Zaista, kažem vam: gdje god se bude propovijedalo ovo Evanđelje u cijelome svijetu, govorit će se i o onome što ova učini, njoj na spomen."
Zaista, kažem vam: gdje god se bude propovijedalo ovo Evanđelje u cijelome svijetu, govorit će se i o onome što ova učini, njoj na spomen."
Tada jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, ode k velikim svećenicima
i reče: "Što mi hoćete dati pa ću vam Ga ja predati?" A oni mu odrediše trideset srebrnjaka.
I od tada tražaše dobru priliku da Ga preda.
U prvi pak dan Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu govoreći: "Gdje hoćeš da Ti pripremimo blagovati Pashu?"
i reče: "Što mi hoćete dati pa ću vam Ga ja predati?" A oni mu odrediše trideset srebrnjaka.
I reče: šta ćete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika.
εἶπεν· τί θέλετέ μοι δοῦναι, κἀγὼ ὑμῖν παραδώσω αὐτόν;¶ Οἱ δὲ ἔστησαν αὐτῷ τριάκοντα ἀργύρια.
eipen ti thelete moi dounai kagō humin paradōsō auton Hoi de estēsan autō triakonta arguria
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"reče: što hoćete meni dati, i ja vama predat ću njega? Ti pak postaviše njemu trideset srebrnjaka."
1. reče Izvornik: εἶπεν [eipen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice jednine. To je glavni glagol rečenice započete u prethodnom stihu, koji označava konkretan, jednokratni čin obraćanja. Značenje: Juda sam preuzima inicijativu i izravno otvara pregovore s prvosvećenicima, ne čekajući njihov poziv.
2. što hoćete meni dati Izvornik: τί θέλετέ μοι δοῦναι [ti thelete moi dounai] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda, glagol u prezentu aktivnom indikativa (2. lice množine), osobna zamjenica u dativu te infinitiv aorista aktivnog. Infinitiv aorista ovdje je usmjeren na sam konkretan čin i ishod isplate. Značenje: Pitanje ogoljuje Judin motiv na razinu trgovine. Za razliku od žene koja u prethodnim stihovima daje sve bez računice, Juda pita koliku će korist izvući iz svojega Učitelja.
3. i ja vama predat ću njega Izvornik: κἀγὼ ὑμῖν παραδώσω αὐτόν [kagō humin paradōsō auton] Gramatika: Spoj veznika i naglašene osobne zamjenice (krasis) u nominativu jednine, zamjenica u dativu množine, glagol u futuru aktivnom indikativa (1. lice jednine) te zamjenica u akuzativu jednine. Izričito navođenje zamjenice "i ja" snažno ističe subjekt i stvara pogodbeni odnos s prethodnim pitanjem. Značenje: Glagol doslovno znači "predati u ruke" ili "izručiti". Juda nudi svoje poznavanje Isusova kretanja kao robu u zamjenu za novac.
4. Ti pak postaviše njemu Izvornik: Οἱ δὲ ἔστησαν αὐτῷ [Hoi de estēsan autō] Gramatika: Određeni član u nominativu množine u službi zamjenice uz česticu koja označava promjenu subjekta, te glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice množine. Prijelazni aorist ovoga glagola znači "postaviti na vagu", "odmjeriti" ili "odrediti". Značenje: Izraz priziva starozavjetni običaj vaganja srebra i izravno odjekuje proročanstvom iz Zaharije 11,12 ("odmjeriše mi plaću trideset srebrnika").
5. trideset srebrnjaka Izvornik: τριάκοντα ἀργύρια [triakonta arguria] Gramatika: Nepromjenjivi glavni broj i imenica srednjeg roda u akuzativu množine. Imenica je umanjenica od riječi za srebro, koja se u grčkom jeziku ustalila kao naziv za srebrni kovani novac. Značenje: Prema Knjizi Izlaska (21,32), trideset srebrnih šekela bila je propisana odšteta za ubijenog roba, a u Zahariji 11,12–13 podrugljiva cijena kojom je narod procijenio Božjeg pastira.
Ovaj stih (Matej 26:15) prikazuje hladnu, transakcijsku prirodu Judine izdaje. Isus, Sin Božji, sveden je na objekt trgovine i procijenjen na "trideset srebrnjaka", što je prema starozavjetnom zakonu (Izlazak 21:32) bila cijena običnog roba. Time se naglašava dubina poniženja koje je Krist dragovoljno prihvatio, a ujedno se ukazuje na potpunu duhovnu sljepoću religijskih vođa i samog Jude.
Korišteni glagoli poput "paradidōmi" (predati) i "estēsan" (odvagnuti) nose posebnu teološku težinu, izravno povezujući ovaj događaj sa starozavjetnim proročanstvom iz Zaharije 11:12. Tragedija stiha leži u dramatičnom kontrastu između neizmjerne vrijednosti Krista kao Spasitelja i beznačajne svote za koju ga je jedan od njegovih najbližih učenika bio spreman izdati.