Početna

Matej 26,18 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Otada je on tražio povoljnu priliku da Ga izruči.

Prvog dana Beskvasnih kruhova, učenici dođoše reći Isusu: "Gdje hoćeš da Ti pripremimo objed Pashe?"

On reče: "Idite u grad kod tog i tog i recite mu: 'Učitelj kaže: Moje je vrijeme blizu; kod tebe Ja ću slaviti Pashu sa Svojim učenicima.'"

Učenici učiniše kako im Isus bijaše naredio i pripraviše Pashu.

Kad dođe večer, Isus bijaše za stolom s Dvanaestoricom.

Biblija

On reče: "Idite u grad kod tog i tog i recite mu: 'Učitelj kaže: Moje je vrijeme blizu; kod tebe Ja ću slaviti Pashu sa Svojim učenicima.'"

Daničić-Karadžić

A on reče: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: učitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe ću da učinim pashu s učenicima svojijem.

Original

Ὁ δὲ εἶπεν· ὑπάγετε εἰς τὴν πόλιν πρὸς τὸν δεῖνα καὶ εἴπατε αὐτῷ· ὁ διδάσκαλος λέγει· ὁ καιρός μου ἐγγύς ἐστιν, πρὸς σὲ ποιῶ τὸ πάσχα μετὰ τῶν μαθητῶν μου.

Izgovor

Ho de eipen hupagete eis tēn polin pros ton deina kai eipate autō ho didaskalos legei ho kairos mou engus estin pros se poiō to pascha meta tōn mathētōn mou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"On pak reče: Idite u taj grad k tome određenome i recite njemu: Taj učitelj kaže: To vrijeme moje blizu je; kod tebe činim tu Pashu s tim učenicima mojim."

Analiza

Reče - εἶπεν (eipen): Aorist aktivni indikativ od glagola λέγω (govoriti). Označava dovršenu radnju u prošlosti, naglašavajući konkretan i odlučan trenutak Isusove naredbe. Idite

Ὑπάγετε (hypagete)Prezent aktivni imperativ od ὑπάγω (ići, povući se). Dinamičan glagol koji označava kretanje, ali i poslušnost Isusovoj uputi. Imperativ ukazuje na neprikosnoveni autoritet pošiljatelja. Određenome (nekome) - δεῖνα (deina): Grčka zamjenica koja se koristi za označavanje određene osobe čije se ime namjerno ne spominje. To može ukazivati na prethodni, tajni dogovor između Isusa i te osobe (vjerojatno kako bi spriječio Judu da prerano oda lokaciju) ili pak naglašava Njegovo božansko sveznanje. Učitelj - διδάσκαλος (didaskalos): Odnosi se na Isusa. Ova titula, izgovorena kao prepoznatljiv znak, naglašava Njegov mesijanski i rabinski autoritet nad Njegovim sljedbenicima, dajući apsolutnu težinu Njegovom zahtjevu za prostorijom. Vrijeme - καιρός (kairos): Za razliku od riječi 'chronos' koja predstavlja prolazno, kronološko vrijeme, 'kairos' označava određeno, sudbonosno, od Boga zakazano vrijeme. U ovom kontekstu, Isus jasno ukazuje na eshatološko vrijeme svoje muke, smrti i proslavljenja koje se upravo ispunjava. Blizu je - ἐγγύς ἐστιν (engys estin): Prilog 'engys' ovdje označava vremensku blizinu. Ukazuje na soteriološku hitnost; Božji plan spasenja u tom trenutku nezaustavljivo dolazi do svog vrhunca. Činim (slavim) - ποιῶ (poiō): Prezent aktivni indikativ glagola koji znači 'činiti'. U Septuaginti (grčkom prijevodu Starog zavjeta) ovaj se glagol često koristi tehnički za 'održavanje' ili 'slavljenje' blagdana. Korištenje prezenta za neposrednu budućnost naglašava neizbježnost, autoritet i sigurnost Njegove namjere. Pashu - πάσχα (pascha): Transliteracija aramejskog 'pascha', što potječe od hebrejskog פֶּסַח (pesach). To je blagdan sjećanja na izbavljenje iz Egipta. Isus ovdje ne samo da dogovara slavlje, već priprema preoblikovanje značenja blagdana preuzimajući ulogu konačnog pashalnog Janjeta.

Zaključak

Ovaj stih (Matej 26:18) oslikava Isusovu suverenu kontrolu nad događajima koji neposredno prethode Njegovom raspeću. Njegove vrlo jasne i precizne upute pokazuju da On nije pasivna žrtva iznenadnih okolnosti, već utjelovljeni Bog koji svjesno, autoritativno i dragovoljno korača ususret ispunjenju Očevog plana. Isusovo naglašavanje vlastitog 'kairosa' daje do znanja da Njegova patnja nije slučajnost, već sveti, dugo iščekivani trenutak spasenja. Istodobno, Njegova inicijativa za pripremu pashalne večere sa svojim učenicima nosi presudno teološko značenje. Predstavljajući se kao 'Učitelj' koji određuje pravila, Isus označava prijelaz sa starozavjetnog sjećanja na izlazak iz ropstva u potpunu novozavjetnu stvarnost. On priprema pozornicu na kojoj će sam, kroz vlastitu žrtvu i krv, postati istinsko Pashalno Janje koje donosi konačno oslobođenje za cijeli svijet.