Početna ›

Matej 7,29 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I spusti se kiša, i dođoše bujice, i zapuhaše vjetrovi te udariše na onu kuću, i ona pade; i bijaše pad njezin velik."

I dogodi se, kada Isus dovrši ove Riječi, da mnoštvo bijaše zapanjeno Njegovim naukom;

jer ih poučavaše kao Onaj koji ima Vlast, a ne kao pismoznanci njihovi.

Biblija

jer ih poučavaše kao Onaj koji ima Vlast, a ne kao pismoznanci njihovi.

Daničić-Karadžić

Jer ih učaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.

Original

ἦν γὰρ διδάσκων αὐτοὺς ὡς ἐξουσίαν ἔχων καὶ οὐχ ὡς οἱ γραμματεῖς αὐτῶν.¶

Izgovor

ēn gar didaskōn autous hōs exousian echōn kai ouch hōs hoi grammateis autōn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Bijaše jer poučavajući njih kao vlast imajući i ne kao ti pismoznanci njihovi."

Analiza

1. Bijaše ... poučavajući Izvornik: ἦν ... διδάσκων [ēn ... didaskōn] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od glagola biti u imperfektu (3. lice jednine) i participa prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Ovaj oblik snažnije od običnog imperfekta naglašava trajnost, ustaljenost i kontinuitet radnje u prošlosti. Značenje: Označava da Isusovo poučavanje nije bilo tek usputni događaj, nego njegovo trajno, karakteristično djelovanje tijekom Govora na gori koje je neprestano ostavljalo dubok dojam na slušatelje.

2. jer Izvornik: γὰρ [gar] Gramatika: Uzročni veznik koji stoji na drugom mjestu u rečenici (postpozitivna čestica) i uvodi objašnjenje ili obrazloženje prethodne tvrdnje. Značenje: Izravno povezuje ovaj stih s prethodnim opisom zapanjenosti mnoštva: narod je bio izvan sebe od čuđenja upravo zato što je način Isusova poučavanja bio posve drukčiji od svega što su dotad čuli.

3. kao vlast imajući Izvornik: ὡς ἐξουσίαν ἔχων [hōs exousian echōn] Gramatika: Poredbena čestica praćena imenicom ženskog roda u akuzativu jednine (izravni objekt) bez člana i participom prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Odsutnost člana uz imenicu stavlja naglasak na samu narav i kakvoću te vlasti, a particip prezenta označava trajno posjedovanje. Značenje: Riječ 'exousia' označava izvornu, suverenu punomoć i slobodu djelovanja koja izlazi iz samoga bića (od 'exesti' – slobodno je, dopušteno je). Isus ne izvodi svoj autoritet iz tuđih tumačenja, nego govori s božanskom punomoći Zakonodavca ('A ja vam kažem').

4. i ne kao Izvornik: καὶ οὐχ ὡς [kai ouch hōs] Gramatika: Sastavni veznik praćen snažnom objektivnom negacijom (u obliku 'ouch' jer prethodi riječi s oštrim hakom/aspiracijom) i poredbenom česticom. Značenje: Oštro suprotstavlja dva izvora autoriteta: Isusovu neposrednu božansku punomoć i posredovani, izvedeni autoritet tadašnjih vjerskih učitelja.

5. ti pismoznanci njihovi Izvornik: οἱ γραμματεῖς αὐτῶν [hoi grammateis autōn] Gramatika: Određeni član i imenica u nominativu množine muškog roda, praćeni osobnom zamjenicom u genitivu množine koji ovdje ima posvojnu funkciju ('njihovi'). Značenje: Pismoznanci (od 'gramma' – slovo, pismo) bili su učeni tumači Tore koji su svaku svoju tvrdnju morali potkrijepiti pozivanjem na autoritet prijašnjih rabina i predaje. Dodatak 'njihovi' stvara određeni odmak, pokazujući da pismoznanci pripadaju uhodanom sustavu naroda, dok Isus donosi objavu koja taj sustav nadilazi.

Zaključak

Ovaj stih (koji pronalazimo kao zaključak Govora na gori u Mateju 7:29, te slično u Marku 1:22) predstavlja ključan trenutak u kojem slušatelji prepoznaju Isusovu apsolutnu posebnost. Kontrast između Isusa i tadašnjih pismoznanaca nije se očitovao samo u sadržaju pouke, već primarno u izvoru autoriteta. Dok su ljudski učitelji bili tek prenositelji i tumači tuđih riječi, Isus je poučavao suvereno, oslanjajući se na vlastiti identitet.

Teološka srž ovog odlomka jest implicitna objava Kristovog božanstva. Posjedujući intrinzičnu 'exousia' (vlast i pravo), Isus staje pred narod ne kao još jedan u nizu proroka ili rabina, već kao sam Zakonodavac čija riječ ima konačan sud, obvezujuću snagu i moć preobrazbe ljudskih života.