To bijaše živo biće koje vidjeh pod Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru i spoznah da su to kerubini.
To bijaše živo biće koje vidjeh pod Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru i spoznah da su to kerubini.
Svaki je imao po četiri lica i po četiri krila, a pod njihovim krilima bilo je obličje ljudskih ruku.
A obličje njihovih lica — bijahu to lica što ih vidjeh na rijeci Kebaru, njihov izgled i ona sama. Svako je išlo pravo pred sebe.
A obličje njihovih lica — bijahu to lica što ih vidjeh na rijeci Kebaru, njihov izgled i ona sama. Svako je išlo pravo pred sebe.
I lica im bijahu ista koja vidjeh na rijeci Hevaru; obličja bijahu ista, isti bijahu; svaki iđaše pravo naprema se.
וּדְמוּת פְּנֵיהֶם הֵמָּה הַפָּנִים אֲשֶׁר רָאִיתִי עַל נְהַר כְּבָר מַרְאֵיהֶם וְאוֹתָם אִישׁ אֶל עֵבֶר פָּנָיו יֵלֵֽכוּ
u./de.Mut pe.nei./Hem He.mah ha./pa.Nim 'a.Sher ra.'I.ti 'al- ne.har- ke.Var mar.'ei./Hem ve./'o.Ta/m 'ish 'el- 'E.ver pa.Na/v ye.Le.khu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I obličje lica njihovih, ona su lica koja sam vidio na rijeci Kebar, izgled njihov i oni sami; svaki prema strani lica svoga su išli."
1. I obličje lica njihovih Izvornik: וּדְמוּת פְּנֵיהֶם [u./de.Mut pe.nei./Hem] Gramatika: Veznik 'vav' (i) spojen s imenicom 'd'mut' (obličje, sličnost) u status constructusu, praćen imenicom 'panim' (lica) s posvojnim sufiksom 3. lica množine. Konstrukcija izražava točnu podudarnost oblika. Značenje: Prorok naglašava potpunu istovjetnost nebeskih bića (kerubina) s onima koje je ranije vidio u viziji, potvrđujući nepromjenjivost duhovne stvarnosti.
2. ona lica koja sam vidio Izvornik: הֵמָּה הַפָּנִים אֲשֶׁר רָאִיתִי [He.mah ha./pa.Nim 'a.Sher ra.'I.ti] Gramatika: Zamjenica 'hemah' (ona) i imenica s određenim članom 'hapanim' čine imensku rečenicu, iza koje slijedi odnosna zamjenica 'asher' (koja) i glagol 'ra'ah' (vidjeti) u perfektu 1. lica jednine. Glagol izražava završenu radnju iz prošlosti. Značenje: Ezekiel se podsjeća na svoje prethodno, neposredno vizionarsko iskustvo. On veže svoju prvu viziju u egzilu s trenutnom vizijom Hrama, čineći je ključnom referencom.
3. na rijeci Izvornik: עַל נְהַר ['al- ne.har-] Gramatika: Prijedlog 'al' (na, kraj, pored) stoji uz imenicu 'nehar' (rijeka) u vezanom stanju (status constructus) koja se nadovezuje na vlastitu imenicu. Označava točnu lokaciju događaja. Značenje: Spominjanje rijeke služi kao teološki podsjetnik da se veličanstvena Božja slava nije ograničila na Hram u Jeruzalemu, već se može očitovati i u poganskoj zemlji, usred sužanjstva.
4. izgled njihov i oni sami Izvornik: מַרְאֵיהֶם וְאוֹתָם [mar.'ei./Hem ve./'o.Ta/m] Gramatika: Imenica 'mar'eh' (izgled, viđenje) s posvojnim sufiksom spaja se veznikom 'vav' (i) na česticu za izravni objekt 'et' s pronominalnim sufiksom 3. lica množine ('otam'). Fraza funkcionira kao intenzivna apozicija. Značenje: Ovim ponavljanjem Ezekiel potvrđuje da nije riječ samo o vizualnoj sličnosti (izgledu), već da su to suštinski ista duhovna bića ('oni sami'). Nema razlike ni u pojavi ni u biti.
5. svaki prema strani lica svoga su išli Izvornik: אִישׁ אֶל עֵבֶר פָּנָיו יֵלֵֽכוּ ['ish 'el- 'E.ver pa.Na/v ye.Le.khu] Gramatika: Imenica 'ish' (čovjek) ovdje idiomatski znači 'svaki'. Prijedložni izraz 'el ever' (prema strani/smjeru) vezan je uz 'panav' (svoga lica). Glagol 'halakh' (ići) u imperfektu 3. lica množine ovdje označava trajnu narativnu radnju u prošlosti. Značenje: Kretanje pravo naprijed, bez ikakvog okretanja ili vrludanja, simbolizira potpunu i nepokolebljivu svrhovitost. Nebeska bića savršeno i neupitno izvršavaju Božju volju, što je ideal nasuprot tadašnjoj izraelskoj neposlušnosti. Imena: - Kebar [כְּבָר / ke.Var] (rijeka) Znači: velika, moćna (ili veliki kanal) Tvorba: Ime je izvedeno iz akadskog izraza 'nar Kabari', što se prevodi kao 'veliki kanal' ili 'velika rijeka', a odnosilo se na veliki babilonski plovni i irigacijski kanal rijeke Eufrat.
Ovaj stih iz Ezekiela 10:22 donosi snažnu potvrdu autentičnosti i kontinuiteta prorokovog vizionarskog iskustva. Ezekiel eksplicitno poistovjećuje kerubine koje trenutno vidi u jeruzalemskom Hramu s onim istim 'živim bićima' iz svoje uvodne teofanije na rijeci Kebar u Babiloniji. Ovim prepoznavanjem uspostavlja se presudna teološka poveznica: Bog koji je suveren i prisutan u Jeruzalemu isti je onaj Bog koji svoju slavu objavljuje izgnanicima u stranoj zemlji.
Uz to, stih naglašava savršeni sklad i poslušnost ovih nebeskih bića. Njihovo kretanje strogo naprijed u smjeru u kojem gledaju, bez i najmanjeg okretanja ili odstupanja, simbolizira nepokolebljivo i svrhovito provođenje Božje volje. Ta direktnost i potpuna usredotočenost oštro kontrastira s kolebljivom i lutajućom naravi tadašnjeg Izraela, dajući time teološki uzor istinske službe.