozornicu na kojoj će sam, kroz vlastitu žrtvu i krv, postati istinsko Pashalno Janje koje donosi konačno oslobođenje za cijeli svijet.