Početna

Matej 7,21 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Svako drvo koje ne daje dobar plod siječe se i baca u vatru.

Tako dakle, po njihovim plodovima vi ćete ih prepoznati.

Nije dovoljno Meni reći: Gospodine, Gospodine! da bi se ušlo u Kraljevstvo Nebesko; treba izvršavati volju Mog Oca koji je na Nebesima.

Mnogo će ih Meni reći u onaj dan: Gospodine, Gospodine! Nije li to u Tvoje ime što smo prorokovali? U Tvoje ime što smo istjerivali zle duhove? U Tvoje ime što smo činili brojna čuda?

Tada ću im Ja reći: Ja vas nikad nisam upoznao; odstupite od Mene, vi koji činite nepravdu.

Biblija

Nije dovoljno Meni reći: Gospodine, Gospodine! da bi se ušlo u Kraljevstvo Nebesko; treba izvršavati volju Mog Oca koji je na Nebesima.

Daničić-Karadžić

Ne će svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima.

Original

Οὐ πᾶς ὁ λέγων μοι· κύριε κύριε, εἰσελεύσεται εἰς τὴν βασιλείαν τῶν οὐρανῶν, ἀλλ᾽ ὁ ποιῶν τὸ θέλημα τοῦ πατρός μου τοῦ ἐν τοῖς οὐρανοῖς.

Izgovor

Ou pas ho legōn moi kurie kurie eiseleusetai eis tēn basileian tōn ouranōn all᾽ ho poiōn to thelēma tou patros mou tou en tois ouranois

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ne svaki onaj govoreći meni: Gospodine Gospodine ući će u kraljevstvo nebesa, nego onaj čineći volju oca mojega onoga u nebesima."

Analiza

Οὐ πᾶς ὁ λέγων (Ne svaki onaj govoreći / koji govori) - grč. οὐ πᾶς ὁ λέγων (ou pas ho legōn). Gramatika: particip prezenta aktiva glagola 'λέγω' (govoriti) s određenim članom funkcionira kao poimeničeni particip. Teološki: Ukazuje na trajnu radnju, upozoravajući na puko verbalno priznavanje autoriteta bez pokrića u konkretnim djelima. Κύριε κύριε (Gospodine, Gospodine) - grč. κύριος (kyrios), translit. kyrie kyrie. Gramatika: vokativ jednine. Teološki: Ponavljanje naglašava emotivnost, gorljivost i prividnu intimnost, no Isus upozorava da usrdno obraćanje ili ekstatično zazivanje nije jamstvo ni zamjena za stvarnu poslušnost. εἰσελεύσεται (ući će) - grč. εἰσέρχομαι (eiserchomai), translit. eiseleusetai. Gramatika: futur prvi, indikativ, medijalni oblik trećeg lica jednine. Teološki: Odnosi se na budući eshatološki ulazak u puno ostvarenje Božjeg obećanja i konačno spasenje. εἰς τὴν βασιλείαν τῶν οὐρανῶν (u kraljevstvo nebesa) - grč. βασιλεία (basileia), οὐρανός (ouranos), translit. eis tēn basileian tōn ouranōn. Gramatika: akuzativ s prijedlogom 'εἰς' (u) označava smjer, dok je 'οὐρανῶν' u genitivu množine. Teološki: Središnji koncept u Matejevom evanđelju koji označava dinamičnu i eshatološku Božju vladavinu. ἀλλʼ ὁ ποιῶν (nego onaj čineći / koji čini) - grč. ἀλλά (alla), ποιέω (poieō), translit. all' ho poiōn. Gramatika: veznik 'ἀλλά' izražava snažan kontrast. 'ποιῶν' je particip prezenta aktiva s određenim članom. Teološki: Naglasak na kontinuiranom, praktičnom i ustrajnom vršenju Božjih zapovijedi. Djela se postavljaju kao direktna opreka praznim riječima. τὸ θέλημα (volju) - grč. θέλημα (thelēma), translit. to thelēma. Gramatika: akuzativ jednine srednjeg roda. Teološki: Božja volja nije tek apstraktna ideja, već konkretan praktični i etički zahtjev za pravednošću koji Isus detaljno izlaže kroz cijeli Govor na gori. τοῦ πατρός μου (oca mojega) - grč. πατήρ (patēr), ἐγώ (egō), translit. tou patros mou. Gramatika: genitiv jednine. Teološki: Isus ističe svoj jedinstveni sinovski odnos s Bogom te osobni autoritet na temelju kojega upravo On ima pravo definirati uvjete ulaska u Kraljevstvo. τοῦ ἐν τοῖς οὐρανοῖς (onoga u nebesima) - grč. οὐρανός (ouranos), translit. tou en tois ouranois. Gramatika: prijedlog 'ἐν' s dativom množine; član 'τοῦ' povratno povezuje izraz uz Oca. Teološki: Ističe Božju uzvišenost, nebeski autoritet te savršenstvo Njegove naravi i volje kojom se zemaljski učenici moraju voditi.

Zaključak

Ovaj stih (Matej 7,21) ključni je trenutak u zaključku Isusovog Govora na gori, gdje se povlači oštra granica između nominalnog i praktičnog učeništva. Puko verbalno ispovijedanje Isusovog Gospodstva ('Gospodine, Gospodine') ovdje je nedvosmisleno prikazano kao nedovoljno za stjecanje eshatološkog spasenja i ulaska u Božje kraljevstvo.

Pravo se kršćanstvo, prema Isusovim riječima, prepoznaje izričito kroz kontinuiranu poslušnost—aktivno vršenje Božje volje u praksi. Ovime Isus dekonstruira iluziju takozvane 'jeftine milosti', učeći da autentična vjera mora nužno rezultirati promjenom načina života i konkretnim djelima pravednosti.