I spusti se kiša, i dođoše bujice, i zapuhaše vjetrovi te navališe na onu kuću, ali ona ne pade; jer bijaše utemeljena na stijeni.
I svaki koji sluša ove Moje Riječi, a ne vrši ih, prispodobit će se ludu čovjeku koji sagradi kuću svoju na pijesku.
I spusti se kiša, i dođoše bujice, i zapuhaše vjetrovi te udariše na onu kuću, i ona pade; i bijaše pad njezin velik."
I dogodi se, kada Isus dovrši ove Riječi, da mnoštvo bijaše zapanjeno Njegovim naukom;
jer ih poučavaše kao Onaj koji ima Vlast, a ne kao pismoznanci njihovi.
I spusti se kiša, i dođoše bujice, i zapuhaše vjetrovi te udariše na onu kuću, i ona pade; i bijaše pad njezin velik."
I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuću onu, i pade, i raspade se strašno.
καὶ κατέβη ἡ βροχὴ καὶ ἦλθον οἱ ποταμοὶ καὶ ἔπνευσαν οἱ ἄνεμοι, καὶ προσέκοψαν τῇ οἰκίᾳ ἐκείνῃ, καὶ ἔπεσεν· καὶ ἦν ἡ πτῶσις αὐτῆς μεγάλη.¶
kai katebē hē brochē kai ēlthon hoi potamoi kai epneusan hoi anemoi kai prosekopsan tēa oikia ekeinē kai epesen kai ēn hē ptōsis autēs megalē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i siđe ta kiša i dođoše te rijeke i zapuhaše ti vjetrovi, i udariše toj kući onoj, i pade; i bijaše taj pad njezin velik."
1. udariše Izvornik: προσέκοψαν [prosekopsan] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine, od proskoptō (udariti o što, spotaknuti se). Ovdje se koristi nešto drukčiji glagol nego u 25. stihu (prosepesan), a označava oštar udarac ili sraz s predmetom u dativu. Značenje: Čak je i kratak, izravan udarac oluje dovoljan da sruši građevinu bez temelja, čime se naglašava krhkost života koji počiva samo na izvanjskom slušanju.
2. i pade Izvornik: καὶ ἔπεσεν [kai epesen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Aorist ovdje izražava trenutačnu, potpunu i nepovratnu propast. Značenje: Nasuprot kući na stijeni koja 'ne pade', građevina na pijesku urušava se u jednom trenutku, razotkrivajući ispraznost vjere bez djela.
3. i bijaše taj pad njezin velik Izvornik: καὶ ἦν ἡ πτῶσις αὐτῆς μεγάλη [kai ēn hē ptōsis autēs megalē] Gramatika: Glagol biti u imperfektu indikativa (ēn), imenica ptōsis (pad, propast) u nominativu jednine ženskog roda (iz istog korijena kao i glagol epesen) te predikatni pridjev megalē (velik) na samom kraju rečenice radi snažnog naglaska. Imperfekt opisuje trajnu sliku ruševine koja ostaje nakon pada. Značenje: Govor na gori završava dramatičnim upozorenjem: propast onoga tko je čuo Kristove riječi, a nije ih vršio, nije tek manja šteta, nego potpuna i nepopravljiva eshatološka katastrofa.
Ovaj stih (Matej 7,27) predstavlja dramatičan vrhunac i otrežnjujući zaključak Isusove Propovijedi na gori kroz usporedbu o mudrom i ludom graditelju. Tri prirodne sile spomenute u tekstu (kiša odozgo, rijeke odozdo, vjetrovi sa svih strana) teološki simboliziraju sveobuhvatne životne kušnje, nevolje, ali ponajprije konačni, eshatološki Božji sud koji će testirati integritet i temelj svakog ljudskog života.
Kuća koja nije utemeljena na stijeni – odnosno na praktičnom vršenju Isusovih riječi – ne može izdržati taj udar. Naglašeni 'veliki pad' označava potpuno, tragično i konačno duhovno uništenje osobe koja pasivno sluša Kristove riječi, a ne provodi ih u djelo. Tekst je izuzetno snažno upozorenje da intelektualno prihvaćanje vjere bez aktivne poslušnosti neizbježno vodi u propast.