Svako drvo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u vatru baca.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Svako drvo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u vatru baca.
Dakle, doista ćete ih po plodovima njihovim prepoznati.
Neće svaki koji Mi govori: 'Gospodine, Gospodine', ući u Kraljevstvo Nebesko, nego onaj koji vrši Volju Oca Mojega koji je na Nebesima.
Mnogi će Mi reći u onaj dan: 'Gospodine, Gospodine, nismo li Tvojim Imenom prorokovali, i Tvojim Imenom zloduhe izgonili, i Tvojim Imenom mnoga čudesa činili?'
I tada ću im izjaviti: 'Nikada vas nisam upoznao; odlazite od Mene, vi koji činite bezakonje.'
Neće svaki koji Mi govori: 'Gospodine, Gospodine', ući u Kraljevstvo Nebesko, nego onaj koji vrši Volju Oca Mojega koji je na Nebesima.
Ne će svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima.
Οὐ πᾶς ὁ λέγων μοι· κύριε κύριε, εἰσελεύσεται εἰς τὴν βασιλείαν τῶν οὐρανῶν, ἀλλ᾽ ὁ ποιῶν τὸ θέλημα τοῦ πατρός μου τοῦ ἐν τοῖς οὐρανοῖς.
Ou pas ho legōn moi kurie kurie eiseleusetai eis tēn basileian tōn ouranōn all᾽ ho poiōn to thelēma tou patros mou tou en tois ouranois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne svaki koji govori meni: Gospodaru, Gospodaru, ući će u to kraljevstvo tih nebesa, nego onaj koji čini tu volju tog Oca moga onoga u nebesima."
1. Ne svaki koji govori Izvornik: Οὐ πᾶς ὁ λέγων [Ou pas ho legōn] Gramatika: Odrična čestica uz pridjev 'svaki' i poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Prezent participa izražava trajnu ili uobičajenu radnju: onaj tko neprestano ili redovito govori. Značenje: Konstrukcija 'ne svaki' u biblijskom grčkom (pod utjecajem semitske sintakse) označava djelomično, a ne potpuno izuzimanje: neki od onih koji zazivaju Gospodina ući će u kraljevstvo, ali sam verbalni zaziv nije jamstvo ulaska.
2. Gospodaru, Gospodaru Izvornik: κύριε κύριε [kurie kurie] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda, udvojena radi naglaska. Značenje: Udvajanje imena ili naslova u semitskom kulturnom krugu izražava žar, prisnost i hitnost obraćanja. Naslov 'Gospodar' (u Septuaginti prijevod Božjeg imena Jahve) ovdje priznaje Isusov autoritet i uzvišenost, ali ostaje prazna vjeroispovijest ako je ne prati poslušnost.
3. ući će Izvornik: εἰσελεύσεται [eiseleusetai] Gramatika: Glagol u futuru indikativa, deponentni (srednji oblik s aktivnim značenjem), 3. lice jednine. Značenje: Futur ovdje ima eshatološku težinu i odnosi se na konačni ulazak u Božje kraljevstvo na posljednjem sudu.
4. nego onaj koji čini Izvornik: ἀλλ᾽ ὁ ποιῶν [all᾽ ho poiōn] Gramatika: Snažni suprotni veznik ('nego', 'već') praćen određenim članom i participom prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Particip prezenta naglašava trajnu, životnu praksu vršenja. Značenje: Postavlja se oštra suprotnost između pukog govorenja i djelatnog vršenja. Istinski učenik definiran je trajnim djelovanjem u skladu s Božjom voljom, a ne samo izgovaranjem pravovjernih formula.
5. tu volju tog Oca moga Izvornik: τὸ θέλημα τοῦ πατρός μου [to thelēma tou patros mou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda kao izravni objekt, praćena imenicom u genitivu jednine s posvojnom zamjenicom u genitivu. Značenje: Imenica označava ono što Bog želi, Njegov naum i moralni zahtjev, kako ga je Isus upravo protumačio u Govoru na gori. Izraz 'Otac moj' otkriva Isusov jedinstveni sinovski odnos s Bogom, čime se vršenje Očeve volje izjednačuje s vršenjem Isusovih riječi.
Ovaj stih (Matej 7,21) ključni je trenutak u zaključku Isusovog Govora na gori, gdje se povlači oštra granica između nominalnog i praktičnog učeništva. Puko verbalno ispovijedanje Isusovog Gospodstva ('Gospodine, Gospodine') ovdje je nedvosmisleno prikazano kao nedovoljno za stjecanje eshatološkog spasenja i ulaska u Božje kraljevstvo.
Pravo se kršćanstvo, prema Isusovim riječima, prepoznaje izričito kroz kontinuiranu poslušnost—aktivno vršenje Božje volje u praksi. Ovime Isus dekonstruira iluziju takozvane 'jeftine milosti', učeći da autentična vjera mora nužno rezultirati promjenom načina života i konkretnim djelima pravednosti.