Dakle, doista ćete ih po plodovima njihovim prepoznati.
Dakle, doista ćete ih po plodovima njihovim prepoznati.
Neće svaki koji Mi govori: 'Gospodine, Gospodine', ući u Kraljevstvo Nebesko, nego onaj koji vrši Volju Oca Mojega koji je na Nebesima.
Mnogi će Mi reći u onaj dan: 'Gospodine, Gospodine, nismo li Tvojim Imenom prorokovali, i Tvojim Imenom zloduhe izgonili, i Tvojim Imenom mnoga čudesa činili?'
I tada ću im izjaviti: 'Nikada vas nisam upoznao; odlazite od Mene, vi koji činite bezakonje.'
Svaki dakle koji sluša ove Moje Riječi i vrši ih prispodobit će se razboritu čovjeku koji sagradi kuću svoju na stijeni.
Mnogi će Mi reći u onaj dan: 'Gospodine, Gospodine, nismo li Tvojim Imenom prorokovali, i Tvojim Imenom zloduhe izgonili, i Tvojim Imenom mnoga čudesa činili?'
Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom đavole izgonili, i tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili?
πολλοὶ ἐροῦσίν μοι ἐν ἐκείνῃ τῇ ἡμέρᾳ· κύριε κύριε, οὐ τῷ σῷ ὀνόματι ἐπροφητεύσαμεν καὶ τῷ σῷ ὀνόματι δαιμόνια ἐξεβάλομεν καὶ τῷ σῷ ὀνόματι δυνάμεις πολλὰς ἐποιήσαμεν;
polloi erousin moi en ekeinē tēa hēmera kurie kurie ou tō sō onomati eprophēteusamen kai tō sō onomati daimonia exebalomen kai tō sō onomati dunameis pollas epoiēsamen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Mnogi reći će meni u onaj taj dan: Gospodaru, Gospodaru, zar ne tim tvojim imenom prorokovasmo i tim tvojim imenom demone izbacismo i tim tvojim imenom sile mnoge učinismo?"
1. u onaj taj dan Izvornik: ἐν ἐκείνῃ τῇ ἡμέρᾳ [en ekeinē tēa hēmera] Gramatika: Prijedlog s pokaznom zamjenicom, određenim članom i imenicom u dativu jednine ženskog roda. Dativ ovdje označava vrijeme u kojem se radnja zbiva. Značenje: Starozavjetni proročki izraz ('onaj dan', Dan Gospodnji) koji označava dan konačnog Božjeg suda i raspleta povijesti. Zapanjujuće je da Isus sebe stavlja u ulogu onoga komu se ljudi u taj sudnji dan obraćaju kao Sucu.
2. zar ne tim tvojim imenom Izvornik: οὐ τῷ σῷ ὀνόματι [ou tō sō onomati] Gramatika: Odrična čestica u upitnoj rečenici koja u grčkom jeziku redovito očekuje potvrdan odgovor ('zar nismo...?'). Imenica i posvojni pridjev su u dativu jednine srednjeg roda, što je dativ sredstva (instrumentala). Značenje: Triput ponovljeni dativ 'tvojim imenom' na istaknutom mjestu u rečenici pokazuje da se govornici pozivaju na Isusov autoritet i silu kao sredstvo svojih djela. U biblijskoj misli 'ime' predstavlja samu osobu i njezinu moć, no ovdje se otkriva da je čak i uspješno djelovanje u Isusovo ime moguće bez istinskog zajedništva s Njim.
3. prorokovasmo Izvornik: ἐπροφητεύσαμεν [eprophēteusamen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 1. lice množine. Aorist ovdje sažima cjelokupno prošlo djelovanje kao dovršenu činjenicu na koju se pozivaju. Značenje: Prorokovanje označava nadahnuto naviještanje Božje poruke i otkrivanje Božje volje. Govornici iznose svoje duhovne uspjehe kao dokaz svoje pripadnosti Kristu.
4. demone izbacismo Izvornik: δαιμόνια ἐξεβάλομεν [daimonia exebalomen] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda uz glagol u drugom (jakom) aoristu indikativa aktivnog, 1. lice množine. Značenje: Istjerivanje nečistih duhova bilo je jedno od najvidljivijih očitovanja dolaska Božjeg kraljevstva, no ni takva očitovanja duhovne moći ne mogu zamijeniti poslušnost Očevoj volji.
5. sile mnoge učinismo Izvornik: δυνάμεις πολλὰς ἐποιήσαμεν [dunameis pollas epoiēsamen] Gramatika: Imenica i pridjev u akuzativu množine ženskog roda kao izravni objekt glagola u aoristu indikativa aktivnog, 1. lice množine. Značenje: Imenica doslovno znači 'sile' ili 'moći', a u množini označava čudesna djela kao očitovanja Božje djelatne sile. Sva tri glagola u aoristu nižu impresivan popis karizmatskih djela kojima govornici pokušavaju opravdati svoj život pred Sucem.
Ovaj stih (Matej 7:22) snažno je upozorenje protiv lažne sigurnosti spasenja koja se temelji isključivo na izvanjskim duhovnim manifestacijama i službi. Isus jasno pokazuje da impresivna duhovna djela - poput prorokovanja, egzorcizama i čuda - učinjena u Njegovo ime, nisu sami po sebi dokaz istinskog odnosa s Njim. Činjenica da će se to dogoditi 'mnogima' predstavlja otrežnjujuću istinu o mogućnosti samozavaravanja u vjerskom životu.
Glavna poruka je da autoritet kršćanskog života ne proizlazi iz izvanrednih djela (karizmi) nego iz poslušnosti Očevoj volji i autentičnog osobnog odnosa s Bogom. Stih nas poziva na duboko preispitivanje motiva našeg djelovanja: vršimo li doista volju Božju ili samo koristimo Njegovo ime za vlastito uzdizanje i duhovnu afirmaciju bez istinskog unutarnjeg predanja.