Svaki dakle koji sluša ove Moje Riječi i vrši ih prispodobit će se razboritu čovjeku koji sagradi kuću svoju na stijeni.
Svaki dakle koji sluša ove Moje Riječi i vrši ih prispodobit će se razboritu čovjeku koji sagradi kuću svoju na stijeni.
I spusti se kiša, i dođoše bujice, i zapuhaše vjetrovi te navališe na onu kuću, ali ona ne pade; jer bijaše utemeljena na stijeni.
I svaki koji sluša ove Moje Riječi, a ne vrši ih, prispodobit će se ludu čovjeku koji sagradi kuću svoju na pijesku.
I spusti se kiša, i dođoše bujice, i zapuhaše vjetrovi te udariše na onu kuću, i ona pade; i bijaše pad njezin velik."
I dogodi se, kada Isus dovrši ove Riječi, da mnoštvo bijaše zapanjeno Njegovim naukom;
I svaki koji sluša ove Moje Riječi, a ne vrši ih, prispodobit će se ludu čovjeku koji sagradi kuću svoju na pijesku.
A svaki koji sluša ove moje riječi a ne izvršuje ih, on će biti kao čovjek lud koji sazida kuću svoju na pijesku:
Καὶ πᾶς ὁ ἀκούων μου τοὺς λόγους τούτους καὶ μὴ ποιῶν αὐτοὺς ὁμοιωθήσεται ἀνδρὶ μωρῷ ὅστις ᾠκοδόμησεν αὐτοῦ τὴν οἰκίαν ἐπὶ τὴν ἄμμον.
Kai pas ho akouōn mou tous logous toutous kai mē poiōn autous homoiōthēsetai andri mōrō hostis ōkodomēsen autou tēn oikian epi tēn ammon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I svaki koji sluša moje te riječi ove i ne čini njih bit će prispodobljen mužu ludom koji izgradi svoju tu kuću na taj pijesak."
1. svaki koji sluša ... i ne čini Izvornik: πᾶς ὁ ἀκούων ... καὶ μὴ ποιῶν [pas ho akouōn ... kai mē poiōn] Gramatika: Dva poimeničena participa prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda, povezana zajedničkim određenim članom ho. Prezent označava trajnu radnju ili životni stav, a niječna čestica mē uz drugi particip izražava uvjetnu, tipičnu skupinu ljudi. Značenje: Ovaj čovjek nije nevjernik koji odbija slušati, nego redoviti slušatelj Isusovih riječi koji ih nikada ne provodi u život. Tragedija nastaje u raskoraku između trajnog slušanja i trajnog neizvršavanja.
2. bit će prispodobljen Izvornik: ὁμοιωθήσεται [homoiōthēsetai] Gramatika: Glagol u futuru indikativa pasiva, 3. lice jednine. Futur može imati eshatološku nijansu, a pasiv ukazuje na Božji pravorijek na konačnom sudu. Značenje: Prava narav nečije gradnje i ludost oslanjanja na puko slušanje postat će potpuno očita u budućnosti, kada nastupi trenutak kušnje i suda.
3. mužu ludom Izvornik: ἀνδρὶ μωρῷ [andri mōrō] Gramatika: Imenica i pridjev u dativu jednine muškog roda, u službi neizravnog objekta. Pridjev mōros označava nekoga tko je tup, nerazborit i bez duhovnog razlučivanja. Značenje: U biblijskoj mudrosnoj predaji ludost nije nedostatak inteligencije, nego moralna i duhovna zaslijepljenost čovjeka koji poznaje istinu, ali živi kao da ona ne nosi nikakvu obvezu.
4. koji izgradi Izvornik: ὅστις ᾠκοδόμησεν [hostis ōkodomēsen] Gramatika: Odnosna zamjenica hostis (koji po svojoj naravi) i glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Zamjenica hostis ne upućuje samo na identitet osobe, nego na njezinu bitnu osobinu koja se očituje u dovršenom činu gradnje. Značenje: I ludi graditelj ulaže trud i podiže kuću – izvana njegov religiozni život izgleda jednako kao i život mudroga, no njegova se ludost krije u onome što se ne vidi: u odsutnosti temelja.
5. na taj pijesak Izvornik: ἐπὶ τὴν ἄμμον [epi tēn ammon] Gramatika: Prijedlog epi s akuzativom jednine ženskog roda i određenim članom. Označava površinu na koju se izravno polaže građevina bez kopanja u dubinu. Značenje: Pijesak (osobito suho, pjeskovito tlo riječnih korita koje ljeti izgleda tvrdo) simbolizira ljudska mišljenja, površnu pobožnost i slušanje Božje riječi bez poslušnosti, što pruža prividnu i brzu sigurnost sve do prve oluje.
Ovaj stih iz Mateja 7:26, smješten na samom kraju Isusovog Govora na gori, služi kao snažno upozorenje o esencijalnoj važnosti poslušnosti u kršćanskom životu. Isus strogo razdvaja puko poznavanje vjerskih istina od njihovog aktivnog i dosljednog življenja. Samo intelektualno usvajanje Božje riječi, pa čak i redovito slušanje propovijedi, nije ni približno dovoljno za istinsko učeništvo; bez praktične primjene to znanje ostaje beskorisno, štoviše, postaje licemjerno.
Konačna Kristova poruka odnosi se na neizbježnost nadolazećih nevolja, kako u obliku životnih kriza tako i na eshatološkom sudu, koje će ispitati temelj svačijeg života. Život izgrađen na osobnim idejama i neposluhu, oslikan kao kuća izgrađena na pijesku, unaprijed je osuđen na tragičnu i potpunu propast jer ne posjeduje nikakvo uporište kada se suoči s apsolutnom istinom i Božjom pravdom.