I reče im: "Što ćete mi dati, i ja ću vam Ga izručiti?" Oni njemu odrediše 30 srebrnjaka.
I reče im: "Što ćete mi dati, i ja ću vam Ga izručiti?" Oni njemu odrediše 30 srebrnjaka.
Otada je on tražio povoljnu priliku da Ga izruči.
Prvog dana Beskvasnih kruhova, učenici dođoše reći Isusu: "Gdje hoćeš da Ti pripremimo objed Pashe?"
On reče: "Idite u grad kod tog i tog i recite mu: 'Učitelj kaže: Moje je vrijeme blizu; kod tebe Ja ću slaviti Pashu sa Svojim učenicima.'"
Učenici učiniše kako im Isus bijaše naredio i pripraviše Pashu.
Prvog dana Beskvasnih kruhova, učenici dođoše reći Isusu: "Gdje hoćeš da Ti pripremimo objed Pashe?"
A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše učenici k Isusu govoreći: gdje ćeš da ti zgotovimo pashu da jedeš?
Τῇ δὲ πρώτῃ τῶν ἀζύμων προσῆλθον οἱ μαθηταὶ τῷ Ἰησοῦ λέγοντες αὐτῷ· ποῦ θέλεις ἑτοιμάσωμέν σοι φαγεῖν τὸ πάσχα;¶
Tēa de prōtē tōn azumōn prosēlthon hoi mathētai tō Iēsou legontes autō pou theleis hetoimasōmen soi phagein to pascha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Na pak prvi beskvasnih pristupiše učenici Isusu govoreći: Gdje želiš pripremimo tebi jesti pashu?"
1. Na/U (τῇ - tē): Određeni član u dativu jednine ženskog roda. Koristi se s danima ili vremenskim razdobljima u dativu vremena. 2. pak/a (δὲ - de): Čestica/veznik koji označava blagi kontrast ili prijelaz, često se prevodi kao 'a' ili 'pak'. 3. prvi [dan] (πρώτῃ - prōtē): Pridjev u dativu jednine ženskog roda, slaže se s implicitnom imenicom za 'dan' (hēmera). Grčki: πρώτη (prōtē). 4. beskvasnih [kruhova] (τῶν ἀζύμων - tōn azymōn): Imenica u genitivu množine srednjeg roda. Grčki: ἄζυμα (azyma). Složenica od 'a' (bez) i 'zymē' (kvasac). Teološki označava čistoću i odvojenost od grijeha (kvasca). Blagdan beskvasnih kruhova bio je usko vezan uz Pashu. 5. pristupiše (προσῆλθον - prosēlthon): Glagol, aorist aktivni indikativ, 3. lice množine. Grčki: προσέρχομαι (proserchomai). U evanđeljima se ovaj glagol često koristi kada se Isusu prilazi s dubokim poštovanjem ili s važnom namjerom. 6. učenici (οἱ μαθηταὶ - hoi mathētai): Imenica u nominativu množine muškog roda. Grčki: μαθητής (mathētēs). Korijen riječi ukazuje na nekoga tko aktivno uči i slijedi učitelja. 7. Isusu (τῷ Ἰησοῦ - tō Iēsou): Imena u dativu jednine. Dativ označava cilj radnje pristupanja i govorenja. 8. govoreći (λέγοντες - legontes): Particip prezenta aktiva. Grčki: λέγω (legō). 9. Gdje (Ποῦ
Pou)Prilog mjesta. 10. želiš (θέλεις - theleis): Glagol, prezent aktivni indikativ, 2. lice jednine. Grčki: θέλω (thelō). Učenici podlažu svoju volju Isusovoj, tražeći njegove suverene upute za sveti blagdan. 11. [da] pripremimo (ἑτοιμάσωμέν - hetoimasōmen): Glagol, aorist aktivni konjunktiv, 1. lice množine. Grčki: ἑτοιμάζω (hetoimazō). Konjunktiv se koristi u promišljajućem i upitnom smislu. Odnosi se na složenu ritualnu pripremu pashalnog janjeta i dvorane. 12. tebi (σοι - soi): Osobna zamjenica u dativu. Naglašava da se Pasha priprema prvenstveno za Njega, suptilno ukazujući na Njegovo središnje mjesto u blagdanu. 13. jesti (φαγεῖν - phagein): Glagol, aorist aktivni infinitiv. Grčki: ἐσθίω, korijen phag- (esthō/phagein). 14. pashu (τὸ πάσχα - to pascha): Imenica u akuzativu jednine. Grčki: πάσχα (pascha). Hebrejski: פֶּסַח (pesach). Teološki vrhunac stiha: povijesno se odnosi na pashalno janje i blagdan izbavljenja iz egipatskog ropstva. U kontekstu muke, stvara se dramatična ironija jer Isus uskoro postaje pravo Pashalno janje koje se žrtvuje za otkupljenje svijeta.
Ovaj stih (Matej 26:17) predstavlja ključni prijelazni trenutak u evanđeljskom narativu, označavajući početak neposrednih priprema za Posljednju večeru i Kristovu muku. Učenici pristupaju Isusu s pitanjem koje naizgled nosi samo logistički karakter, no tekst je duboko prožet teološkom ironijom. Oni pitaju gdje da pripreme 'pashu' (pashalno janje i gozbu), nesvjesni u tom trenutku da je sam Isus istinska Pasha koja će uskoro biti žrtvovana za oslobođenje svijeta od grijeha.
Naglasak na 'prvom danu beskvasnih kruhova' postavlja tematsku pozadinu čistoće i uklanjanja starog kvasca, što savršeno odgovara nadolazećoj Kristovoj bezgrešnoj žrtvi. Učenici, pitajući 'gdje želiš', pokazuju ispravan stav podložnosti, dok Isus preuzima suverenu kontrolu nad događajima koji slijede. Time se jasno očituje da Njegova muka nije nesretan splet okolnosti, već dragovoljno ispunjenje i vrhunac drevnog božanskog plana otkupljenja.