I tada ću im izjaviti: 'Nikada vas nisam upoznao; odlazite od Mene, vi koji činite bezakonje.'
I tada ću im izjaviti: 'Nikada vas nisam upoznao; odlazite od Mene, vi koji činite bezakonje.'
Svaki dakle koji sluša ove Moje Riječi i vrši ih prispodobit će se razboritu čovjeku koji sagradi kuću svoju na stijeni.
I spusti se kiša, i dođoše bujice, i zapuhaše vjetrovi te navališe na onu kuću, ali ona ne pade; jer bijaše utemeljena na stijeni.
I svaki koji sluša ove Moje Riječi, a ne vrši ih, prispodobit će se ludu čovjeku koji sagradi kuću svoju na pijesku.
I spusti se kiša, i dođoše bujice, i zapuhaše vjetrovi te udariše na onu kuću, i ona pade; i bijaše pad njezin velik."
I spusti se kiša, i dođoše bujice, i zapuhaše vjetrovi te navališe na onu kuću, ali ona ne pade; jer bijaše utemeljena na stijeni.
I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuću onu, i ne pade; jer bješe utvrđena na kamenu.
καὶ κατέβη ἡ βροχὴ καὶ ἦλθον οἱ ποταμοὶ καὶ ἔπνευσαν οἱ ἄνεμοι, καὶ προσέπεσαν τῇ οἰκίᾳ ἐκείνῃ, καὶ οὐκ ἔπεσεν· τεθεμελίωτο γὰρ ἐπὶ τὴν πέτραν.¶
kai katebē hē brochē kai ēlthon hoi potamoi kai epneusan hoi anemoi kai prosepesan tēa oikia ekeinē kai ouk epesen tethemeliōto gar epi tēn petran
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i siđe ta kiša i dođoše te rijeke i zapuhaše ti vjetrovi, i navališe toj kući onoj, i ne pade; bijaše utemeljena jer na tu stijenu."
1. siđe ta kiša i dođoše te rijeke i zapuhaše ti vjetrovi Izvornik: κατέβη ἡ βροχὴ καὶ ἦλθον οἱ ποταμοὶ καὶ ἔπνευσαν οἱ ἄνεμοι [katebē hē brochē kai ēlthon hoi potamoi kai epneusan hoi anemoi] Gramatika: Niz od tri glagola u aoristu indikativa aktiva praćenih imenicama s određenim članom. Aoristi prikazuju iznenadan, snažan nalet oluje kao cjelovit događaj, dok određeni članovi upućuju na dobro poznate palestinske zimske nepogode. Značenje: Trostruki udar – odozgo (kiša), odozdo (nabujale bujice u suhim koritima) i sa strane (vjetrovi) – simbolizira sveobuhvatne životne kušnje i konačni Božji sud koji ispituje stvarnu kakvoću svakog životnog djela.
2. navališe Izvornik: προσέπεσαν [prosepesan] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine, složen od prijedloga pros (prema, na) i glagola piptō (pasti). Uz dativ imenice označava silovito bacanje ili obrušavanje na nešto. Značenje: Sve prirodne sile udružuju se u jednom silovitom udaru na građevinu, što pokazuje da vjernik nije pošteđen oluja, nego se u njima provjerava čvrstoća njegova oslonca.
3. i ne pade Izvornik: καὶ οὐκ ἔπεσεν [kai ouk epesen] Gramatika: Nijekana čestica ouk (koja niječe objektivnu činjenicu) uz glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Stvara izravnu zvučnu i korijensku igru riječi s prethodnim glagolom prosepesan (navališe/padoše na nju, ali ona ne pade). Značenje: Kratka i odlučna tvrdnja o opstanku: unatoč žestini udara, život izgrađen na poslušnosti Kristovim riječima ostaje nepokolebljiv.
4. bijaše utemeljena jer Izvornik: τεθεμελίωτο γὰρ [tethemeliōto gar] Gramatika: Glagol u pluskvamperfektu indikativa pasiva, 3. lice jednine, uz uzročnu česticu gar (jer). Pluskvamperfekt označava radnju koja je bila dovršena u prošlosti, a čije je trajno stanje postojalo već u trenutku kada je oluja udarila. Značenje: Razlog opstanka kuće nije u samoj građevini niti u slabosti oluje, nego u prethodno postavljenom čvrstom temelju; pasivni oblik ukazuje na djelo mudrog graditelja koji je kuću duboko vezao uz stijenu.
5. na tu stijenu Izvornik: ἐπὶ τὴν πέτραν [epi tēn petran] Gramatika: Prijedlog epi s akuzativom ženskog roda jednine uz određeni član. Imenica petra označava živu, matičnu stijenu ili kamenu podlogu, za razliku od pojedinačnog kamena (lithos). Značenje: Stijena predstavlja samoga Krista i njegovu riječ pretočenu u djelo: jedinu nepromjenjivu podlogu koja može izdržati teret vremena i vječnog suda.
Ovaj stih (iz Mateja 7:25) donosi kulminaciju Kristove prispodobe o dva graditelja, zorno ilustrirajući razliku između onih koji samo slušaju i onih koji zapravo izvršavaju Njegovu riječ. Kroz snažnu metaforu razorne oluje (kiša, bujice, vjetar) Krist opisuje iznenadne životne nedaće, krizne situacije, te u konačnici i sam eshatološki sud koji će testirati autentičnost i stabilnost svakog ljudskog života.
Ključna poruka leži u glagolu 'bješe utemeljena' (pluperfekt), koji naglašava da se duhovna stabilnost ne improvizira u trenutku krize, već se izgrađuje u miru, puno prije oluje. Samo život čije su dubine oslonjene na trajnu Stijenu – utjelovljenu u Kristu i svakodnevnoj praktičnoj primjeni Njegovog nauka – može uspješno odoljeti svim udarima ovoga svijeta i ostati čvrsto stajati.