Moglo se to skupo prodati i svota dati siromasima.
Moglo se to skupo prodati i svota dati siromasima.
Opazivši to, Isus im reče: "Zašto mučite tu ženu? To je jedno dobro djelo koje je ona izvršila prema Meni."
Siromašne, naime, vi ih uvijek imate sa sobom; ali Mene, nemate zauvijek.
Rasipajući ovaj miomiris na Moje tijelo, ona je pripravila Moj ukop.
Uistinu, Ja vam to kažem: posvuda gdje bude objavljeno to Evanđelje u cijelom svijetu, pričat će se također, njoj u spomen, ovo što je ona učinila.
Siromašne, naime, vi ih uvijek imate sa sobom; ali Mene, nemate zauvijek.
Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.
πάντοτε γὰρ τοὺς πτωχοὺς ἔχετε μεθ᾽ ἑαυτῶν, ἐμὲ δὲ οὐ πάντοτε ἔχετε.
pantote gar tous ptōchous echete meth᾽ he'autōn eme de ou pantote echete
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"uvijek jer siromahe imate sa sobom, mene pak ne uvijek imate"
uvijek/svagda - πάντοτε (pantote): Prilog vremena koji označava neprekidnost i trajnost. U kontekstu naglašava nepromjenjivo stanje. jer/naime - γὰρ (gar): Uzročni veznik koji objašnjava ili daje razlog za prethodnu misao. siromahe - τοὺς πτωχοὺς (tous ptōchous): Akuzativ množine s određenim članom. Riječ 'ptōchos' označava krajnje siromašnu osobu, prosjaka koji ovisi o tuđoj milostinji. Teološki, oslanja se na Ponovljeni zakon 15,11, podsjećajući zajednicu na njezinu trajnu moralnu obvezu brige za najslabije. imate - ἔχετε (echete): Glagol u prezentu, indikativ, aktiv, 2. lice množine. Označava trenutno i kontinuirano stanje; siromasi su stalni dio društva. sa sobom - μεθʼ ἑαυτῶν (meth heautōn): Prijedlog 'meta' (s, sa) uz genitiv povratne zamjenice. Ukazuje na stalnu prisutnost i blizinu onih u potrebi unutar zajednice. mene - ἐμὲ (eme): Osobna zamjenica, 1. lice jednine, akuzativ. Korišten je naglašeni oblik kako bi se fokus prebacio s opće dužnosti na Isusovu jedinstvenu i neponovljivu prisutnost u tom povijesnom trenutku. pak/a - δὲ (de): Suprotni veznik koji stvara snažan kontrast između trajnosti siromaha i prolaznosti Isusove zemaljske prisutnosti. ne - οὐ (ou): Negacija koja uz indikativ izriče izravnu i objektivnu tvrdnju. uvijek/svagda - πάντοτε (pantote): Ponavljanje priloga s početka rečenice čime se retorički pojačava kontrast. imate - ἔχετε (echete): Ponavljanje glagola; Isus jasno daje do znanja da Njegovo fizičko zajedništvo sa sudionicima uskoro prestaje (zbog predstojeće muke, smrti i uzašašća).
Ovaj stih (prisutan u evanđeljima po Mateju, Marku i Ivanu) naglašava jedinstvenost i prolaznost povijesnog trenutka Isusove fizičke prisutnosti na zemlji. Isus ovdje ne opravdava socijalnu nepravdu niti umanjuje važnost brige za siromahe, već ističe eshatološki prioritet u tom specifičnom trenutku. Iskazivanje ljubavi i poštovanja Njemu (poput pomazanja skupocjenom pomašću) imalo je neponovljivo mesijansko značenje jer je on išao ususret svojoj smrti i proslavi.
Teološki gledano, tekst nas uči prepoznavanju svetih trenutaka (kairos) i prioritetima u duhovnom životu. Siromasi ostaju trajna briga, odgovornost i prilika za služenje kršćanske zajednice kroz cijelu povijest, ali jedinstvena prilika za iskazivanje ljubavi Utjelovljenom Sinu Božjem u Njegovoj neposrednoj tjelesnoj prisutnosti zahtijevala je apsolutno prvenstvo.