Dakle, svaki čovjek koji čuje riječi koje sam upravo izrekao i primijeni ih, može se prispodobiti mudrom čovjeku koji gradi svoju kuću na stijeni.
Dakle, svaki čovjek koji čuje riječi koje sam upravo izrekao i primijeni ih, može se prispodobiti mudrom čovjeku koji gradi svoju kuću na stijeni.
Kiša padne, potoci nadođu, vjetrovi zapušu; sunuli su na tu kuću, a ona se ne ruši, jer temelji njezini bijahu na stijeni.
A svaki čovjek koji čuje riječi koje sam upravo izrekao i ne primijeni ih, može se prispodobiti bezumnom čovjeku koji gradi svoju kuću na pijesku.
Kiša padne, potoci nadođu, vjetrovi zapušu; oni su se oborili na tu kuću, ona se stropošta, i velika bude njezina ruševina.
A kad Isus završi Svoje poučavanje, mnoštvo ostade zaprepašteno Njegovom obukom;
A svaki čovjek koji čuje riječi koje sam upravo izrekao i ne primijeni ih, može se prispodobiti bezumnom čovjeku koji gradi svoju kuću na pijesku.
A svaki koji sluša ove moje riječi a ne izvršuje ih, on će biti kao čovjek lud koji sazida kuću svoju na pijesku:
Καὶ πᾶς ὁ ἀκούων μου τοὺς λόγους τούτους καὶ μὴ ποιῶν αὐτοὺς ὁμοιωθήσεται ἀνδρὶ μωρῷ ὅστις ᾠκοδόμησεν αὐτοῦ τὴν οἰκίαν ἐπὶ τὴν ἄμμον.
Kai pas ho akouōn mou tous logous toutous kai mē poiōn autous homoiōthēsetai andri mōrō hostis ōkodomēsen autou tēn oikian epi tēn ammon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i svaki onaj slušajući moje riječi ove i ne čineći njih bit će sličan čovjeku ludom, koji sagradi njegovu kuću na pijesak."
ἀκούων (akouōn) - slušajući / koji sluša Izvornik: ἀκούων (grč. od glagola ἀκούω) Gramatičke nijanse: Particip prezenta aktiva, označava trajnu, kontinuiranu radnju slušanja. Teološko značenje: Ne odnosi se na jednokratno slušanje, već na stalnu izloženost Božjoj riječi, ali bez nužne primjene u praksi. Puko bivanje u prisutnosti Riječi ne spašava.
λόγους (logous) - riječi Izvornik: λόγος (grč.) Gramatičke nijanse: Akuzativ množine muškog roda. Teološko značenje: Isusov nauk, specifično Govor na gori, koji nosi božanski autoritet. 'Logos' ovdje predstavlja objavljenu Božju istinu koja od čovjeka zahtijeva jasan odgovor.
ποιῶν (poiōn) - čineći / vršeći Izvornik: ποιῶν (grč. od glagola ποιέω) Gramatičke nijanse: Kao i kod slušanja, particip prezenta označava kontinuiranu životnu praksu i naviku, a ne izoliran čin. Teološko značenje: Pravo učeništvo zahtijeva aktivnu, trajnu primjenu Isusovog nauka. Pasivno usvajanje duhovnog znanja bez vidljivih djela i poslušnosti je nedovoljno pred Bogom.
ὁμοιωθήσεται (homoiōthēsetai) - bit će sličan / usporedit će se Izvornik: ὁμοιωθήσεται (grč. od glagola ὁμοιόω) Gramatičke nijanse: Futur pasivni. Teološko značenje: Pasivni oblik ovdje ukazuje na božanski pasiv (passivum divinum). Bog je taj koji će takvog čovjeka na posljednjem sudu proglasiti ludim i izreći mu konačnu presudu.
μωρῷ (mōrō) - ludom Izvornik: μωρός (grč.) Gramatičke nijanse: Dativ jednine muškog roda, pridjev koji opisuje čovjeka (ἀνδρὶ). Teološko značenje: Ne označava manjak intelektualnih sposobnosti, već duhovnu i moralnu ludost. Opisuje osobu koja svjesno odbacuje Božju mudrost kao temelj svog života u korist privremenih, ljudskih rješenja.
ᾠκοδόμησεν (ōkodomēsen) - sagradi (je sagradio) Izvornik: οἰκοδομέω (grč.) Gramatičke nijanse: Aorist indikativa aktiva, označava svršenu radnju u prošlosti. Teološko značenje: Svaki čovjek svojim svakodnevnim odlukama i djelima neizbježno gradi zdanje svog života. Korištenje aorista ukazuje na konačnost tog izgrađenog života neposredno prije nego što nastupe oluje božanskog ispita.
ἄμμον (ammon) - pijesak Izvornik: ἄμμος (grč.) Gramatičke nijanse: Akuzativ jednine ženskog roda. Teološko značenje: Metafora za nestabilan temelj - ljudske filozofije, moralni relativizam, materijalizam ili površnu religioznost bez stvarne poslušnosti Kristu. Pijesak predstavlja varljivost ljudskog načina života koji nužno vodi u potpunu propast tijekom životnih kriza i eshatološkog suda.
Ovaj stih iz Mateja 7:26, smješten na samom kraju Isusovog Govora na gori, služi kao snažno upozorenje o esencijalnoj važnosti poslušnosti u kršćanskom životu. Isus strogo razdvaja puko poznavanje vjerskih istina od njihovog aktivnog i dosljednog življenja. Samo intelektualno usvajanje Božje riječi, pa čak i redovito slušanje propovijedi, nije ni približno dovoljno za istinsko učeništvo; bez praktične primjene to znanje ostaje beskorisno, štoviše, postaje licemjerno.
Konačna Kristova poruka odnosi se na neizbježnost nadolazećih nevolja, kako u obliku životnih kriza tako i na eshatološkom sudu, koje će ispitati temelj svačijeg života. Život izgrađen na osobnim idejama i neposluhu, oslikan kao kuća izgrađena na pijesku, unaprijed je osuđen na tragičnu i potpunu propast jer ne posjeduje nikakvo uporište kada se suoči s apsolutnom istinom i Božjom pravdom.