Tada ću im Ja reći: Ja vas nikad nisam upoznao; odstupite od Mene, vi koji činite nepravdu.
Tada ću im Ja reći: Ja vas nikad nisam upoznao; odstupite od Mene, vi koji činite nepravdu.
Dakle, svaki čovjek koji čuje riječi koje sam upravo izrekao i primijeni ih, može se prispodobiti mudrom čovjeku koji gradi svoju kuću na stijeni.
Kiša padne, potoci nadođu, vjetrovi zapušu; sunuli su na tu kuću, a ona se ne ruši, jer temelji njezini bijahu na stijeni.
A svaki čovjek koji čuje riječi koje sam upravo izrekao i ne primijeni ih, može se prispodobiti bezumnom čovjeku koji gradi svoju kuću na pijesku.
Kiša padne, potoci nadođu, vjetrovi zapušu; oni su se oborili na tu kuću, ona se stropošta, i velika bude njezina ruševina.
Kiša padne, potoci nadođu, vjetrovi zapušu; sunuli su na tu kuću, a ona se ne ruši, jer temelji njezini bijahu na stijeni.
I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuću onu, i ne pade; jer bješe utvrđena na kamenu.
καὶ κατέβη ἡ βροχὴ καὶ ἦλθον οἱ ποταμοὶ καὶ ἔπνευσαν οἱ ἄνεμοι, καὶ προσέπεσαν τῇ οἰκίᾳ ἐκείνῃ, καὶ οὐκ ἔπεσεν· τεθεμελίωτο γὰρ ἐπὶ τὴν πέτραν.¶
kai katebē hē brochē kai ēlthon hoi potamoi kai epneusan hoi anemoi kai prosepesan tēa oikia ekeinē kai ouk epesen tethemeliōto gar epi tēn petran
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i siđe kiša i dođoše rijeke i puhnuše vjetrovi i navališe kući onoj, i ne pade, bješe utemeljena jer na stijenu."
I siđe kiša (grč. κατέβη ἡ βροχὴ, katebe he broche): 'Katebe' (od glagola 'katabaino') je aorist aktivan indikativ, označava dovršenu radnju spuštanja ili padanja. Odnosi se na iznenadnu i snažnu provalu oblaka, opasnost koja dolazi odozgo.
I dođoše rijeke (grč. ἦλθον οἱ ποταμοὶ, elthon hoi potamoi): 'Potamoi' doslovno znači rijeke, ali ovdje u kontekstu oluje označava bujice, izlijevanje voda i poplave. To predstavlja opasnost koja dolazi odozdo, podižući razinu vode i prijeteći samim temeljima.
I puhnuše vjetrovi (grč. ἔπνευσαν οἱ ἄνεμοι, epneusan hoi anemoi): Odnosi se na opasnost koja dolazi sa strane, olujne udare vjetra (od glagola 'pneo'). Sva tri elementa (kiša, bujice, vjetar) zajedno opisuju sveobuhvatno, razorno životno iskušenje, ali i nadolazeći eshatološki sud.
I navališe kući onoj (grč. προσέπεσαν τῇ οἰκίᾳ ἐκείνῃ, prosepesan te oikia ekeine): Glagol 'prospipto' (pasti na, navaliti, udariti) snažno oslikava silinu udara elemenata na građevinu ('oikia'), koja teološki simbolizira nečiji život, karakter i duhovno stanje.
I ne pade (grč. καὶ οὐκ ἔπεσεν, kai ouk epesen): Glagol 'pipto' (pasti) u aoristu (ovdje uz niječnu česticu 'ouk') naglašava konačni ishod cijelog udara - zgrada je opstala i nije se srušila, unatoč katastrofalnim uvjetima.
Bješe utemeljena (grč. τεθεμελίωτο, tethemelioto): Ovo je gramatički najznačajnija riječ stiha. Radi se o pluperfektu pasivnom od glagola 'themelioo' (utemeljiti). Pluperfekt izražava radnju koja se davno prije dogodila i dovršena je u prošlosti, ali njezini rezultati snažno traju sve do trenutka govora. To znači da je kuća odavno bila čvrsto utemeljena prije nego što je oluja uopće počela, ističući važnost trajne i prethodne pripreme te ukorijenjenosti u Božjoj riječi.
Jer na stijenu (grč. γὰρ ἐπὶ τὴν πέτραν, gar epi ten petran): 'Petra' označava ogromnu liticu, masivni stjenoviti temelj, za razliku od 'petros' (odvaljeni, pojedinačni kamen). Teološki, to predstavlja samog Krista i Njegov nauk (kao temeljnu istinu i mudrost). Samo zbog ovog neuništivog temelja kuća ne može pasti.
Ovaj stih (iz Mateja 7:25) donosi kulminaciju Kristove prispodobe o dva graditelja, zorno ilustrirajući razliku između onih koji samo slušaju i onih koji zapravo izvršavaju Njegovu riječ. Kroz snažnu metaforu razorne oluje (kiša, bujice, vjetar) Krist opisuje iznenadne životne nedaće, krizne situacije, te u konačnici i sam eshatološki sud koji će testirati autentičnost i stabilnost svakog ljudskog života.
Ključna poruka leži u glagolu 'bješe utemeljena' (pluperfekt), koji naglašava da se duhovna stabilnost ne improvizira u trenutku krize, već se izgrađuje u miru, puno prije oluje. Samo život čije su dubine oslonjene na trajnu Stijenu – utjelovljenu u Kristu i svakodnevnoj praktičnoj primjeni Njegovog nauka – može uspješno odoljeti svim udarima ovoga svijeta i ostati čvrsto stajati.